Pogled iznad tipkovnice

Was it a dream?

Ponekad pomogne kad zatvorim oči. Mogu čuti kako ti srce kuca. Osjetiti kukavicu u tebi. Imati te takvu izgubljenu, na rubu tišine, u gluhoj tami. Zamisli oslobođenu istinu. Zamisli početak kraja. Srušit ću tvoje zidove izgrađene visoko u tebi. Da, opet sam sebična ku*ka. No, moje namjere se nisu nikad mijenjale. Znam što trebam napraviti. Vrijeme je da te zapalim.
Teatralno!
Ovo je duboko. Idemo još dublje. Volim lizati šećer s tvojih usana. Kaži: „soft“! Još jednom. Molim te, samo još jednom. Soft! Soft! Soft! Daaaaa…Želim eksplodirati poput neonske krijesnice, kad se ugasi njeno glatko tijelo. Ne mogu se zaustaviti. Slinim. Po tebi sva. Mokra, napaljena do ludila. Izvijaš se u meni. Osjećam nešto što nikad do sada nisam osjetila. Odvojio se um od tijela. Kao da sam slijepa postala. Ne vidim ništa, ali osjećam svaki dodir tvoj, osjećam tvoj dah na sebi. Poput udarca kojeg tako jako želim svaki put kad sam s tobom, tvoj dah ostavlja trag na meni. Prepoznaj me u ovoj igri.
Opet se sama izvijam u sobi na podu. Slatko. Igram se prstićima. Stišćem svoju mesnatu guzu dok prstići prodiru u meni. I dok nisi pored mene želim uvijek taj dodir, tvoj, svoj. Tiho, valovito i drhtavo *eben samu sebe. Prekrivena poput tratinčice snene vračam se nevjeri, u moju sobu bez ljuljačke dovodim još jednu nevjernicu, moju ljubavnicu. Kako bi dovršila priču u kojoj nije bilo priče. Fluroscentnim flomasterom ispisujem na njenom čelu bez bora „nevaljala“, dok joj usnama ljubim usne. Pohlepna odbacujem ljubav, čini mi se na trenutak, no kao da je zauvijek. Nevjernicu pretvaram u pijanicu svojim poljucima. Ispunjavam sve njene šupljine. Tako je glatka unutra. Tako vruća. Lomim tu tanku granicu između uživanja i boli, između želje i mogućnosti. Sanjarim, maštam i planiram, moja iluzija udara patnju, stvara kontrast, sve postaje nago. Vidim ljepotu. Bez srama njena naga postaje tako jasna. Bez istine, ispušta zvuk sve glasnije i glasnije, stišće prste, grči se. Lomim se poput osušene grane. Sirotinja postajem. Izgubila sam još jednom. Što je bilo moje sada njeno je. Dok gledam u kut te sobe, vidim unutrašnjost svog kapka, trgnem se, iluzije više nema. Um se vratio u tijelo, sve postaje bijelo.

“od milijun žena ja baš volim onu koja ne postoji…“

Život je lijep bez obzira na sve

život je lijep,kao ovaj opis :)

sa vodom treba racionalno

fali ova tvoja vruca atmosfera :))