Ručkić krčkić

Čituckam razgovore žena koje bi trčale s vukovima, a sigurna sam da ni s pudlicom ne bi potrčale, koje se kuže u kemiju svih mogućih primjena, a izgorile su u svakoj, raznorazne pozitivce i dobrice oba spola koji jedva čekaju neki fajt, ali samo zato da bi navijali...

Jutros sam baš pomislila kak nema većeg egoizma nego što je "dobrota". Jer sam htjela učiniti nešto zločesto, ali nisam jer sam se uplašila da bi me koštalo više nego što sam spremna platiti, i tak sam iz čiste sebičnosti ispala "dobra". Iako nisam. Nego sebična. I mislila sam si dalje kako prave dobrote nema bez promišljenosti i spremnosti da joj se prinese žrtva, u postupcima, vremenu, nečem materijalnom, u osamljenosti, neshvaćenosti, raznoraznim neugodnostima, čak i nepovratnim gubicima, sve do gubitka života. Laprdanje o "snazi ljubavi" i "pozitivnog mišljenja" samo je protuteža istinskoj zlobi pasioniranih brbljavaca. Koje brbljači najčešće nisu svjesni, jerbo žive nesvjesno i nepromišljeno. Ne jednom mi se desilo da upoznam takvu neku dobricu/dobrotana (mislim na lokalne, bloške) i ustanovim da ju/ga zanimam samo zato jer misli da sam vrelo tračeva i gadosti. Za koje će mi rado ustupiti svoje, već unaprijed. I zato uopće znam ono što znam; iako se osjećam prljavo zato jer to znam.

Ali, isto tako se dogodilo da upoznam lokalne glupače i glupane i ugodno se iznenadim: uopće nisu blesavi! Ne, naprotiv. Samo su oportunisti. OK, priznajem, Iskrica zaista pruža opuštajuću razinu gluposti, i meni to paše... U 98% životnih situacija moram paziti da nešto ne izvalim i da nekome ne stanem na žulj. Iskrica je oaza u kojoj sam oslobođena takve koncentracije. Što opet ne znači da želim oglupaviti - ne, jednostavno se želim opustiti i biti onakva kakva jesam, ponekad bedasta, ponekad pametna, ponekad zlurada, ponekad dobrohotna, ponekad zavodljiva, ponekad mlohava stara baba... Ukratko, biti živa bez cenzure. A pri tome društvena.

I sad se ja pitam, tko to nameće imperativ prizemnosti i licemjerja na Iskričinom Weblogu? Je li to nekoliko dominantnih osobnosti, ili je to snaga bezlične mase? Je li moguće da su ljudi uistinu toliko lažni, toliko krhki u svojem egu, toliko nespremni priznati (samima sebi, prije svega) manjkavosti u svojim postupcima i samorealizaciji? Zašto netko tko očito nema nagonskog ukusa u izboru muškaraca, niti ih nagonski zna zavesti, ima sad potrebu objelodanjivati osnovne postulate najprimitivnijeg priručnika samopomoći o tome kak se to radi? I čemu uopće učiti takve stvari? Zašto ne prihvatiti da si ono što jesi - ili nisi - i postupati u skladu s tim? NITKO nije vječno zavodljiv, iako je uparivanje uvijek moguće. Međutim, zašto se uparivati s nekim s kim moramo "kemijati" vlastite nagone? Nakon 50 godina života i samostalnosti koje bi trebale donositi? Uostalom, jedan od osnovnih postulata čak i najprimitivnijih priručnika samopomoći jest da zrelost počinje onog trenutka kad smo spremni reći "What You See Is What You Get", iliti uzmi ili ostavi. I ne patiti kad ostavi. Jer je manje naporno biti ostavljen nego biti lažnjak.

A sad moram dalje kuhati. (Hobotnicu na gulaš, mljac!)

1212 članova online; moj blog na naslovnici cca pola sata - no comment. Nije vrag da se nitko nije našao u tekstu? ;-))

Mislim, ne mora se naći među negativcima; pa ni među pozitivcima.

