Ručkić krčkić

Na Iskrici je popularno međusobno etiketiranje s "Ti si frustriran(a)!" Kao da je to nešto sramotno... A zašto ne bih bila, ako imam razloga?

Evo, prije gotovo dva desetljeća, to je meni rekao jedan liječnik. Koji nije bio u stanju ispisati recept tako da ga prime u ljekarni. Za kortikosteroide, koji su mojeg muža održavali na životu. Mi smo stanovali u Dubravi, liječnik je ordinirao u centru (onda se nije moglo birati kod koga ćeš, jer da se moglo, kod njega sigurno ne bismo bili). I tak ja s posla hop po recept pa doma (bus, tramvaj, bus), pa onda uz neku drugu obavezu (multitasking obavezan, inače sve skrahira) u ljekarnu, i onda ti veli "Nije dobra doza", ili "Nije stavio žig" ili nešto slično. Pa natrag. Jer gad neće prepisati više od minimalne doze i neće dati prije isteka te minimalne.

I tak ja jednom puknem i zapitam ga jel' on to namjerno? Jel' se on baš voli viđati sa mnom? Jel' bi se možda ševio, znajući da moj muž ne može? "Gospođo, vi ste frustrirani!", reče on. Gdin liječnik, specijaliziran za bildanje. I ega i mišića. Pa nastavi, "Moje recepte uvijek možete podići u toj i toj apoteci, tamo mi radi žena" (naglasak na ŽENA).

"Da, frustrirana sam. Ne bih bila normalna da nisam", odgovorih, "jer imam muža koji ne može sam ni na zahod, jer imam 30 godina i jebe mi se, u svim mogućim smislovima, i jer ne želim ići u apoteku kod vaše ŽENE, nego u bilo koju apoteku, jer je vaš posao, onaj za koji primate plaću a ne honorare od glupih bodibildera koji ne kuže koliko ste loš liječnik i glup čovjek, ispisati recept tako da ga prime u SVAKOJ apoteci, a ne onoj u kojoj vas poznaju jer tamo radi vaša žena, a usput mislim da bi vam bilo bolje jebati nju nego svoje pacijente i NJIHOVE žene, i da, FRUSTRIRANA SAM, jer ne mogu ovog trena uzeti karton i otići nekome tko bi mi pomogao s mojim frustracijama i tko ih ne bi još i potencirao, a sad mi dajte jebeni žig na taj jebeni recept i da vam nije palo na pamet zinuti!"

Zinuo je, ali nije ništa rekao. I recepti su od tada uvijek štimali. A ja sam svoju frustriranost riješila prelaskom kod drugog liječnika za nekoliko mjeseci, kad je to zakon konačno omogućio. A njega se nisam sjetila sve do danas, kad sam opet frustrirana, i opet rješivo, pospremanjem vlastitih ormara.

Za što ne krivim nikoga osim same sebe. I zato neću puknuti kad mi netko kaže "Ti si frustrirana jer si šlampava!" Jesam, hebga... Ne budem zato nikoga strpala u Ignoricu, nego odem off i spremam. A kad pospremim, više neću biti frustrirana nego ponosna.

I zato mi je smiješno kad se ljudi uvrijede na primjedbu da su "frustrirani". Jerbo je to svatko bar po nekom pitanju. Ako nije, ne kužim, zbilja ne kužim, ili je debelokožac, ili tup... Jednostavno, smatram da svijet ne može funkcionirati tako da nam se nikad ništa ne ispriječi na putu i da nam ništa ne smeta.

Ali isto tako ne kužim zašto nekoga frustrira pretpostavka da je po zanimanju npr. pekar? Ajde da je neko kriminalno zanimanje, ali ovo je baš lijepo... OK, mogu shvatiti da čovjek ima veće ambicije, možda i veća postignuća, ali čemu ljutnja? Objasniš i ideš dalje. Ili ne objasniš, ali ne bjesniš. Zar ne? Ili ne?

Mislim, mene ne frustrira ako netko misli da bih trebala biti frustrirana, a ja nisam, bar po tom pitanju. Isto me ne frustrira kad je netko sretan zbog nečega što mene ne bi moglo usrećiti (osim ako je izravno na moju štetu, naravno): ako se netko samoostvario doktoratom, čestitam, ako majčinstvom, isto čestitam, ako ljenčarenjem - u slast mu bilo! Ali mi nemoj tupiti da bih JA zato trebala biti frustrirana jer se nisam usrećila na jednake načine - eeee, takav tupež me frustrira.

A sad me već pomalo frustrira i nered koji mi se prostire iza leđa... Neće se sam pospremiti, gad jedan!

Trećinu pospremi.Trećinu ziher možeš baciti.A trećina koja ostane i nije neki problem.Aman taman za održavanje zdrave doze frustracije.

Ja sam ormarske i peglačke frustracije odvukla u dječju sobu.Tjedan dana sam oslobođena frustracija:)

Upravo dejstvujem prema preporučenom načelu. Nažalost, danas ću zgotoviti samo dio posla, onaj najvažniji za trenutnu klimu, a ostalo... uffff.

Ja sam lani sve što me frustriralo prebacila u djevojačku. Ali sam se ove godine sjetila da tam ima zgodnih stvari, koje bih rado nosila - i tak, jedno s drugim, pospremanje :-((

Koliko uopće možemo biti svjesni nesklada između mogućnosti i nečega čemu težimo?

Uglavnom fokus prebacimo na težnje...mogućnostima se baš i ne zamaramo:)

A to rađa frustracije. Evo, ja sam svjesna svoje šlampavosti i zato me ona ne frustrira sve dok je ne treba koliko-toliko sanirati: 11,5 mjeseci u godini me uopće ne dira. Više bih se žderala kad bih nastojala biti uredna, a nisam i očito ne mogu biti.

Npr, znam da ti možeš pospremiti sve danas..kad bi htjela.Zato ne muljaj da te nered u ormaru frustrira u tolikoj mjeri:)

Marta, ti ne znaš razmjere moje garderobe. Toga IMAAAAAAAAAAAAAAAAA! Btw., koji broj si u riti? Imam jednu preslatku minicu na preklop iz Benettona, baš je za ovo vrijeme, iz doba kad sam bila... hm. Puno manji čovjek ;-))

:) Benettonski broj?40-42.

Mislim da je taj - donesem?

Nego, skužih da Iskričare, a osobito Iskričarke, frustrira još nešto: oni su se kakti samoostvarili i nisu frustrirani, ali to nitko ne primjećuje. EEeee, to je tek frustracija!

Svoju sobu sam počela redovito pospremati kad sam popizdila na sebe zato kaj bih je spickala samo kad sam znala da će netko doći u nju.A kako nemrem boraviti u neredu, ćorila bih mjesecima u boravku i imala ukočen vrat.Totalno seljački i nogoperački-rekoh sebi i sad je uglavnom uredna.

Donesi:)))

Samoostvarenje?Hehehe...jbg, to je nemjerljivo.

Joooj, idem off, gladna sam, motiviram se ručkom, tj. odgodom ručka sve dok se hrpa ne smanji bar na polovicu. See ya, stiže minica!

Btw, mislim da mi se Lanena opet ruga.Nisam sigurna jer je spiku iz neke gadne pripizdine iskopala.Ne kužim baš sve.

Cmok!Možeš ti to..samo navali.

baš si mu dobro rekla!

Mene svaki rad frustrira jer nikada dobit nije adekvatna uloženom trudu.