Ručkić krčkić

Jutros kad otvorih oči i Jutarnji online uvidjeh da Rvate najviše zanima u naslovu spomenuta djelatnost, jerbo je to prvi od najčitanijih članaka, a definitivno ne najbolji, najinformativniji ili što ti ga ja znam što danas treba biti novinski tekst. Možda nije čak ni točan.

Na Iskrici sam još davno upoznala tipa koji je tvrdio da je jedan od začetnika swinganja u Hrvatskoj. Prije nego što sam njega upoznala, imala sam samo tankih, propusnih predrasuda prema toj djelatnosti; ali poslije njega: definitivno NE. Iako sam, vjerojatno za razliku od njega, zaista pročitala Margaret Meadičinu studiju "Odrastanje u Samoi", još u gimnaziji - dakle, dok sam i sama odrastala. Ne sjećam se sad pojedinosti iz knjige, ali živo pamtim taj osjećaj zavisti prema curama koje odrastaju u društvu koje ih prihvaća cijele, u svim podrobnostima, od tjelesnih (ne)ugodnosti, prohtjeva i svojstava do onih duhovnih (istim redoslijedom imenica). I zapravo sam oduvijek željela spoznati taj jedan izdvojeni aspekt svoje osobnosti - seksualnost - bez bremena društvenih normi (kakvo okrutno cjepkanje cjeline!).

(Bit će ovo podulji tekst. Vi kratke pažnje odmah odustanite!)

Zanimljivo je spomenuti da smo Meadičinu knjigu čitali kao obaveznu literaturu kasnije omraženog i proskribiranog predmeta "Marksizam". Naš profesor je prije bio izdanak seksualne revolucije (potaknute površnim čitanjem upravo spomenute knjige) nego komunjara, ali je genijalno uočio spojnicu između marksističkog i neseksističkog poimanja OTUĐENJA. Da, iz seksualne revolucije, koja je u naše krajeve stigla s 15-ak godina zakašnjenja, iliti točno za moj pubertet, meni je najznačajniji pojam SLOBODNA LJUBAV. Naglasak na drugom dijelu sintagme, definiranom kao "izbor osobe koju poznajemo bolje nego druge i želimo upoznavati u svim promjenama, te je biramo kao stalno društvo i enigmu, a doživljavamo kao proširenje, produbljenje i poboljšanje vlastitog života, koji joj u podjednakoj mjeri stavljamo na raspolaganje". Pojednostavljeno, za mene je slobodna ljubav ishod procesa izbora u kojem (uz malo sreće i puno otvorenosti prema sebi i drugome) pronalazimo osobu s kojom možemo i želimo biti BLISKI.

Fenomenalno je kako površnost iskarikira baš najbolje zamisli! Ne, u Hrvata seksualna revolucija nikad nije dosegla razmjere veće od minica i nenošenja grudnjaka, iliti patrijahalno postvarenu ženu bez zapreka izloženu muškim očima. Bar ne masovno. Cure moje generacije, sad najzastupljenije u članstvu Iskrice, našle su se pred izborom koji nije imao baš izravne veze sa slobodom, ali je njihove nagone skrenuo s jasnoga puta tradicionalne sigurnosti: doma smo imale očeve koji su strepili nad našom nevinošću i majke koje su "otkrivale" svoju seksualnost umjetnim trepavicama i blago izazovnom odjećom, u medijima golišave uzore nevjerojatnog promiskuiteta, a pored sebe dečke koji bi jebali, samo daj reci kako... Većina je završila bez grudnjaka, u zagrljaju nekog poklonika Playboya i Hustlera kojeg se nije sramila predstaviti roditeljima.

Ja ne. Možda zato jer sam s 14 godina imala mentalnu starost 21-godišnjakinje, što će reći, bila sam napredna, ali ne zrela. Kužila sam da u cijeloj toj slici puno toga ne štima i da trebaš paziti da od "mladog mesa" ne postaneš "stara žlundra" koju nitko više ne želi; u dobi od, npr. 21 godine. Kužila sam i to da kad zatvoriš oči i iskoračiš iz sebe u neki svijet u kojem te se ama baš ništa ne tiče svatko može biti poželjan. A nije. I bitno je to da nije. Imala sam puno ljubavnika; puno sam tražila.

