snovi sanjara

Kako početi neku bajku nego po starim pričama,negdje u dalekoj zemlji,iza sedam brda,iza sedam mora,živjeli...hahaha
ma ne,ovo je životna priča koja zvuči kao bajka i naočigled mi zvuči nestvarna.Zašto nestvarna jer čovjek kad nešto želi u životu uvijek dobije suprotno a ja sam uvijek tražio svoje mjesto pod suncem sa nekom srodnom dušicom koja ima slična shvatanja života kao i ja,koja se ne boji i ne bježi od nekih svojih iluzija i strahova.Samo mi smo muški specifična bića,kada nađemo sebi osobu koja vam odgovara teško je izreći par lijepih riječi upučenih njoj a svjesni smo da si odgovaramo i da svaki trenutak proveden u njenoj blizini ispunjava nas kao osobu u potpunosti a kad poljupcima udahnete jedno drugom neku iskricu života,tijelom ne da prostruji vulkan nego vas obuzme tornado.Sva naša putovanja,izlasci u nepoznato,druženje i upoznavanje nas samih vode nas do jedne linije života na koju nas je sudbina donijela.Poslije svakog našeg susreta bude mi žao što joj nisam rekao koliko mi je bilo lijepo,možda zbog nekog straha a možda jer je to i isfurana špranca kad budeš s nekim da kažeš da je lijepo i ako nije.Volio bih kad bi mogli provesti desetak dana barem negdje sami,daleko od svih očiju koje nas prate i osuđuju.

Zašto vas prate i osuđuju?

a...možda ipak da joj kažeš