Ručkić krčkić

...se mijenja, kao i oblik lica, tijela ili svijeta u našim očima. Sjećam se svojeg prvog, u vrtiću: odjednom me bilo više! Kao da se oko mene stvorio topli omotač koji sam gurala svojim postojanjem i kroz koji je sve prolazilo do mene, toplije nego inače. Ah, kako je spokojna bila ta zaljubljenost! Na pamet mi nije padalo da bi mogla biti neuzvraćena...

Kasnije su imale u sebi dozu okrutnosti: želju da ščepam, ili da od sebe nešto otrgnem i dam. A još kasnije su bile poput istezanja, udivljen pogled uvis, slatko naprezanje, bolan rast, sve do podrugljivosti. Koja ih je naslijedila, opako zaigrana, puna nade da nije opravdana.

U zrelosti sam počela žudjeti snagu. Tuđu, ne svoju. Htjela sam nekoga da me razjebe, opali tako da pukne moja tvrdoća, da mi pomogne izvući vlastitu meku srž. I da, te su zaljubljenosti bile jako, jako seksualne. Počinjale bi u proljeće ili rano ljeti, s prvim vrućinama. Nepouzdane i nagle, pune munja i gromova. Do jeseni bi se istutnjale i onda bih im, ponekad, počela vjerovati. Jedna takva je čak postala ljubav.

Lani je nije bilo. Ni ove godine se ne javlja. Mislim da opet mijenja lik. Kad dođe, voljela bih da bude svježa, neopterećena ljetnom omarom. Voljela bih se zaljubiti kao da ulazim u more, polako, dokono, prvo do koljena, pa do trbuha, pa do grudi, brade i onda preko ušiju. Voljela bih uroniti širom otvorenih očiju.

Nasmijana.

i ja bih se voljela zaljubiti..ali..kao da skačem, u bilo kojem stilu, sa stijene u more koje će me iznenaditi pri dodiru i u trenu obaviti..:)

Blago tebi.

ja uvik ronim otvorenih očiju. i onda se još krstim. ozbiljno
inače, super blog

Ljudi moji, sve vam je to od peglanja...

peglaj onda veg..peglaj..:))

Još malo pa sam gotova. Eeee, a kad me onda primi strast!!! :-)))))))))))))))))))))

držžž seeee :))))

Uffff, mislim da ću se zaljubiti od muke ;-))