Pogled iznad tipkovnice

Ono što ću vam dati u ovoj brzoj priči biti će minimalna potrošnja moje snage i naravno maksimalna odgovornost. Podići ću puls svakom čitaću, pri tome se neću brinuti za ničiju sigurnost. Jedini faktor koji ću koristiti biti će čisti užitak koji ću emitirati preko svake napisane riječi.
Na vrijeme se zaustavite sa čitanjem ako mislite da će ovo biti samo još jedna priča u nizu mnogih već napisanih. Ne pokušavajte uskladiti mišljenje sa mojim, ostavite to znanstvenicima, liječnicima, jer oni su uvijek u potrazi za moći kako bi barem nad nekim dominirali.
Usudit ću se zamoliti svakog čitača da mi ispuni jednu želju, shvatite ljudi da nije nužno biti sretan.
Odustanite od čitanja u trenutku ako mislite da sam na bilo koji način uvrijedila, naljutila ili vas ne daj Bože navela na krivi put, jer ako na kraju priče očekujete da ću skrušeno tražiti oprost zbog svojih djela i nedjela to zadovoljstvo vam neću pružiti.
Zapravo tamo gdje vas vodim je svakako udaljavanje od uobičajenog prosjeka. Nema ograničenja nad mogućim trenjem, jer sve se ono najbolje naravno događa ispod površine, niti kombinirane kontrole, jer ne možeš tek tako odlučiti trajno postati lezbijka. Dokazat ću vam i tu činjenicu. Neću vam postaviti nikakva pravila, jer pravila su za kokainom izmoždena, kao i za sve one koji se uporno dokazuju (čitaj pokazuju) izlizanim popravljanjima samih sebe.

Za početak svucite sa sebe svu odjeću, otvorite oči, pogledajte kako vaše golo tijelo izgleda i bez ogledala. Mislite da vam je guza velika? Nanesite na nju dječje ulje, to će joj dati onaj glamurozni sjaj da ćete poželjeti sami sebe istući po guzi. Možda vam baš to treba.


