Ručkić krčkić

S odmora sam se vratila umorna, prehlađena, bolnih leđa i udova, deprimirana... Da, da, znam, zvučim poput one blogerice koja nas počasti tekstuljkom (čak više njih, u nastavcima) za Bedecker svaki put kad mrdne dupe iz Zagreba (Čita li to itko? Mislim, te turističke vodiče? I izvještaje s putovanja u stilu školske zadaće "Kako sam provela ovo ljeto"?); viš, sad kad sam ovo napisala, pomalo zločesto, sjetila sam se jednog razgovora s tom istom blogericom, kojoj je jako važno da se nikome ne zamjeri, ali još važnije da joj nitko ne otkrije nikakvu slabost: Kaže ona "Kad pišem za blog, uvijek biram teme koje su neutralne i namjerno pišem o tome kako sam zadovoljna i sretna." Što pak implicira svijest o tome da postoje teme koje nisu neutralne i da nije uvijek zadovoljna i sretna. Upitah je koja je svrha takvog bloganja? Iskreno, fućka mi se što ću nekog razljutiti ili razveseliti zrncem svojih nevolja i nesreća... Ali, nismo svi isti.

Odlutah od teme zadane naslovom. Iako je to sasvim dopustivo, jer, uostalom, ovo je moj blog, moja prćija, mogu napisati što god me volja i uopće se ne obazirati na naslov... Ali, s obzirom da je prvo bio naslov, a tekst tek sad nastaje, nastojat ću zadržati smjer. Dakle, zadah si temu deprimiranosti i umora nakon odmora. Paaaaa, bilo je razloga zašto sam fizički umorna, ali za to mi je potrebna foto-dokumentacija, koju ima marta. Ne u potpunosti, nešto je i sasvim intelektualna spoznaja: kad ne znaš što trebaš, misliš da trebaš sve. Što se u slučaju putovanja očituje u težini i voluminoznosti prtljage. Koju treba nositi. Eeee, ako je ne želiš nositi, ili nemaš snage za to, onda imaš voluminozan novčanik. Međutim, ponekad čak ni to ne pomaže. Jerbo ljudi koji su ti već unaprijed oteli nemalu lovu smatraju da ih gledaš "s visoka" kad zahtijevaš da je i zarade. Pa onda ovisiš o milosti svoje puno mlađe prijateljice, i neugodno ti je zbog toga, i žao, jer nije ti zato prijateljica, ali... Jebiga, na takvu eventualnost jednostavno nisi računala! Nemaš kontrole.

A bez kontrole nemaš ni samokontrole, što će reći, nemaš cenzure. Možda je to svrha ljetovanja? Svesti se na ovisnost o klimatskim uvjetima, prepustiti se na milost i nemilost elementima, od kojih je za mene najzavodljiviji, a istovremeno najstrašniji, more: proguta te zaigrano i rasplesano, uopće ne primijećujući tvoju važnost. Hmda... Mrvi ono cijele kontinente. Pa tko sam (mu) onda ja?

I badave ti tvoja prtljaga, tvoje cipele i rezervne cipele, i tvoji ručnici i rezervni ručnici i oni rezervni za rezervne, i tvoje preskupe kreme i one još skuplje za nedajbože, i voluminozan novčanik, i kartice ako nije dovoljno ono što je u njemu. Ni gliser ne pomaže. Jer kad tresne o val, namjesti ti sve iznutrice onako kako godinama nisu stajale; a onda ih opet premjesti. Bez milosti. A ti vrištiš, malo od gušta što napokon ne moraš ni o čemu misliti, ali još više od straha, jer nemaš pojma što sad kad nema svrhe misliti...

