Čarobni brijeg

Gradili smo nešto, dograđivali.

No, da, onaj tko je probao, zna što su majstori, posebno na moru. Upozoravali su me da mogu očekivati da to traje i nekoliko godina. Halo? Za šest kvadrata. Da, da, treba doći prvo ekipa koja kopa, pa oni koji mjere, pa šalaju, pa drugi liju temelje ako mehanizacja stigne na vrijeme. Pa zidari, pa električar, pa oni za prozore i vrata. Onda slijedi čist druga ekipa za žbukanje i treća za farbanje. A još nismo došli ni do krovopokrivača i limara za oluk. I na kraju keramičar. I kad se tako fino dogovaraš s jednom po jednom ekipom, sve u cilju da ti ispadne jeftinije, otegne se to. Shvaćam.

Ali, nismo imali toliko vremena. Trebalo je dozidati stvar do 1. lipnja, kad se svi radovi obustavljaju. A bila je već sredina travnja. Situacija nije blistala.

Srećom, veze i poznanstva ponekad prorade i prijatelj mi je preporučio veliku građevinsku firmu s mora, koji inače grade apartmanska naselja, ali, eto, duguju mu uslugu, pa će moju sobicu ubaciti u plan. Jer, oni imaju sve one ekipe iz prvog odlomka i samo ih sele po gradnjama u tijeku. Savršeno.

Čvrsto sam stisnula oči kad je stigao predračun i ne gledajući iznos, uplatila tih šezdeset posto unaprijed. Znam, puno je. Znam, mogla sam proći jeftinije. Možda, ako ne računamo da bih barem pet do šest puta potrošila sedamsto kn za doći ovamo i nadgledati majstore i pitaj boga koliko telefona.

Firmu vode dvojica braće, kojima nije teško izaći na teren, dogovoriti sve, napraviti projekt, raspored majstora i nadgledati radove. Došla sam prvi dan dati im struju kroz prozor i zadnji dan preuzeti ključ. Sve je bilo gotovo, savršeno, po dogovoru i 1. lipnja. I sad, sve to nije toliko bitno, koliko činjenica da su mi se mala vrata od novog ulaza u dvorište izvalila jerbo se dijetešce jedno vozilo na njima, očito preteško djetešce. I piše u ugovoru da daju garanciju na dvije godine, osim na mehanička oštećenja, što je baš ta djetetova vožnja. (Ne zamjeram klincu, i ja sam se do osnovne škole čitave dane vozila amo-tamo na golemoj, klimavoj željeznoj lesi bakinog dvorišta, a i dalje bih da se nismo preselili.)

Poanta ovog teksta je zahvala prijatelju, toj firmi, a posebno jednom od dvojice braće vlasnika koji je bez i jedne riječi, u svoje slobodno vrijeme, u subotu popodne, utrpao alat u auto, potegao osamdesetak kilometara do mene, skinuo majicu i traperice te mi pod najgorim zvizdanom do sad najtoplijeg dana ovog ljeta, samo u kupaćima i japankama SAM izbušio nove rupe, zacementirao dugačak, novi šaraf i popravio ogradicu.

Dok sam ja guštala u ligeštulu, pod suncobranom, uz hladno piće i laganu glazbu s radija, šefu su gradilišta blistali oznojeni, napeti mišići pod preplanulom kožom, blistali bijeli zubi kroz šeretski osmijeh ispod rejbanica i blistale zjenice kad mi je na upit o cijeni njegovog rada odmahnuo rukom.

A mislila sam da ću ovdje umirati od dosade.

dvoumila sam se između: prijavi nepućudan blog i šeretskog osmijeha :DDD

he he, jane, pa da i mene netko prijavi :DD

hahha treba te prijavit ako nakon ovog nije bilo ničeg nepoćudnog...znaš :))

pojma nemam,heheh

jane, nastavak nekak nije za blog u osam navečer :D

piramido, što nije jasno? :D

onda nemoj brisat, zaspim ko kokica :P ... taman ću uz jutarnju zornjak kavu :D

zornjak kafa???

a kužim, jane, trebaš i ti neš popravljat :DD
da ti ih preporučim? :D

jok ;))) imam i previše tih što bi nešto popravljali ... ali volim čitat :D

zornjak kava je kada te mačka probudi u 5 i više nemoš zaspat, pa sidiš na balkonu i piješ kavu dok svit spava

e, tako to biva, jane, neke bi ubile za tu tvoju majstorsku hordu :))))

aštaš ... važno je zvati se Jane ;)))

mamac za tarzane :DD

ja čuo za zornjak,a nis zna,kaj je to:))

dodaj i mrvicu nedostižnosti... i voila :) kuhani i pečeni, a nerasječeni ;))))

a mi to još uvijek o majstorima, a? :D

jašta ;))

veliš koka, niš ti ne falimo mi tu? jel?:))