Ručkić krčkić

Volim šarene ljetne krpice, male pse, a osobito mačiće, sladoled s komadićima biskvita i smokve, volim spavati dok mi se spava i ustati bez žurbe, hodati po kući gola i ne obazirati se na zvono, volim mirišljave kupelji, ali i kožu zategnutu od soli, volim preplanuti jer nikad ne izgorim, volim ljetne noći s otvorenim prozorima, a još ako ima i crvrčaka - fijuuuuuu!, volim gledati reprize serija koje u prvoj rundi nisam gledala, a ako i jesam, ne sjećam se ničega, volim popiti čašu hladnog bijelog vina koje me odmah opije pa zaspim raznježena, volim duge kave i lijene razgovore, volim biti na blogu koliko me volja, bez grižnje savjesti jer neku obavezu nisam ispunila...

Ali ne volim ljetni blog. Iako se volim pokefati, nasmijano i neozbiljno, iako volim laprdati besmislice bez primisli i zadnjih namjera, iako imam vremena sjesti i napisati tekst na koji sam i puno kasnije ponosna: ljetni blog je koma!

Jer na njemu, valjda, ostaju ljudi isfrustrirani jer ne mogu na more, ili su već bili i sad dugo-dugo ništa, ili imaju majstore, ili ih čekaju, ili su općenito životno ukomirani, a sad imaju vremena i volje time moriti općebloško pučanstvo. Valjda to i ja radim, k vragu, imam više slobodnih dana nego financijskih i inih kapaciteta da ih ispunim drugim vrstama aktivnosti...

Ali koliko god ne volim gliteraše, katastrofičare (a osobito njihovu kombinaciju), nevješte putopisce i fotografe, nemušte pjesnike i prozaiste, zlobnike, zavidljivce i ine zlice, na njih sam već navikla (ili sam navikla na to da ih ne volim) i više mi uopće ne smetaju. Sad ne volim jednu novu blošku pojavu:

Ove koji su se odnekud ispilili i sad sve nas kritički sijeku i seciraju: te smo vakvi, te smo nakvi, a nismo onakvi kakvi bi oni htjeli da budemo. (Kakvi su oni sami, pokazuju već i te "recenzije", a kreativne dosege i dostignuća vjerojatno nećemo tako brzo dočekati; a baš me zanimaju!)

A kaj me zapraf smeta u takvim kritikama? Jer lijepe etikete osobnostima autora. NE postupcima, NE zapisima. A to je nešto što bi svatko od nas mogao promijeniti kad bi baš htio ili smatrao potrebnim. Osobnost: teško. Uostalom, zašto i bi? Naša je, možda se nama baš sviđa takva kakva jest? Čak i ako nam se ne sviđa, pa nemreš na lobotomiju svaki put kad nekome nisi po volji.

Nisam za ono "Ne vidi loše, ne slušaj loše, ne govori loše", jer lošega ima; ali daj prvo pokaži koja ti je mjera za "dobro" i "loše", pa onda odmjeravaj. Ono što se da prekrojiti.

Ali nemrem odoljeti da ne napišem još ovo: Kako to da se, bogati, ljubavna sreća OMAKLA baš onima koje je zdušno nisu htjele i ne daj bože da bi se osvrnule, a kamoli potražile?
Autor: vegavega8 | 27.08.2011. u 16:33 | opcije

ovaj tvoj komentar ,..da li je općenit ili se odnosi na neku osobu koje je našla nekoga upravo na isrki?

Odgovor je konkretnoj osobi (koja se udala za Iskričara i već su godinama u sretnom braku), ali smatram da vrijedi općenito sudeći po iskazima iskričarski usrećenih. Međutim, UOPĆE nije tema OVOG zapisa.

nije tema, već sam promašila temu,
nisam te htjela uznemiravati na pvt...
eto htjela sam samo tvoj odgovor...
jer recimo da sam našla, sebe u tvojoj napisanoj rečenici...

Pa onda to može biti tema nekog tvojeg zapisa, andromedo. Rado ću komentirati ako ga napišeš.

vega, prije godinu dana napisala sam blog o svojoj iskričarskoj ljubavi...
i traje, traje tri godine, nismo se tipkali dugo , samo dva dana i zeleni čaj...usred zime...
predugim tipkanjem stekneš krivi dojam o osobi, previše idealiziraš...
ovak kak smo se nas dvoje našli, identično je ko i u reali..
btw, On je ustvari poslovni partner mojeg kuma i nije mi bio baš skroz nepoznat;-.D