Ako kažem da sam u toj potrazi "našla sebe", pretjerat ću. Ali mogu reći da sam ustanovila što NISAM ja, što nisu moje želje... Koliko god one bile posredovane društvenim imperativima i "moralom" koji je lako prezreti zbogradi totalne altruistički nepogodujuće neučinkovitosti. Doživotnu bliskost nisam našla i zapravo sumnjam u njenu ostvarivost... Možda neosnovano. Ali, s 50 godina više nemam toliko prilike eksperimentirati. Moji izbori definitivno više nisu sasvim slobodni.

Moja je želja imati prilike i slobodu ulaziti u sve vrste odnosa, dakle i seksualne, sve dok ne pronađeš osobu i odnos koji ti odgovaraju. Slično je to čitanju: volim čitati. Ali ne sve, neke knjige ostavim nakon 30-ak stranica, a neke čitam stalno iznova i uvijek nanovo otkrivam njihova svojstva, dubinu, raznolikost i značaj.

Nije da nisam našla takve osobe, ali oni nisu našli mene... Nisam im bila dovoljna. Možda ne bi ni oni meni bili da sam ih imala prilike istražiti. Fulala sam: previše sam pokazala. MORAŠ igrati igru. Takva je društvena klima. I kvit.

S druge strane, s obzirom da nemam takvu bliskost, a živim i ne osjećam se nesretnom, samo donekle zakinutom, sad mi pada na pamet dovesti u pitanje i vrijednost, odnosno opravdanost vrijednosti zvane "bliskost" - trebamo li mi to uopće? Marta je primijetila da su swingeri uglavnom ljudi srednjih godina i zapitala se je li "sloboda" tek tada moguća? Moj prvi impuls je bio odgovoriti da smo u toj dobi najspremniji odustati od slobode - one koja traži slobodu izbora da bi na kraju izabrala točno ono što želi. A taj je odgovor vjerojatno točan za većinu i prosjek. To je dob u kojoj biramo užitak bez puno mozganja, jer kad pogledamo unatrag, ima toga dosta, a unaprijed - hm... Ne baš puno. Užitak je lak. Ostvariv. Nadohvat. Prilično izvjestan.

Međutim, je li spomenuti odgovor općeljudski točan? Kad oduzmemo imperativ suradnje zbogradi preživljavanja budućih naraštaja, tj. brigu za djecu, nije li ljudsko biće zapravo potpuno površno i sklono klinču sa SVAKIM feromonski podobnim bićem u blizini? S 40 ili 50 godina, djeca više nisu tako zahtjevan faktor - zašto ne? Uostalom, kad pogledamo kroz povijest, uvijek nalazimo moćnike koje nije morila briga za potomstvo i koji se stoga nisu zabrinjavali zbog "bliskosti", nego bi jednostavno rekli "Večeras TI". A izabrani "ti" bi bio polaskan, zato jer bi time riješio većinu egzistencijalnih problema. Sviđanje, bliskost - ma, nevažni bakrači u takvoj pogodbi!

Uglavnom su to bili muškarci. Što ne znači da žene nisu postupale potpuno jednako, ali su to tajile, uzora zbogradi: većina žena snosi posljedice svoje površnosti. Muškarci - rijetko. Dan-danas.

Ali, gledajte, dan-danas, kad mi muškarac ne može riješiti ništa u životu bitnije od male, sasvim intimne srećice da me netko izabrao... Čemu?

Zbog užitka. Ako mogu uživati u dodiru identičnom liječničkom. A ne mogu. Jer me ozračje u kojem živim sasvim drugačije odredilo. Jer nisam Samoanka. Ali i zato jer se i Samoanke na kraju udaju. I ne razvode, jer su dobile sve moguće prilike izabrati po svojem ukusu. Možda se ne rastaju od srama?

Tko zna... Kasnije, kad su ih priveli kršćanstvu, dvije glavne na kojima je Margaret Mead zasnovala svoje zaključke počele su tvrditi da su je zezale. Tvrdile su to Freedmanu, koji je opsesivno mrzio Meadicu. A kad ih je pitao imale su 80+ godina i bile katolkinje.

