...

U toj magli ja sad živim
I smirujem krikove zbunjenih duša,
U vječnom plamenu života
Smislom ih okrunjujem

Da im bude lakše.
Lakše podnijeti to bezumlje ljudskog uma,
Koje svakim sljedećim nadolazećim danom
Tone sve dublje i dublje u podzemlje struna.
Dođoh do ovog mjesta
Mjesta šutnje i tihog vjetra,
Ostaviti svu svoju nadu.
Nadu u bolje sutra.
Zapisi u krvi i spaljenog mesa
Što u nosnicama krvnika miris taj stoji,
Dostignut će i njih plamen
Plamen vječni
Ovijen u smrti grijeha što svoje žrtve broji.
Smijem se krikovima njihovim
Koje po cijeloj zemlji oceani nose.
Čuju se u svakom kamenu,
Razbijaju o svaku stijenu,
A oblaci olujni grade njihov dom.
Dom zavijen u vječnu tamnu sjenu,
U zemlju ognjenu.

pretjerano prenciozno

aj spat

thnx

baca na nekakav kraj....

pjesma je inače kraj jedne priče...ali priča je predugaćka.

malo me asocira i na fantastiku..
prica je predugacka..pa skrati je...))

radi se "vještici" koju su spalili na lomači:)

dobro jutro :)