Iskrica Weblog

..Sretan rođendan...

Link

Tebi , moj grade. Danas Karlovac obilježava 432,godinu svoga postojanja. Nadam se da kada je budem imao toliko godina, da ću bolje izgledati od njega, ali vrijeme sve otkriva. I tako još jedna godina, još jedan niz manifestacija njemu u čast, od koncerata pa do folklora stranih država i naroda, koji je uvijek nešto posebno za doživjeti, i predivne nošnje i plesovi koji su stvarno nešto osobito. Vidio sam danas da slažu pozornicu neke vrste, poveselio sam se da će biti možda javno smaknuće ili žrtvovanje djevica u čast nekom božanstvu, ali ništa od toga, danas je bal , pa vjerujem da su se neki parovi prijavili da plesom proslave rođendan, i naravno potopljeni u znoju, jer je vrijeme koma.

Sa jedne strane ima pomaka, u nekom vizualnom smislu i uređenosti , što se tiče pomaka u izgradnji nekih pametnih stvari ako se tako može reći, a opet sa druge strane, ostaju mnoge nedovršene koje tako zjape i šalju jasnu poruku o onima koji upravljaju gradom, ako se to može nazvati upravljanje, a neke ostaju kakve jesu, valjda još su takve bile i na njegov prvi rođendan. Rat je ostavio traga na ovom gradu, oni koju živjeli ovdje i dalje žive znaju o čemu pričam. Mnoge stare zgrade su ostale oštećene u granatiranju, ni moja ulica i stan nije prošao bolje, na nekim mjestima još uvijek se vide oštećenja koja stalno sipaju sol na ranu. Sjećam se toga djetinjstva koje je bilo obilježeno stvarima koje nitko ne bi trebao doživjeti, sirena koja prekidaju igru na ulici sa prijateljima, nogomet i slično, ali neka to ostane u prošlosti sada. S čime se mnogi diče?

Pa definitivno sa ulaskom NK Karlovac u prvu hrvatsku nogometnu ligu. Još tamo kao treće-ligaš, polako se uspinjao na ljestvici dok nije došao trenutak , za kojega je malo tko vjerovao da će doživjeti, ali doživjeli smo, da recimo karlovac igra protiv hajduka ili dinama, i ne samo to već i solidne kasnije nastupe našega kluba, a odlazak na stadion bio je ritual koji je sve veselio, mlado i staro, muško i žensko, dobro ajd..više muško, ali želim da se ta tradicija i dalje održi, ljudi se su družili, poznanici susretali, u nekom ugodnom ambijentu, a često bi se za to pobrinuli i gostujući navijači koji bi imali lijepu koreografiju. Malo za promjenu da je tako, jer obično se ljudi u zadnje vrijeme susreću samo na svadbama ili sprovodima, a oboje je jednako tragično.

Vjerujem da mnogi od vas znaju kako je ovo grad na četiri rijeke, ..korana, kupa, mrežnica i dobra. Korana je onako, najtoplija od svih, i već ju predobro poznam. Ona je kao ljubavnica čiji svaki milimetar znam, pa više ne izaziva toliko ugode kao prije, ali ne voliš ljubavnicu samo radi toga, već zato jer ti je draga srcu. Kupa je malo egzotična u svojoj pojavi, dvostrukoga lica, dok ima dijelova gdje se ne može kupati, na drugim je mjestima predivna, tako, ona je kao žena sa kojom baš nisi na čisto. Mrežnica je možda najljepša, zelena sa brojim slapovima, kojih je na desetine svako malo, lopoči, vodeno bilje, patke i labudovi, vrlo lijepa, ali ne i bahata kako bi neka lijepa žena bila, mada lijepa izvana, ali malo hladnija od drugih iznutra, takva je ona. A Dobra, ona mi je nepoznata potpuno, tako da ne bi bilo u redu onda nešto pričati o njoj, možda netko je od vas ju probao.

Ako se ovih dana zateknete ovdje, vjerujete nećete požaliti ako poželite uživati u jednoj od njih. I tako našlo bi se još toga zanimljivoga, lijep je to grad koji je okružen sa puno prirode, čak i sama šumarska škola, za koju mislim i da je jedina u zemlji, je usred arboretuma, nasada različitog domaćeg i stranog drveća i bilja koje tako raste, i osobit je prizor. I tako, sretan rođendan gradu, kojega također muče mnogi problemi i gluposti koje su neki izazvali i napravili, ali,,drži se još. Preživio je rat, nadam se da će i politiku, katkad je efekt ove druge jednako razoran. Vjerujem da će za koju godinu, kada bude stariji, možda biti u boljem stanju nego sada.