NADAHNUTO DOKTOROWOM S VLADANOVOG BLOGA
Dragi!
Tvoja ganutljiva nesavršenost me ozarila: uvjerila me da si živ, da postojiš. Jer ja te ne bih takvog izmaštala. Ne, u mojoj mašti čak i nemaš lik, samo prisutnost, poput mirisa smole na borovima, ljubavnog pjeva cikada…U mojoj mašti me zapljusneš, hladno, svježe kao more, a onda me obujmiš i tražiš da uronim, da se prepustim. A još uvijek sam svjesna svojeg daha; i njegove važnosti.
Ali ta tvoja ganutljiva nesavršenost je poput stijene kad se umorim: topla i pouzdana. Zbog nje se mogu opustiti, uvjerena dodirom. Ushićena čvrstom nepredvidljivošću. Spremna za dah koji nije moj, u mojem.
Tankim nogama unatoč. I ružnim gaćama, onim bijelim, običnima… I ožiljku od prišta na leđima. I hvala bogu što si skinuo čarape! I onda zagrlim tu tvoju nesavršenu običnost, i opet si samo prisutnost, bez usporedbe, živ.
13.07.2011. u 23:46 | Editirano: 13.07.2011. u 23:48 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ovih par rečenica su izvan svake kategorizacije. Lijepo. Iznenađujuće lijepo. pomalo i sudbonosno i izvan tvoje kontrole. I konačno nešto takvo. Bravo, autorice!
Autor: MedoDebeli | 14.07.2011. u 0:22 | opcije
hmmmm
zanimljive rijeci:
1. prepustiti
2. opustiti
dobro oko za detalje ..svaka cast:)))
Autor: cyberlady | 14.07.2011. u 0:53 | opcije
:) Dobar.
Autor: marta-marta | 14.07.2011. u 7:50 | opcije
I nije psihoanaliza, jel tako, Marta?
Autor: MedoDebeli | 14.07.2011. u 9:20 | opcije