Bez veze

Rekoh sebi: "Ma nemre to biti." Pa zaboravih na to, da bih se nakon 2-3 tjedna ponovno upitao:
"A možebitno ipak da?!?"
"Ma nemre to bit,nemre pa nemre da ga jebeš."
"Ali razmisli malo, ženska je kolumnistica, ili je bar to bila."
"A otkud ti to sa sigurnošću možeš znati? Kao da nisi sam svojevremeno napisao da si kazahstanski astronaut koji se oženio za Hrvaticu. I bar njih 20-tak ti je povjerovalo."
"Donekle imaš pravo. Međutim, ja sam tjerao očitu sprdačinu,a povjerovati su mogli samo najgluplji. Kojih doduše ovdje ima ponajviše, pa ipak nisu oni mjerilo. Dok s druge strane, ja baš i nisam tako strašno glup."
"To ti samo tako misliš. Odnosno,kako bi rekao Ćiro, utvaraš si da si neglup pače pametan."
"Ma nije sad riječ o meni, jebatga."
"A možda i jest? A? A??"
"Nebitno. Ipak mislim da je ona kolumnistica,dakle da što se toga tiče ne laže."
"No dobro, možda stvarno ne laže. Pa opet, koliko god Hrvatska, za razliku od Srbije i unatoč Sloveniji, bila mala, ipak ima jedno fajv handrid ženskih kolumnista,ili štono se bi rodno korektno reklo: kolumnistica ..."
"A ti si ih valjda izbrojio..."
"...i na temelju kojih kriterija možeš suziti izbor i uprti prstom tako precizno?"
"E rista moj, sad se praviš da ništ ne kužiš a vrlo dobro ti je poznato kako se to radi: teme o kojima netko piše, njihova frekvencija kao i frekvencija podtema, motiva i podmotiva, riječi koje koristi i kako često, metafore, pridjevi i glagoli koje voli, emocionalnost odnosno hladnoća kojom se odnosi prema određenim ljudima, bolje reći tipovima ljudi, i pojavama itd itd itd ..."
"Čak da i sve to savršeno precizno evidentiraš i logički obradiš, opet nemreš bit 100 posto siguran. Jer tu ti nikad 2 i 2 nije četiri, u stvari čovjek je sretan ako broj nije beskonačan."
"OK, kužim, svim silama pokušavaš me pokolebati. Samo da ja ne bih bio sretan jer sam prvi prvcati provalio tajnu nad tajnama. Međutim, da bi ti bilo jasnije, spomenut ću ti i ovo: nije ona samo kolumnistica nego još i nešto nešto puno puno više od toga".
"A ti u to, kao, možeš biti siguran??"
"Vidiš, mogu! I ne samo zbog toga što je to skromno, gotovo nevoljko priznala, nego i na temelju njene tako očite pismenosti: u Hrvatskoj tko je pismen ili je književnik ili jezikoslovac. I još pogotovo na temelju oduševljenja raznoraznih ženskinja tako očito žednih lijeporečene mudrosti ..."
"U nedostatku njihove vlastite, to im dođe nešto kao zamjenska, jedino što nije mudrost!"
"... poput spužvi s otoka Krapnja!"
"Ma sad si ga stvarno pretjero!"
"To osporavanje očitoga, očitijega i najočitijega ... čisti mazohizam s tvoje strane!"
"E pa da, i čista glupost s tvoje!!"
"Jebise!! Ipak je to ona!!!"
"E pa jebo ju ti ako jest!!!!"
Tu pak prasnuh u smijeh, neobuzdan i djetinjast, koji je bilo praktički nemoguće zaustaviti jer svaki put kad pomisliš da si uspio ponovno ti se na LCD-u tzv. svijesti pojavi neizdržljivo smiješan prizor: otmjeno starinski krevet, sa svim onim zastorima sa strane - otprilike model Louis XIV.
U njemu ti i još netko.
No da, u njemu ti.
I još netko.
E da, i tko još netko?

(Tko je to, tko je to bio, djeco?
Možda pogodite, a možda i ne. U svakom slučaju, ako niste sigurni nemojte tražiti odgovor od mog alterega.Naime, na takva pitanja uvijek se prestrašno uzruja jer, za razliku od mene, u svemu navedenome ni uz najbolju volju ne vidi ništa smiješno.)

Kažu, da je njih par ( kolmunistica ) pod desetak nickova na blogu- svaka , formiralo jedan krug najpametnijeg onog što hrvatska pismenost ima u ovom trenutku... i jebu sve ostale. Nekog u mozak, a nekog stvarno. Gdje je istina? Idemo se istovremeno nasmijati jedan drugom! Jedino to i možemo!