Uostalom, svi smo mi i jedno i drugo.

Kad sam bila mala, mrzila sam svoju lijevu ruku. Tukla sam je. Da su je htjeli odrezati, bila bih presretna.

Danas znam da je tako bilo jer su me starci (ondašnje generacije nisu bile upućene u štetnost takvih postupaka) odvikivali od ljevorukosti.

I sad znam da je OK biti negativac. Ali nije OK biti SAMO negativac. Trebamo i lijevo i desno i sredinu.

I ne sviđa mi se kad mi blogove komentirate na pvt-u. Blog je poziv na javni razgovor. Koji može postati (ali i ne mora) osoban. Ali kad mi totalni neznanci komentiraju javne misli na privatni način... Hm. Nismo si tak intimni. Ni tak dobri.

Pa čak i kad jesmo, nekak ste mi manji ako nemate petlje izložiti svoje misli.

Hoba je bajna! Spojila sam tri različita recepta. Bojala sam se da će ispasti bućkuriš. Ali nije, bar do sada, moram još kuhati dok ne omekša krumpir i dok se ne zgusne.

Otkad sam se vratila s mora, primjećujem da je sve više ljudi online - neke večeri bilo je oko 1700, što se ne pamti otkad je Iskrica uvela plaćanje. A blog sve dosadniji.

Bit će da je svima fufak: ljeto je, ne talasaj, nego ugrabi!

Toplina potiče libido. Sve drugo postaje manje važno.

Ali jebiga, mene još uvijek muči ono pitanje iz teksta, potaknuto nevjerojatno glupim blogom malo ispod mojega: ZAŠTO isprovocirati kemiju prema nekome tko je ne izaziva sam po sebi? ZAŠTO se napaljivati na nekoga tko me NE napaljuje???

Da imam 20 i nešto sitno godinica, još bih i kužila: želim se dobro udati. I ne kužim da "dobra udaja" NIJE brak s nekim tko me ne napaljuje.

Ali s 50???

Ako me netko napaljuje, želim se poseksati. Ako ne, ne želim. Udadba je sporedna stavka.

Kad bi bila primarna, mislim da bi primarno bilo da mi nije dosadan. I da me bar donekle napaljuje.

Ako me uopće ne napaljuje, a pogotovo ako mi je dosadan, možemo biti dobri frendovi - ono, nazovemo se svaki dan i zovemo hitnu ako se onaj drugi ne javi. Za svaki slučaj, ak netko opadne u kadi.

U stvari, ne, nemremo biti "dobri" frendovi: možemo biti pouzdani poznanici.

Jer prijateljstvo podrazumijeva ljubav. Svako prijateljstvo, istospolno, raznospolno... A ljubav ne počiva na dosadi i umjetnom napaljivanju.

Znate one bajke s čarobnim napitkom? Uvijek najebe onaj koji ga se lati! Tak je i s tom "isprovociranom kemijom".

Ti konda kuvaš papagaja, a ne hobotnicu.

...zelenog.

Ja znam da je jedan upao u kazan s čarobnim napitkom. Potaraca je sve Rimljane, pa i one iz trećeg rajha.

...a zvao se Drug Tito.

Nisam još nikad kuhala papagaja. A kad i bih, prvo bih ga očerupala. I napravila si perjanicu.

Valjda bi ga prvo ošurila.

http://youtu.be/K8AHTQTNbWA

Ne, prvo bih mu zakrenula vratom.

Inače, hoba je gotova. Puštam je nek malo odstoji.

Jel ti to meni da sam snob???

Tekst je odličan.
"Laprdanje o "snazi ljubavi" i "pozitivnog mišljenja" samo je protuteža istinskoj zlobi pasioniranih brbljavaca." - ovo ide daleko :)
Imao jednu "prijateljicu" na fejsu koja je svakodnevno davila sa yogom i snagom pozitivnog mišljenja, dok joj ne nagazih ego, onako s visoka (uvijek pali :D)
Sve što je mjesecima propovijedala, u sekundi je bacila u vjetar i pokazala "osviještenost" :P

Pa samo snobovi jedu hobotnice. A Pedro visi.

