Desolation Row

Između malog i prstenjaka
moje lijeve šake
sipe zrnca.

Prošlost i budućnost,
desetljeća, godine
i sate i minute
razbila sam na sitno.
Na sad.
Na podnošljivo.
Na prazno, jadno
i na beznadno.

U noćima kad mjesec
prikriva ludilo
s kojim smo rođeni,
sve tvoje
blijedi,
sve naše
posustaje,
sve moje
nestaje.

I priče sahnu.

Ostaju tek dvije
rascvale grane
grimiznog i bijelog
oleandra
jutrom
na prozoru.

15.07.2011. u 22:30   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

ovo ja prisvojila...:)

Autor: Korizma   |   15.07.2011. u 22:54   |   opcije


Jel' to poziv na čaj? Od oleandra.

Autor: dudhaimurvimorus   |   15.07.2011. u 23:14   |   opcije


??????

Autor: ladonna2   |   15.07.2011. u 23:26   |   opcije


(uzdah)

Autor: prije_kise   |   15.07.2011. u 23:37   |   opcije


Dodaj komentar