Toliko o slobodi.

U prilogu: ja s 43 godine. I puno više izbora nego sada.

(Predomislila sam se za sliku. Bilo pa prošlo, ah!)

meni ovo izgleda ko ono pitanje : sta je bilo prvo koka ili jaje ?

Ne, ova priča počinje kad već postoje i kokica i jaja.

ne znam pa necu reci da je tako.. iako mislim da je ista zagonetka drugo pakovanje ...

Ja znam. A ja sam Bog u ovome Blogeku.

Slika ti je fenomenalna...u prvi cas nisam vidjela da se radi o psu, povrsna kakva jesam, mislila sam da je neki crni pokrivac....:)))

Slika je tu kao potkrijepa tvrdnje da ne baljezgam napamet, bez iskustva i površno. Pas je Alicia, izuzetno plašljiva dobermannica, kojoj sam "spasila" štap iz mora i tako zaslužila njezinu ljubav. Ne doživotnu, ali do kraja ljetovanja :-))

Moj komentar: stupanje u seksualne odnose mi nikad nije bio pocetak istrazivanja, nego posljedica...mozda sam ja s 21 godinom razmisljala kao 14 godisnjakinja...pa i sada jos nosim onu djevojcicu u sebi, kojoj su rekli da su neke stvari no, no...ili se to meni doista genuine ne svidja, boh...i ne razmisljam previse o tom...kako do sada, tako i odsada

...govorim o swingeraju i slicnim stvarima

Ja nemam tvoju intuiciju, juicy, ali zato imam zdrav razum. Okolnosti u kojima sam odrastala natjerale su me da ovo drugo koristim, a onom prvom ne vjerujem. Što baš i nije tipičan slučaj. Kad sam ponovno otkrila svoju intuiciju, govorila mi je što je oportuno, ali me nije informirala o onome što JA zaista želim ili što je zaista za mene DOBRO.

...a mozda i zato, sto bi mi u swingeraju stvari izmakle kontroli, ne bih ja vise bila in charge svoje seksualnosti, nego netko drugo

Pojednostavljeno, tip s početka teksta, tzv. začetnik swingeraja u Hrvatskoj: upoznali se ovdje, telefonirali, seksali se telefonom, ja ljetovala u njegovoj blizini i poželjela realizaciju. On se usrao. Svejedno, sastasmo se i umjesto vrhunskog seksa, dobih niz priča o swinganju i golemu čežnju za bliskošću. Obostrano. I obostrano nemoguću. Tužno i poučno.

Ali ZAŠTO bi bila "in charge" svoje seksualnosti? Ako je ona slobodna. Ako nije, ako je instrument nekog šireg životnog ili društvenog cilja, naravno da mora biti pod kontrolom... Ali ako je intimna, osobna stvar - who the fuck cares?!

sloboda izbora je marketinški trik. što je više izbora, to je manje slobode.

Zgodna floskula (???), gerardina ;-))

Dobar post.Nemam niš protiv svinganja.Tko voli-nek izvoli.Jedino pretpostavljavljam da su dogovori za takav tip druženja sigurno dosadni za popizdit.

I moraš (htjela to ili ne) upoznavati hrpetinu ljudi da bi se par sati jebavala.Strava.

Pritom uopće nemreš birati.U konačnici izbor spadne samo na "hoće ili neće.

A to mi je strašno.

Iskreno, ne bih imala niš protiv da me se povremeno golu teleportira među dva-tri mlada vaterpolo reprezentativca:)I opet teleportira doma nakon sat ili dva.Samo da ne moramo furati one glupe spike s početaka pornića.

Ali da guštam s nekim čičicom i njegovom gospođom?Wtf?

Ili još gore:s grupicom čičica i pripadajućih im gospođa.

hebe se njoj za swingere.Ošla leć.

više nema slike, ali ostala je u sjećanju. U svakom slučaju, imala si prekrasnu sisu! (vjerojatno je još uvijek tako) jbg, pored svog tog teksta, ja komentiram fotku :) ali eto, tako to ide... Bitno da mi je sad lakše kad sam to skinuo s duše ;)