PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Vrijeme brzo prolazi kad djeca odrastaju. Nekako nas uvijek iznenadi. I onda se jedne noći probudiš s nepogrešivim osjećajem da nešto nije kako treba.
Petero prijatelja bilo je kod šestog. Ne znam koliko su popili vina, previše svakako. Dovoljno da zateknem sina kako grli zahodsku školjku. A sve zbog djevojke – koju nema. Inače bi grlio nju.
- Naspavaj se, sutra ćemo razgovarati – kažem ja njemu.
Možda sam negdje pogriješila, nešto propustila, jednostavno zakazala. Bila sam zabrinuta, ljuta na njega, ljuta na sebe.
- Možemo i sada – odgovori on prilično razgovjetno.
I nastavi o tome kako bi želio imati curu, kako se uvijek trudi biti dobar i kako ga onda uvijek doživljavaju kao prijatelja. Zakotrljaše se dvije suze niz njegovo lice i bijaše mi još teže nego njemu. Kakva sam ja to majka koja nema odgovor na svako pitanje i rješenje svakog problema? Što da mu kažem?
- Ima stvari/ljudi koji na prvi pogled izgledaju super, a poslije ti je zlo od njih.
- Alkohol nije rješenje problema nego novi problem.
- Ako ništa ne pomogne, uvijek možeš postati iskričar...
Ništa od svega toga mu nisam rekla. Da i jesam, ne bi me čuo jer je zaspao. Neke lekcije ionako mora naučiti sam - na teži način. Bit će da je na mamu.

Lijepo.

hvala ti ...

medenjak mali.

ah, bilo bi smiješno da nije tužno....

de, srce, ne pretjeruj. što mu više šalješ pritajene poruke, da je sve to, tužno... i postat će, tužno... raste klinac. pusti...

ma bilo je tužno gledati muške suze....a inače, znam da ga čekaju i sretni i tužni trenuci....

:)

mene kćer zvala sa svoje proslave osamnaestog rodjendana- iz, toaleta ;D... došla je i prije no što je ošla. koliko je samo truda uložila izlazeći iz auta, bokte... a telefonska štela je bila..."... i čekaj me na parkingu i ne daj da se vidi da sam p'jana i muuuuka mi je i, jooooo...!"

zakleta je antialkoholičarka, sada. zapravo... za sada.

pročitala prvih par redaka..ne mogu vjerovat..noćas sam imala isti šou..nešto dramatičniji..postavljam si ista pitanja i ne znam kaj da delam..sad idem pročitat ispočetka..i komentare..

hvala mmmmda....nadam se uvijek najboljem, o istim godinama se radi i mnogi od nas su sami isto prošli....

Ane, nekak mi lakše kad znam da nismo sami ....
dosad smo probleme uspješno prebrodili pa vjerujem da ćemo i one koji su pred nama....

i ja se nadam..toplo se nadam..pomalo se bojim gena-degena..al..vjerujem da ćemo uspjeti..:)

hoćemo Ane...i mi i oni :))

što više sebe korigiramo u smislu gajenja životnog optimizma, to će nam klinci biti sretniji i zdraviji. to je roditeljski maksimum djelovanja. sve drugo je čista dresura.

ajd... držim vam fige :)

šit. nam. držim n a m fige.

Jutro, curke !...čitam vas,pa si mislim-blago vama.

i ja imam sina istih godina,.. i on odrasta,
al pitam se (sve češće i češće) u kaj,..ne da mi to ni naslutiti.

Bojim se da su tu zapravo pravi problemi.

Ps. mislim,..dok se riga, dok se plače, dok se svašta nešto,
bar imaš neki uvid,...a ovaj moj sve šutke,...bojim se tišine (u tineđera).

mmmmda, drži ih čvrsto :))

uh iNN, razumijem....kako god okreneš teško je....preostaje da vjerujemo njima i sebi....

iNN..zapravo..neznam kaj je teže..šutnja ili manifestacija..znam da imamo problem..u svjesnom stanju duboko zakopan..koji je u pijanom stanju isplivao..mojem je ovo noćas bilo drugo pijanstvo..prvo je bilo zbog cure..i to smo nekako riješili razgovorom..ovo noćas bilo je nešto sasvim drugo..imamo problem..

Izgleda da ni na jednom "polju" nije drugačije,...uvijek nam se čini
da bi s ono drugim kaj zapravo ni ne znamo kak(vo)o je,..bilo lakše.

...tak bi ja recimo rađe manifestaciju.

Bemmugajde i životu !

poozzz drage mame

pozdrav i tebi Kori :))

INN, mjerimo prema sebi, kaj bi nama bilo lakše....
naravno, bitno je što je njima lakše...
i kako god bilo, bitno je da nismo od onih koji zatvaraju oči i da smo tu kad nas trebaju....