Eto, i Đorđe došo na hobotnicu.

Jel' se može od jedne hobotnice nahraniti dvoje ljudi?

ko onomad mnoštvo od tri ribe.

Moja hoba je gotova i nahranit će mene, majku i psa. Možda i mačku, ako bude htjela. A imala jedva malo više od kilice :-))

a zasto ti hobu kuhaš?

Hihihihih, a Đorđe? Taj je sigurno proždrljiv.

" PRIZEMNOST KAO SREDSTVO SOCIJALIZACIJE"
Fenomenalno, kao i hobotnica, kao i prvih 20 komentara, kao i , uostalom čitav blog!

obzirom da si većinu svoga teksta sama i prokementirala pa se nema što nadodat..samo bih primijetila da je suprotno od osobine "dobrota"..osobina " zloća"..a suprotno od sebičnosti nesebičnost. Stoga ovaj dio tvog teksta "tak sam iz čiste sebičnosti ispala "dobra". Iako nisam. Nego sebična... " po meni ne stoji..sorry..:) ..znam..znam..ne treba tebi objašnjavat..

i..da ..zaboravih..dobar ti tek..u slast..:)

Po meni, za hobu nema recepta, nego samo intuicije. Recepti mogu biti smjerokazi, ali tak uvijek zezneš jedan dio svojih okusnih pupoljčića. Dakle, ova moja današnja je kuhana u vodi, dinstana na vinu i medu, s dodacima svega što volim (kapari, masline, rajčice, maslinjak, luk, češnjak, niz dalmatinskih travuljaga i samo malo lovora, jer mi se od njega podriguje). Ima u njoj i rogačice, i crnog i bijelog vina, a bogme i limuna (stavih preveć meda u početku). Ljudi dragi, još stenjem od sreće! :-)))))))))))))))))

bogami, kemijanje s hobom ti se isplatilo..;))

Prava kemijanja su uvijek improvizacije, gerardina ;-)))

i sama imam potrebu povremeno pričati sama sa sobom, ali ako je i kad je to gotovo uvijek, onda je to nekaj drugo. i sama ne volim kad mi umjesto na blog, pošalju pvt tipa: drži se, super pišeš etc. kaj tvoj ego nemre podnijeti da nema komentara? ili da ih ima malo? npr. pet? ili tri? ne moraš odgovorit, iako znam da hoćeš. samo pijem kavu i čitam...i htjedoh ti malo razbiti tu tvoju monotoniju sebe same, a taman kad sam se odlučila napisat komentar vidim da ima još i trećih lica? no, anyway...kad nešto naumim, to i ostvarim.

Meni se nekako sve svidja jednostavnije, i hoba...ali danas svi kuhaju s puno dodataka...sta ja znam, ja sam stara skola, meni je za hobu dovoljan cesnjak, persun, maslinovo ulje, sol i papar i - gotovo.
...ali o o(u)kusima se ne raspravlja...ili se raspravlja:))))?

...da, i moze malo kvasine, ako je salatica od hobe...nisam gladna, mogu pricati o svemu, a da mi ne krulji u zelucu i ne cure sline :))))

...iako, moram priznati, med mi se jako dobro uklapa (a ne volim ga) u dressingse za salate, daje ravnotezu octu, bio to vinski ili aceto balsamico i s maslinovim uljem, kad se promucka, daje prekrasan zacin, kao yin and yang

...pa jos kad se malo poprze pinjoli na tavici, tek toliko, da poprime onu blagu smeckastu boju i otpuste ulja i miris po borovima, pa se svjeze oprana kristal salata pomijesa s pinjolima i prelije mjesavinom meda, soli, kvasine i maslinovog ulja...e tu malo malo iskoraka prihvacam