Crna Kraljica Sjevera

Vozila sam nekim čudnim pustopoljinama, na obroncima nekih planina, kad li spazih tri mlađe djevojke koje hodaju rubom ceste.Naokolo nigdje kuća, niti naznaka života, djelovale su zaista neobično na praznoj cesti.

I tada jedna od njih zapleše cestom, imitirajući catwalk bjelosvjetskih manekenki sa revije Pariz jesen- zima 2012. što je dodatno naglasilo bizarnost situacije.

Sine mi u trenu, pa o tome je govorila Iscjeljiteljka."Svi smo mi menekeni, lutke na koncu, i plešemo svoje plesove na praznoj cesti."

Svi smo mi ta mala manekenka gladna pažnje i odobravanja, nikako da zaboravimo slatkoću modnih pista, škljocanje fotoaparata i zvuk potajnih uzdaha iz tame gledališta.Opet mi je Duh ukazao svi bizarnost tonala.

Bizarno, shizofreno, na zaboravljenim cestama plešemo i smijemo se slučajnim prolaznicima koji nas ugledaju iz svog jurećeg automobila.

I svijet se i dalje vrti sa nama ili bez nas.Osuda prolaznosti.