Ručkić krčkić

Nedugo nakon smrti mojeg muža, kad baš nisam bila psihički stabilna, a pride sam se morala naviknuti na ponovni suživot s roditeljima, pogledam ja kroz prozor i na prozoru nasuprot mojega ugledam - tigra. Glavu tigrovsku. Živu. Niš, pomislim, stvarno sam prolupala, ali proći će; valjda... I zaboravim na to. Međutim, taman kad sam to posve zaboravila, opet pogledam kroz prozor i opet ugledam tigra. Na onom istom prozoru. I shvatim, ovo je ozbiljno. Te prijavim problem majci, potpuno spremna na sve moguće metode liječenja.

A ona će: "Aha, da, susjed Taj-i-taj ima tigrića, odbacila ga je majka pa ga je on usvojio." E jebote tigar! A ja se već pomirila s luđačkom košuljom. Za osvetu sam iz tih stopa otišla susjedu, pozvonila i nepozvana izgnjavila tigrića. I onda to ponavljala sve dok ovaj nije postao tigrusina i preselio se u zoološki vrt. Tigar, ne susjed, naravno.

Opisana epizoda (a nije jedina, iako je jedinstvena) ilustrira moj odnos prema životnim nedaćama: uvijek prvo pomislim da je problem u meni. I nikad svojem umu ne vjerujem do kraja. ZNAM da je pogrešiv; i da su mu varke vrlo, vrlo uvjerljive. Zato mu dam fore za autokorekciju, a ako izostane, nastojim si nekako sama pomoći ili potražim pomoć.

Za razliku od velikog dijela hrvatske populacije, čini mi se. Osobito one južno naseljene. Da, imam negativno mišljenje o Dalmošima, ne svima, ali oni koji su ga uspjeli osporiti uglavnom sad žive sjevernije i postupaju slično meni. Za razliku od fjakastih južnjaka kojima je vječno netko drugi kriv za sve, od Mlečana, Austro-ugarske monarhije, Tita, Franje, Račana, Zagrepčana, vlaja iza susjednog brda, sve do EU, paradajz-turista i požara (koji, zanimljivo, redovito bukte baš ondje, a gotovo nikad na sjevernom Jadranu, gdje su koze i ljudi uglavnom uspjeli stati na kraj lako zapaljivoj makiji; i iskrčiti protupožarne putove).

OK, možda naši Dalmoši i nisu skrivili sve svoje nevolje, ali ne može se reći da su se baš potrudili sanirati njihove posljedice ili ih izbjeći ubuduće. Istina je da Kvarner i Istra imaju bolje prometne poveznice i nešto niže ljetne temperature, a možda je i to razlog što im mozak radi čak i kad upeče na +40, što se zadnjih godina događa i ondje... Ili su ih svi oni kraljevi, prinčevi i carevi koji su odsjedali kod njih naviknuli na pomisao da lovu valja i zaraditi i da nemreš odrapiti cijenu samo za ljepotu krajolika. Koja ti dopizdi ili od neprestanog zvizdana, ili s prvom kišom.

Da, pišem o svojem ljetovanju na Biševu. Preskupom i presiromašnom. One slike koje je marta stavila: mali zeleni tuš u obliku kantice za zalijevanje lončanica, nužnik s vapnom umjesto kotlića s npr. morskom vodom dopeljanom hidroforom, živa su istina koju smo plaćale 90 eura dnevno. Podalmatinčenoj Zagrepčanki i njenom mužu-domorocu. Ne baš glupim ljudima, jerbo su uspjeli skužiti kako izbjeći davanja državi pa su se proglasili neprofitnom, ekološkom organizacijom "Mali zeleni" te vuku lovu od raznoraznih ministarstava za to da ne rade ništa kako, jel'te, ne bi narušili autohtonost ičega na otoku, tj. ne bi pružili ama baš ništa naivčinama kao što smo marta i ja, a pride fino isfinancirali stil života koji se njima osobno jako sviđa. Nakon 7 godina postojanja spomenute organizacije na pitanje što su postigli, odgovaraju "Gosti spavaju na (nekim skupim) madracima". Koje glatko mogu promijeniti za svakog novog gosta koliko svakog prethodnog oderu.

