Desolation Row
Između malog i prstenjaka
moje lijeve šake
sipe zrnca.
Prošlost i budućnost,
desetljeća, godine
i sate i minute
razbila sam na sitno.
Na sad.
Na podnošljivo.
Na prazno, jadno
i na beznadno.
U noćima kad mjesec
prikriva ludilo
s kojim smo rođeni,
sve tvoje
blijedi,
sve naše
posustaje,
sve moje
nestaje.
I priče sahnu.
Ostaju tek dvije
rascvale grane
grimiznog i bijelog
oleandra
jutrom
na prozoru.
15.07.2011. u 22:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ovo ja prisvojila...:)
Autor: Korizma | 15.07.2011. u 22:54 | opcije
Jel' to poziv na čaj? Od oleandra.
Autor: dudhaimurvimorus | 15.07.2011. u 23:14 | opcije
??????
Autor: ladonna2 | 15.07.2011. u 23:26 | opcije
(uzdah)
Autor: prije_kise | 15.07.2011. u 23:37 | opcije