ŽIVJEH
Živjeh. Spočetka i Ljubav i Nada
otvarahu mi divne, cvjetne pute;
sada su nade moje povenute,
bez njih i život u mrtvilo pada.
A želja, koja bojažljivo drijema,
ne može dići iznemoglu snagu,
i zato smrt bih, meni tako dragu,
doseći htio, kad ljubavi nema.
O Smrti, spasu od sveg što nas mori,
suha sam biljka što se s vjetrom bori,
koju zalijevam, a neće da zene.
Daj, dođi, Smrti, zovem te jaukom,
dođi, milosna, i milosnom rukom
pokrij mi oči i ude ledene.
Tarqueto Tasso
23.08.2011. u 23:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
sonet, posve dobar, ali morbidan!
Autor: staranaivan | 24.08.2011. u 0:02 | opcije
lako je živjeti
triba prije par puta umrijeti
Autor: -rozmarinababa | 24.08.2011. u 0:25 | opcije