Žalosno je što se takvoj lukavštini Dalmoš bez kontinentalnog utjecaja nikad ne bi mogao dosjetiti. A još žalosnije što se taj kontinentalni utjecaj sveo na totalnu devastaciju kako turizma na Biševu, tako i samog otoka, koji takvom otimačinom love za tri zaista prekrasne plaže, ali bez koša za smeće, zakrčene kramom kojoj se ne zna vlasnik (valjda bi država trebala i za to uvesti otimačinu u proračun, kao i za one prekrasne viške i lastovske kamene kuće čiji su se vlasnici raselili diljem svijeta pa propadaju jer ih nitko ne održava, a nitko ne može ni kupiti) odbija srednje imućnu klijentelu, a ne može privući imućniju. Ne, u tim divnim uvalama ćete vidjeti nautičke protuhe koje ne žele platiti vez i koje bez imalo skrupula u naizgled bistro more ispuštaju sadržaj svojih zahoda, komfornijih od onog u koji smo marta i ja iskrcavale sadržaj svojih crijeva, napunjenih u jednom jedinom pristojnom restoranu, a taj je u državnom vlasništvu, vjerovali ili ne.

Na cijelom otoku postoje tri koze. Pola otoka je spaljeno, navodno namjerno, kako bi se dobio vatrogasni put, ali i osiguranina. Dvadesetoro ljudi je prijavljeno sa stalnim prebivalištem na Biševu, iako ondje cijelu godinu živi samo jedna starica, koja je prestara da bi se maknula. Turistička brodska linija Komiža-Biševo ne postoji, iako vozi brodić poljoprivredne zadruge, po nepredvidljivom rasporedu. Točnije, ujutro doveze sezonce i onda čmrlji u Mezoporatu do 5 popodne, kad bi ovi doma, umjesto da zarađuje lovu i otme posao piratima koji te oderu između 50 i 100 eura za prijevoz između otoka. Nitko, naravno, ne izdaje račune... Ah, da, ako baš želiš, možeš se ujutro, u 5, odvesti brodom za odvoz smeća. Koji onda opet čmrlji u Komiži do sljedeće ture, koja je nepredvidljiva, valjda kad netko nazove i veli da više nemre trpjeti smrad.

A tko je kriv? Svi navedeni u onom ranijem odlomku; nitko aktualno uključen u zbivanja.

I sad ja smišljam sve moguće prijave, od onih financijskoj policiji do Ministarstvu zaštite okoliša... I dok ih smišljam, susretnem ženu s kojom povremeno obavljam mentalnu higijenu, jerbo sam svjesna da mi je um nesavršen i da ga povremeno treba resetirati i očistiti, kao, uostalom, i svako računalo, a ona mi kaže, "Ne, ne, ne, možda niste objektivni, dođite k meni da vidimo koliko je i što je od svega toga VAŠ problem!" Pa idem. U petak. Jer znam da sam uvijek (bar malo) i sama kriva.

Protok vremena ce ti rasprsiti sve fizicke nedace zivota na ostrvcetu a u memoriji ce ostati ''talog'' lepoga, pa ako zelis sebe postedeti jos i dodatnih neprijatnosti ''sizifove borbe'' sa drzavom (kojoj je tesko otvoriti oci, jer su i tamo opet ljudi sa isim impresijama), onda se drzi one Crnogorske maxime ''Kad pozelis raditi, sedni, proci ce te..''.

Sada bar sigurno mozes znati tacnu destinaciju na koju neces sledece godine, i to je uspeh maloga coveka...

Vladane, ja već dugo nisam "mala" ;-))

E to je vec ''drugi par rukava''... ja mislim na cuvanje zivotne energije, kao potrosne kategorije, svesnim izbegavanjem onih ''pretecih'' okolnosti. Naletela si na ''minu'' i na tebi je izbor...

ma draga, ma niste valjda provele odmor tamo?
ma tamo se ide na jedan dan, vidit špilju i pojest nešto kod onih debelih..i ideš u Komižu..
ima jedna opcija koja je tamo podnošljiva, a i ta je jako teško izdrživa - da si mlad (najviše 25), lud i zaljubljen do ušiju..s nekim tamo od onih skrivenih uvalica ...
zaboravi sve skupa što prije..., sve osim onoga što je bilo lijepo, a bilo je toga i tamo.

trebale ste zbrisati drugi dan u komižu.

