vatre napuštenog dvorca
Vatre se uvijek događaju slučajno.Povremeno tinjaju u starim zidovima, a povremeno izlaze van kao bezglavi zmajevi pobijeđeni u davnim bitkama.Dovoljno je sasvim malo riječi krcatih nježnostima, i utren se mogu zapitati o prošlom i preispitati sva svoja nezadovoljstva, hirove i mostove koje mi zapnu za oko.
Jednog dana kada odrasteš Dijete, vodit ću te u dvorac.Pretvorit ću se u veoma mladu djevojku sa tek osamnaest, tek toliko da budemo vršnjaci ponovo.A ti kada odbaciš oklop Viteza, ostat će samo tvoje mlado golo tijelo stvoreno za užitak.
Vitez i Djeva kao nekada.
Fotografirat ću svaku tvoju poru kože i razvijati fotografije u mračnom podrumu dvorca.Opsjednuta tobom i tvojim mirisom, tražit ću svaki trag druge vučice i kazniti te ugrizom.
Samo jedna tvoja rečenica i vidim vatre već gore svojim starim sjajem.Kako samo djeluješ na mene... slatko i pogubno.Opet sam Djevojčica i mojim venama ne teče ništa osim biljnih sokova.Brdo je opet ozelenjeno i šuma skriva potok od znatiželjnih stranaca.
Obećajem ti, unijet ću svjetlost u tvoj mrak.I ti budi dio mojeg mraka svojim sjajem.Spremna sam obećati ovaj put mislim ozbiljno.Zavezani vjetar i kapljice rose na tvom tijelu.Neću misliti ni na što.Prepuštam se užitku zemlje.
Jesam li ti rekla da te volim?
10.08.2011. u 17:01 | Prijavi nepoćudni blog