Ručkić krčkić

Možda zato jer ostalo ni ne primijetiš.

Kao što ni ja nisam primijetila da me pomalo zavodio zgodan mladac koji je silno želio potpis Suzanne Vega (rekao mi kasnije frend s kojim sam bila). Ali sam otkrila da meni taj autogram (ipak!) ne treba: jer se ženi koja je tako bitno obilježila moju intimu, pronalazeći joj ritam, riječi i melodiju još prije nego što bih ih sama u sebi otkrila, nema svrhe tako približiti... Jer je poznajem onako i onoliko kako i koliko je mogu poznavati, a za drugačije, ono opušteno, za stolom, uz piće, umor ili nedoumicu nema prilike. A ipak, taj mali susret uživo donio je još jednu (meni važnu) spoznaju: Ne, nije potrebno ništa veliko. Ljudi koji žive umjetnost stvaraju iz svega. Jednostavno su propusni za svaki poticaj: od smiješnog pogrebnog obreda za pokojnu mačku, do rođenja djeteta, razvoda ili pola sata čekanja na vlak.

Kod mene ta propusnost nije stalna; kao ni propustnost za erotičnost, ljubav, ili nekomplicirani, sirovi seks. Niti za svađanje, podrugivanje ili općenito za Iskricu i njezine folklorne običaje. Možda je tako s većinom nas; i možda je to razlog (a ne samo površnost i zaboravljivost) zašto nam se neki ljudi uvijek iznova javljaju: možda osjete da nismo otvoreni za ono što bi oni htjeli s nama; i da bismo se mogli predomisliti.

Ponekad ni sama ne znam u kojoj sam fazi sve dok ne ustanovim obrazac: aha, danas tri ignora i jedna prijava! Ček, ček, tko je na blogu, ufff, finooooo, sad ću se malo ispucati... Ili otvorim stranicu s porukama i odjednom shvatim da je ispunjava jedan jedini nick - opa, fino smo se mi raspričali! Viš, uopće nisam bila svjesna koliko mi to fali... I tako uvijek dobijem ono što me ide.

Nažalost, ne dobijem uvijek ono što tražim. Ponekad dobijem više, ponekad manje. Ponekad ništa. No, uglavnom ne tražim... Idem svojim putem, zirkam uokolo... nečeg uvijek ima.

A to ti je ko ono...
dala - ne dala...uvenut ćeš....

Je, ali je pitanje hoću li procvjetati ili neću ;-))

ako nisi...hoćeš
;-)

Tu tu tudu, tu tu tudu, tu tu tudu tu tu tudu... :)

Procvast pa ocvast i onda pođubrit plodno tlo :-))))

Naši Iskričari više vole ti-dam-ti-dam-ti-dam-dam-dam, Rujankice ;-))

tidam tidam tidam....
tidam tidam tidam......
:-P

Šubi-dubi-duuuu, šub-dubi-dubi, šubi dubi duuuuu, šub dubi dubi daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa....

Cool fotka.

Je. Optimistična :-))

Snena.

ova (tvoja) fotka je baš dobra! al me podsjeća i na iskricu...pustinja i tu i tamo pokoji...cvjetak! i ja! (mislim ovaj kamen smutnje to sam ja!)

Hehe, mai, jesi se fino postavila da se svako tol'ko netko spotakne ;-))

A ja sam valjda onaj tamo grm u daljini.

ja sam cvjetić, ne

Jesi, rozi: nema mi ljepšeg od rascvjetanog kaktusa! :-)))))))))))))

najbolje je kad kažu dobit ćeš po minđi.
i onda se naglo zbune

Hehe, siročad, ne znaju doć do nje, a naslijepo (im) ne ide.

hehe
idem skidat bodlje
i glumiti mahunu

uh, ne mogu se pomaknuti.
a tribalo bi oprati suđa.
al ne želim poginuti u kuhinji
sićaš se one poučne priče od sinoć
sve ću bacit u smeće, ne da mi se prati

Zašto bi glumila, budi što jesi. Meni se to sviđa.

Hajde, probaj nešto novo: nemoj pospremati bar tri sata, ali ostani budna!

Ona je priča tako dobra da je ne mogu ukrasti za neku svoju priču jer nitko neće vjerovati da je takva priča imalo moguća. A vidjesmo i materijalne dokaze.

ma zaspem čim sidnem.
ovo s mahunarkom je nova ratna taktika.

noć vega

Noćka! Šaponja maše repom (doduše, idemo van, ali možda i tebi) :-))