Na južnom Jadranu nema svrhe misliti. Tamo nitko ne misli. Možda od klime, možda od lijenosti, a možda je sve to povezano. Biti misleća u tim krajevima je iscrpljujuć i jalov posao. I umara. Za steći otpornost treba voluminozniji novčanik od mojega, ili jednostavno udaja za Dalmoša. Pa se prepustiš, navikneš, oguglaš... Bila je jedna poput mene ondje gdje sam dobro jela. Zagrepčanka. Kaže, "Još mi nije izraslo treće oko, ali više ne boli..." Jer voli tog svojeg koji izvrsno kuha. A jebga! Bar nije debela, jer se ipak ždere. I ne može spavati. Ali je našla nekog bioenergetičara koji ljetuje na istom otoku. Još ne kuži da nema kontrole i da ništa ne pomaže.

Ništa ne pomaže. Ni ovaj moj zapis. Neće promijeniti Iskricu. Možda će dati samo malo otpora erozivnom moru gluposti i tuposti, ali nema šanse: postat će pijesak poput onoga koji mi je u svim gaćama, ručnicima, majicama i cipelama, koje sad namačem u kadici (osim cipela), a onda ću ga s vodom izbaciti u tuđu mu kanalizaciju.

Nije ni cudo da si u depri nakon tolikih tuluma...sve smo vidjeli sinoc u Red Carpetu, Flavio Briatore nam je rekao sve...bus dosla na svoje...eto, ovaj blog je dokaz, da vec dolazis

Znaš kaj, juicy, pješčane plaže, gliseri u koje ulaziš preko jahte, i to punog želuca i omamljena rogačicom, buljenje u nebo prepuno zvijezda u najmanje 6 slojeva (prvi red, drugi red, treći i td.), mladi muškarci u gaćama i s tetovažama koje se nastavljaju negdje ispod tih oskudnih krpica... Nije to više za mene. Prestara sam. A ne podnosim hotele s puno zvjezdica :-((

Znam, znam kako je to i samoj mi je tako...s godinama mi se svidja samo da me ostave na miru ili 1:1 sto je idealno...ali imas ti jos vremena do mojih godina

Hahahahahahahahahaaaaaaa!Zar si zaista osjećala da ovisiš o mojoj milosti?(ili je s nama bila neka mlađa?;)

Ne budali.Jedino mi žao kaj NEMREM naći žnjoru za prebacit fotke...psmtr...biće je u jednom od torbaka koji su još u autu.

btw, još nisam oprala kosu.Žao mi pijeska.

Nis ni ja još oprala kosu, ali ne zato jer mi je žao pijeska, nego zato jer NEMAM SNAGE!

Juicy, tvoja kronološka starost je jako ispred tvoje biološke. Kod mene su, nažalost, podudarne :-((

Marta, tvoja šarena lopta je kod mene - ne moraš je tražiti.

Ja sam zasad našla tvoj dopo sole i Šaponjine loptice.

Super! Ja još nisam ni ustanovila da mi fale :-))))

A kronološku dob se može prevariti.Samo je zeru naporno na početku;)

Šaljem upravo fotke koje su mi bile na telefonu...

Marta, tvoj crveni tockasti donji dio bade kostima je kod mene:))))

:D skužili smo kasnije.Nadam se da ti pristaje;)

Juicy, odlučile smo organizirati kasnoljetni tulum kod tebe - krelec donosi drniški pršut, a mi cugu.

...ups, ostavila si na jahti...ali clan posade je sacuvao i dat ce ti kad se vidite

Đus ima dvije kupaone:))))PRAVE!

Ima ih i vise, ovo je na gornjoj palubi, a dolje je za posadu, tamo jos imaju dvije:)))

Ah...ja i gaće...Nikako ih zadržati.

...e da, to sam ti htjela reci...i tvojoj priji...u vezi gaca...

Sto se tice tulumiske - moze

jupi!!!

Vega i ja možemo prećoriti vani.(hehehehe)

Curke, idem se naspavati da skupim force za tulumarenje. Juicy, ne raspuštaj posadu! Marta, boli te dupe za gaće. Krelec, ne načinji pršut, dabogda ti prsti otpali ako ga takneš bez nas!

Cmok!Ja gibam po žnjore i svečano perem kosu kad se vratim.Baj!

Dabogda mu nesto drugo otpalo, ako takne prsut!:)))

Depra, da.