POLJE MANDARINA



U lovu nad savršenim mlazom vlastite vaginalne izlučevine, ne štedeći dah koji me održava spremnom, pokušavam provesti nevidljivu zaštitu i učiniti ego u isto vrijeme sigurnim i zadovoljnim.
Nalijepljena ugodna tekstura još ugodnijeg mirisa na mojim koščatim prstima nadjačava sami čin u trenutku zbivanja. Jaki otkucaji srca bore se za život, normalni život, u normalnom svijetu.
Sablasno slavim do jučer potkopanu seksualnu orijentaciju, instinktivno bacam bijele rukavice pokušavajući golim rukama osjetiti moć današnje strejt djevojke. Povezati se fizički, te objediniti psihički dovodi me do linije jedanaesterca. Okrećem se oko sebe ne bi li negdje ugledala loptu, zapravo sve što vidim je moja žena i njena hladna piva. I to me čini jako sretnom. Hladim misli hladnim gorkim gutljajima pive, napeti pogled napokon postaje blažen. Dok sam još uvijek trijezna i racionalna trošim svu energiju ne varajući osjećanja i po tko zna koji put još jednom svojoj najdražoj priznajem strah. Znam da me ona poznaje najbolje. Zapravo ona mi je i rekla da napišem svoj roman u kojem ću se najbolje objasniti. Nažalost još uvijek sam stranac samoj sebi i svaka moja izrečena misao mi se čini da to nisam ja. Najlakše je zabraniti pristup svemu tome. Hm, možda će me sad razumjeti svi oni koji su se ostavili pušenja, kako im je bilo teško održati danu riječ. Nego kako ovaj „naš svijet“ objasniti nekome, a da pri tome ne istanjim ove moje misli i ne odvedem samu sebe do nekakvog hendikepa. Ostavljam društvenim znanostima da obrade na znanstveni način, sa svim mogućim pokusima nad mojim društvom, a ja ću to učiniti ovim putem komunicirajući s ljudima koji čitaju ovu moju priču.
Dva totalno različita svijeta to moje polje mandarina i vaše polje mandarina. Ne čini li vam se da bi polje mandarina moglo biti prava oaza mira? Za početak čitanja ću vam dozvoliti da pred očima imate tu sliku velikog zelenog polja na kojem se jasno definira narančasta boja koja je zapravo simbol tog ukusnog voća koji utažuje žeđ. Za početak ja ću gola i nezaštićena krenuti k svom cilju. Nadam se da ću vas uspjeti dovesti do svog polja mandarina, polja kojeg ne možete vidjeti iz aviona, niti na televiziji, ni u novinama. Krenite mojom zaobilaznicom, ovom pričom i ne glumite inspekciju, jer ono što ću vam tu ispričati impresionirat će i najkontraverznije majstore gradnje civilizacije.
Da razjasnim odmah na početku to što sam lezbijka ne čini me niti malo aseksualnom, ni gubavom, možda između tuđih treptaja samo još jednom čudakinjom. Ideja koju već jako dugo gajim u sebi čini mi se poput prave stvari za sebe samu. Ostaviti nešto živo i tako stvarno, nešto što neće izumrijeti kada mene više ne bude među uspaničenim civilima.
Financijski stres koji trenutno ponosno dijelim sa svojom partnericom Ninom čini mi se kao dobar izgovor s kojim ću opravdati sami naslov ovog romana. Kredit koji podmirujemo doveo nas je do toga da pauziramo pravi život u zatvorenom objektu u kojem smo potpuno oduzete, tek uokolo razbacane trošne krhotine pravog života višestruko srljaju u nama predstavljajući spas na ovom putu koji nas tek upoznaje sa kolapsom.
Možda nisam rođena da budem pisac, ali sam rođena da volim žene. Iako su mnogi moji bližnji, mama Mia ponajviše sa svojim pogledom koji kao da se svakog dana iznova reciklira i danas nekim klasičnim metodama misli da je sposobna primijeniti svoje zamisli kao nekakav skroviti trik kako bi definitivno u potpunosti promijenila svu moju dimenziju. Znam da će moja mama kada ovo sve pročita reći da je moja teorija besmislena i da je njoj savršeno svejedno koga moje usne ljube, te da ona nije podložna suptilnim igrama moći ovog potrošačkog društva. Hm, mama Mia, možda nije najtoplije ljudsko biće, možda ne dominira u intelektualnom društvu i ponekad mi se čini da kažnjava samu sebe emocionalno nanoseći bol kako bi se po tko zna koji put u životu osjetila poniženom i bespomoćnom. Sa svim tim dobronamjernim uvjerenjima koje pruža zapravo ograničava sve svoje životne funkcije , te tako nepotkovana ironično, ali zbiljski postaje žrtva bijesne prirode. Ako nije okrutna, onda je puna vlastitog jadikovanja čineći mene robovski podčinjenom. I to me ljuti. Pitam se postoji li nekakav sporazum pomoću kojeg bi postigla potpuno pravo na njezinu ljubav? Obećavam tu ljubav neću osakatiti.
Onaj na kojeg sam jako ponosna je jedini muškarac koji ima posebno mjesto u mom srcu, kojeg bezuvjetno volim je moj veliki brat Toni. On jedini shvaća ono što predstavlja moja figura u sustavu koji grmi, jer ne želi biti cenzuriran poput nekog gradiva kojeg onaj koji uči polegne da se ohladi od prizora euforije. S njim razgovor postaje iskustvo s prirodom istaknute demokracije u ovoj kamenoj provinciji. Za njega moja duša nije izopačena.
Njegove ruke su pune ponosa kada me vidi. Njegove oči ne poznaju sram dok me gledaju kako živim. Nije mu stalo do pametnih, nije mu stalo do sramežljivih, dok gleda u sunce, gleda u zrcalo i točno zna kako se osjeća, jer zna da je život pun zvijezda i zvijezdica, a sve je manje majki.
Nisam svetica, ali nisam ni grešnica ili da ispravim samu sebe pa da kažem: Nisam greška!


Nastavljam...

Nisi greska.Jesi li apgrejd?

Ne kuzim potrebu za objasnjavanjem (opravdavanjem) spolne orjentacije.Nemoj razvijati tu naviku ako ne zelis liciti na bioenergeticare, zagrizene katolike ili jehovine svjedoke.

Uživaj s Ninom, jer puls ne dižeš pišući.

Komodaj u svojoj kozi:)Bajbaj!

Hehehe...bice je I George ocekivao kakvu dobru porno pricu:)

Navukla nas na manifest udruge iskorak.Pih.

Bajbaj!

šta će ti uskličnik iza, 'nisam greška', majketi?
kome moraš vikati- nikad nećeš moći objasniti.
ostali, kuže.
ili, barem- poštuju.

Bolje ti je da kažeš kako nisi greška.

stvarno nije jedna u nizu....i neka plan b uspije:)

sličiti:)Sorkać.