PLAVUŠA

Ponekad poželim imati tu moć odlaska gdje god bih poželjela...I kad bih mogla otišla bih na slapove Niagare...Sa tobom bih otišla.Kažu da na sebi omiljena mjesta čovjek treba povesti nekoga kome vjeruje,nekoga s kime će htjeti ponovno se vratiti gdje su skupa bili..Nekoga kome pokloniš dio duše.Ah kad bismo mogli otići...Kad bismo mogli leći uz rub slapa,pogled usmjeriti u dubinu njegovoga pada,i slušati taj čarobni zvuk.Zvuk toliko glasan da ne bismo čuli ništa osim naše ljubavi...samo bismo osjetili srce uz srce naslonjeno.I sanjarili...o još mnogočemu što naša ljubav u sporazumu sa maštom učiniti može,kamo nas sve odvesti može.Ljubav i mašta,mi...Ah kako divno je sanjariti...U tvom zagrljaju.

ovo je nešto vrlo osobno, pa se ja ne bi miša. nek ti se ostvari. :)))

nije dušo nikom posvečeno samo lijepo napisano

...ali svejedno ostajem pri zadnjem dijelu komentara. :))

o daaaaaaaaaaaaa bilo bi ljepo hvala nikad se ne zna

e ! :))

da..lijepo..nek ti se ostvari..:))

hvala an...kiss