Ručkić krčkić

Možda ne uvijek ljude, ali bar neke jednostavne užitke. Ne, nisam bogata, ali nisam ni na minimumu: imam lufta za malo luksuza. Što je, nažalost, rijetkost u ovome društvu (mislim na hrvatsko, ne samo na iskričarsko). Međutim, zato jer nije uvijek bilo tako, živo se sjećam gušta kupovine belgijske čokolade na trešnjevačkom placu ili haračenja po djutićima, dok ih je bilo po Zagrebu - lokalno, a kad nije - međunarodno. Eh, onda mi je to bio skoro pa najbolji dio svakog putovanja.

Kad sam zaradila svoju prvu konkretnu lovu (cca 50x više nego što mi je bila redovna plaća), nisam znala što bih s njom. A nisam imala vremena mozgati (jerbo sam je zaradila rintajući od jutra do mraka). I tak sam otišla do trgovine bivšeg Jugoeksporta u svojem kvartu, koja je još uvijek držala finu i skupu robu, i kupila, ni manje - ni više nego trenirku od kašmira. Ja! Koja mrzim tjelovježbu. A jebga, to mi se jedino sviđalo i bilo dovoljno skupo... Koštalo je brat-bratu 10 mojih redovnih plaća. (Koje su bile mizerne, da se razumijemo!)

No dobro, malo-pomalo stabilizirala sam svoja primanja do sadašnje razine (zapravo, nekih 25% više do prije 3-4 godine) i odvikla se šopingiranja na placu. Ne samo zato jer ima i bolje robe, nego i zato jer bi bilo neumjesno s obzirom na izvor(e) moje zarade. Moraš ljudima dati do znanja u kojem si platnom rangu, inače niš od trgovine. Iako se meni i dalje sviđa dosta toga što možeš kupiti na tržnici ili u indijskom dućanu. Štoviše, kupim tu i tam, a kad odem u neku finiju trgovinu tipa ex-Fontane, prodavačice me pitaju "To ste kod nas kupili? Nisam primijetila da smo imali i tu boju". Dakle, toliko o razlici u kvaliteti... Vrlo često, ne uvijek.

Svejedno, prokleto je to što ti se jeftileni sve manje sviđaju... Bez obzira na upitnost kvalitete skuplje robe, koja nerijetko vuče porijeklo iz sasvim istih izvora kao i ona jeftinija, samo što se proskita kroz postaje koje nabijaju maržu: sad ti je bitno i iskustvo kupovanja. Voliš lijepe trgovine, uslužne prodavačice (ne navalentne primitivke koje očigledno rade za proviziju i u svojoj financijskoj pohlepi potcjenjuju inteligenciju i ukus osobe koja dobrih 3,5 desetljeća samostalno kupuje), prostrane kabine za probu i mogućnost cjenjkanja (da, u većini dobrih butika se TREBA cjenjkati, glupo je odmah pristati na istaknutu cijenu). I premda i dalje podjednako često ulazim u jeftine kao i u skupe dućane, češće tržim u skupima. Jer mi je tam sve ljepše. Sve dok se ne osami i dok robu ne sagledam točno onakvom kakva jest. Bez ukrasa, bez atmosfere.

No, i sve to sad pišem jer sam upravo pobjegla s kupanja na bazenu. Na Šalati. A zapravo uopće nije bilo loše: lijep, čist olimpijski bazen, malo ljudi, ležaljke se ne plaćaju, dovoljno suncobrana... Nije more, ali jebga, nemam više auto, ne mogu zapaliti kad mi ovdje dokuferi, a i da mogu, neracionalno je skupo. Bazen - 30 kunića. Kao kino. Ili standardna trač-partija bez velikih novosti s frendicom.

Ali ne, meni nije pasalo. Nije mi pasalo kad sam skužila koja ekipa dolazi: oni koji za 30 kuna tu kane provesti cijeli božji dan, donijeli su ručak, piće, lektire... I takav jedan mi se stane upucavati. Objektivno, sasvim solidan frajer, mojih godina, dobrodržeći. Ali - ima sendvič. Ma, nemrem! Još kad mi je ispričao da su tuševi preslabi da opere kosu šamponom... Mislim, JA, koja trenutno nemam tople vode, ne bih oprala kosu šamponom na bazenu! I nisam. To se, jednostavno, radi doma. Ili kod frizera. I kvit.

Zbrisala sam nakon sat vremena. No dobro, sutra možda opet odem, otplivam svoje i vratim se doma opet za sat vremena. Jer, plivanje je lijepo. Bazen je lijep. I sve je sasvim u redu.