Ma,naravno da je tak,...nije mi bila namjera skretati temu na sebe,
tek dati obol istoj....ima sinova raznih, ..i majki također.

a nešto je i u genima ;)

:)sretno vam sa djecicom vasom...:))

da, iNN, točno tako je :))

budnost i prisutnost i dati im na znanje da smo uvijek tu kao njihova logistika , njihovo saznanje da ih volimo daju im najviše sigurnossti, osjećaj da nam mogu reči sve u bilo kojem trenutku jako je važna, ali pretjerana kontrola izaziva suprotni efekt,
biti iskren prema njima i sebi i nemati tabu tema , truditi se koliko možemo jer i mi smo samo ljudi i nismo savršene , griješimo i to je za ljude ali je bitno priznati im da smo pogriješile jer tako ćemo i mi od njih dobiti priznanja, ako su u pitanju geni i sklonosti i njih se da osvijestiti a to je 50% riješenja problema, i na kraju ipak sve ovisi o njima to je njihov život i njihovi izbori , možemo se postaviti na trepavice i ne postići ništa , dokaz su obitelji sa dvoje i više djece gdjje su roditelji isti a jedno je dijete problematično dok je drugo primjerno, dakle neka im je sa srečom a ako su oni sretni i mi smo :)

Gelsomino, nemam što dodati, hvala....

ma nema na čemu sve ste ionak same rekle, ja samo zasada imam sreču , jer i nad nama vise pogibeljni geni, moj se dao u sport i mislim da jeto bio pun pogodak, jer ionako oni sve sami rješavaju u konačnici sami sa sobom i sve moraju naučiti sami a mi smo tu samo da se potrudimo biti im podrška čak i onda kada se sve lomi u nama a to je jako teško ali majčina najvažnije poslanje, što manje optužbi što više motivacije, to je bitno optužbe i kritike vode u slijepu ulicu, I na kraju mislimo da samo ih naučili hodati , nismo naučili su se sami, mi smo ih samo pridržavali i nastojali ublažiti posljedice padanja :)

Gelsomino, gledam te mlade ljude svaki dan na poslu i svjedok sam mnogih životnih priča i mogu samo potvrditi da je tako kako kažeš :))

pravim MUŠKARCEM, se postaje TRIJEŽNJENJEM !!!

naravno Groca, ovo je samo jedna od epizoda.... :)

prije 5 godina na ljetovanju vračam se ja doma, skrenem u našu kalicu i oplahne me neopisivi smrad, mislim se opet je Mare kuhala svoju manestru, e ovaj put je nadmašila samu sebe, uđem u portun a ono točno ispred njezinih vrata
bljuvotina, mislim se jadan Šime nije stigo do WC a trebalo mu je samo još 1m, kaj bu Mare imala za čistiti, i tak mirne duše uđem u stan i onda šok i nevjerica, bome sam se načistila tu noć a o strahu i zebnji koju sam proživila ne moram ni govoriti.

slijedeće će biti manje "bolne"
treba naučiti "PITI" ... i "LJUBITI"

Gelsomino, nadam se i ja da ćemo jednog dana sve prepričavati kao anegdote i moći se nasmijati onome što smo prošli :)

eh, Groca, i jedno i drugo učimo na vlastitoj koži....

svaki dan ...
u svakompogledu, sve više i više napredujem...

tako je to nekako....!?
samo upitan je smjer !!!

http://www.youtube.com/watch?v=ymkrfHkeq8A&feature=fvwrel

ma sere izbio se i sad smišlja sentimentalne razloge :D

Čitam. I držim fige :) I tebi ,srce i curama koje su komentirale. Nemam iskustva s muškom djecom, al i moja kći je imala razne "faze" , treći, četvrti srednje. Prošlo je :) Sad se zna sama sebi smijati kad se sjeti il gleda fotke, iz, npr. dark perioda. Onda nije bilo smiješno, nimalo, meni barem.
Najgore mi je, ipak, bilo u peridu kad je upala u šutnju. Nemaš pojma jel te vidi, čuje, doživljava.
Zato mislim da je jako, jako dobro to što se tvoj sin želi i hoće razgovarati.

:)) moj već veliki klipančina..
Ja sam mu unaprijed govorila da će se i on nacugati do rigoleta..
On sportaš.. samosvjestan..ne..nemre se njemu dogoditi rigoleto i ostale nuspojave.. (mislio on..)

Eeee.. putna crnjaka je bila previše.. lupanje po kući..a on blijed ko krpa..
zarigoletao je cijelu sobu, ja začepila nosinu, nisam otišla na posao..
Cijeli život mi je žao što nisam sliknula njegovu facu kad se probudio..prvo nije povjerovao da je on napravio sav taj smrad..a još kad je morao počistiti i promijeniti posteljinu..
I sad..desetak godina kasnije zna reći da mu je jedno čišćenje sobe bilo dosta za cijeli život..

a da je imao sklonost alkoholu?? joj..ne znam.. bilo me strah.. prvo ne bi dobio ključeve od tutača.. a dalje.. mislim da je teško, pogotovo ako je netko povodljivog karaktera..
Djevojčice..vi sa mlađom djecom, nebih vam bila u koži, makar je odrastanje mojega prošlo skoro bezbolno :))