Hehe, kad sam ih pitala što dobijem za 90 eura dnevno, osim spomenutog madraca, i zašto sama moram nositi vodu za kanticu zvanu "mali zeleni" tuš, ispričali su mi kako je neka Amerikanka bila oduševljena totalnim nepostojanjem higijenskih beneficija i idejom da se sam moraš pobrinuti za njihovo postojanje... I onda su opet istaknuli madrace. Zanimljivo, baš meni i marti NISU dali standardnu anketu o zadovoljstvu boravkom na Biševu ;-)))))

Gerardina, Biševo je prekrasno. I ja opet želim boraviti baš na BIŠEVU. Ne u Komiži, ne u Visu. I opet sam spremna platiti 90 ili više eura dnevno. Za ono što mi treba. Ne za "robinzonski turizam" u kojem su mi prvi susjedi na 5 metara, u kojem nema nudizma, u kojem si prljava i nemreš popiti jutarnju kavu bez pješačenja do "centralne kujinje" (bez sanitarija, btw.) od 300 metara uskom i pogibeljnom stazom... Sva je sreća što sam ponijela termosicu! Ne, ja nisam od onih koji smatraju da je to TUĐI problem i da to NETKO treba srediti. Možda to neću srediti JA, ali ja ću svakako pripomoći.

na Biševu toga nema. Mozda ima nedje drugdje, ali tamo nema, nema već 20 godina od kad je prvi turist stupio tamo i neće biti još 50..

jedina novost na tom otoku u 15 godina je to da su ga zapalili..ostalo je sve isto.
i da, prije nisu toliko računali...sad su naučili da mogu jer od tamo - nemaš kamo.

OK, možda moje prijave ubrzaju proces na 30, a ne 50 godina. I uklone lukavce iz niza "krivaca". U stvari, sasvim sam sigurna da ću sve prijaviti i to svima. Bez obzira na mentalnu higijenu - time ću počastiti sebe.

ako si sigurna u svoje motive i ako si ih dobro proučila - prijavi!
osjećaj da si prevaren je gadan..trebale ste odmah tamo reagirati i tražiti nekakvu nagodbu.

joj da se meni dočepat mora, bilo kakvog,samo nek je more

ma spava bi i na stini, a pita nebi ništa

sra bi sa hridine, lovija ribe rukan

samo da mije namore

Krelec, imaj na umu da uvijek mogu doći do tebe!

A oklen si ti meni slala izvjestaje?
Jestel' bile na Bisevu prije ili nakon jahte?

Nakon, juicy... Da smo bar bile prije, sad bismo bile orne za nove poduhvate, a ovako - Biševo nas ubilo u pojam! :-((

Ne znan, je bi li bila ozbiljna ili ne, ak sam ozbiljna, onda ti kazem,da svakako idi s nekim razgovarat, jer ako pustis samo tako da prodje, jbg, kao ostali - nikom nista...ne kazem da ce i ovako biti nekom nesto, ali, barem, nek se zna

...a ak se zezam, kazem ti, prijavi

...dakle, u svakom slucaju - ucini nesto, jer dosta je bilo nesmetane pljacke u ovoj zemlji, da netko drapa 90 eura za nista ili ti netko ogradi zemljiste, pa ga tuzi...fuj

...e da, umal' zaboravih....zavidim ti na druzenju s tigricem, ja bih to nadoknadila u Zooloskom vrtu, ali mi se nekako cine preveliki

Pa evo, upravo sam ovaj blog, skupa s komentarima, poslala dnevnom tisku. A ostalo ću dan po dan: Ministarstvu financija, Ministarstvu turizma, Ministarstvu zaštite okoliša (od kojeg upravo žicaju lovu)...

A sad idem jesti zasluženu lubenicu! Koju ondje plaćaš "zlatom"! :-)))))))))))))))))

Ma sve to što si iznjela za mene je super osim cijene. Pa da je i upola. Malo morgen.

Jel treba kakva hot slikica za novine, samo reci...tu sam:))))