Ali, ja sam zaboravila gušt. Veselje. Jednostavnost.

Postala sam snob.

Možda je sendvič bio s pršutom.

(super mi ovo o trenirci od kašmira.Jebemu..nepraktična)

Viš, nisam pogledala :-))

eee..trebala si.

Tko nije snob u nečemu, laže.

Ja sam snob za sireve (najveći) :D

(Mislim da je još negdje u ormaru. Broj 36 - ako nije prekratka, dobiješ! Kao nova, dva-tri puta nošena!)

:)

Meni je super doći na Jarun ili Bundek s punom torbom klope.Zeru je "seljački" ali mi je fora.

a možda jesi, možda nisi
možda polako postaješ...tak se meni nekako čini....

mogla si čovjeku pojest sendvič
čini mi se da bi ti sve dao....i sendvič i šampon i sutra za kartu....

a mogla si....ga pozvati da s tobom ode nekud drugud na kupanje.....i platiti pošten ručak u samoposlužnom restoranu
;-)

i dvije pivice

Sjetim se dana kad bih dolazila bez torbe i budem sretnija.

Svejedno me upozori ako ikad počnem nositi pohanu piletinu.

I paradajzeke.

Ma, ja se sjećam dana kad je bilo važno bućnuti se i smijati se i niš više...

vega..nekaj je u zraku...ili malo višlje gore...(al ti se ježiš na to...pa neću u visine)....:) Možda samo faza!? ..

A kak sam privukla frajera, to je tek priča! Naime, išla sam pitati spasioce jel' se ležaljke plaćaju...

A ovi sjede ispod skakaonica, koje su zabranjene...

Heh..sjećam se i ja kad je bilo važno plutati s pivicom u jednoj i cigaretom u drugoj i pjevušiti "smoke on the water":)

I tak ja njih pitam, shvatim da se mogu uvaliti gdje me volja i da ne moram nikoga tražiti da mi odobri, a u zanosu oduševljenja (lijepo je NE platiti, zar ne?), zviznem glavom o rub skakaonice.

I, naravno, zaurlam JAO!

Svi su me gledali... Što bi nekog i usrećilo. Mene baš i nije :-((

Zaurlaš pred muškarcima?Ccc..

I tak je tip došal pitati jesam li OK...

a, onda je taj kompletan susret...samo priviđenje
tvoja podsvjesna želja da se i dalje smatraš "narodnom osobom"...
a ti već odavno kupuješ po butigama
(i to ne na Ponte Rossu)
:-)

viš ti njega!!?? ....Pravi kavalir. I...? Ponudio te sendvičem???

ako taj nije valjo, ja bi kresno glavom još jednom

"oš griz?":)

kreso bi tako dok god pravi ne naiđe

Vegs...ajmo mi sutra na bazen pa glavom po dasci.

Ja nosim pohance i paradajziće.

A mogle bi i roštiljadu bacit:)))

Ma, nije ponudio sendvič... Ali je žicao cigaretu. I vidno se razveselio kad sam izvadila crveni Marlboro. Kakti, i on to puši...

bolje vam je ražanj, na šalati barem ima mjesta

Kad nažica:)

Hehehe..

Marta, zvala sam te neposredno po povratku da ugovorimo nešto takvo. Jerbo, sama nemrem. Ali s nekim podjednako podrugljivim... ;-)))

Ups.Biće mi mob ostao u autu.

dva tri metra drva, elektro ražanj (motor od brisača stojadinovih), prasića od sedamdesetak kila i opići

Hahahaha!I pomalo pivicom škropimo..

Idemo sutra?

ja donesem gajbu pivkane (da se prasence zašpricava), i svi će story-ji glorije na naslovnicu metnit

naslov, bahati snobovi, mesom se prežderavaju, dok sirotinja diljem lijepe naše gladuje

al bi ja volio biti snob, ili barem sob, pa da saonice vučem

Moram gibati.Kaj se mene tiče-idemo sutra.

Bajbaj!

odoh ja na plažu, čini mi se da tamo vola vrte na ražnju, ipak sam ja snobić

Eh, pardonček, praktikalije me odvukle...

Marta, IDEMO!

Zelenobradi, DOĐI!

Pamela, nije bitno - dođi i ti, a povedi i klinčadiju!

Krelec, POZOVI! (Bobi štapiće kupim usput, a voda je, valjda, besplatna...)

Evo ga na! Više na toj iskrici nemreš naći niti pravoga snoba. :)