Ručkić krčkić

Disclaimer: Ovim zapisom NEMAM NAMJERU IKOGA POVRIJEDITI.

Virtualni život je: poput mačjega, obnovljiv, i to ne samo devet puta. U stvari, vječan, u toj specifičnoj vječnosti digitalnog zapisa koji nikad samo svojom voljom ne možemo izbrisati. Ne, to ne možemo, ali se možemo revidirati, možemo se ponovno roditi sasvim drugačiji i ufati se da nas nitko neće prepoznati iz nekog prethodnog života. Ah, mačke nam zaista mogu pozavidjeti!

Jer ne samo što možemo konzekutivno proživljavati neograničeni broj života, možemo ih imati i simultano. A u svakome od njih neki svoj svijet, napučen stanovnicima po vlastitom izboru, u jednom žena i djeca, u drugom žena, djeca i ljubavnici, u trećem mi sami i fantastični prijatelji, u četvrtom smo geniji, u petom idioti, u šestom mladi, u sedmom stari, u osmom imamo nula godina... Ali u svakom od tih života nekoga dotaknemo: nekome postanemo važni.

U svakome od tih života postojimo i svojim tijelom, ovim prstima koji nas stvaraju.

I onda netko umre. Ne virtualno, nego stvarno. Nema više prstiju. Nitko ne tipka.

Za najnedavniju smrt našeg subložanina čula sam u obliku pitanja: "Je li mu prije nick bio taj-i-taj?" Tak da znamo koliko ćemo žaliti. A žalimo bez obzira, samo je stvar raspona: možda kao za susjedom s kojim bismo povremeno razmijenili pokoju riječ, ali možda smo bili i intimni, ne samo slovno i digitalno... Jesemti!

I vidite, ova druga mogućnost me apsolutno frapira: to da je u virtuali moguće da ti umre ljubavnik, a ti pojma nemaš tko je to. Zaista ne znaš: ime, prezime, adresu, kamo poslati brzojav i ima li to uopće smisla, hoćeš li nekoj obitelji provrtjeti nožem po rani ako se manifestiraš... smiješ li uopće tugovati? A tuguješ. I ne usudiš se tražiti utjehu.

Mislim da je to strašno. Mislim da je to nehumano.

(Da ne bude nesporazuma i zlonamjernih iskrivljavanja: pokojnog Mihovila ne poznajem čak ni bloški. Žalim za njim kao za susjedom: iskreno, ali ograničeno. Usrdno se nadam da mi ne bi zamjerio ovaj zapis, da bi ga shvatio u njegovoj biti - potrebi za trunčicom stvarnosti u svoj nestvarnosti koja nas ovdje veseli. Ili bešćutno rastuži.)

Ne tako davno i meni je mogao umrijeti netko virtualan a da ja nemam pojma o njegovoj stvarnosti. Nisam postavljala pitanja, nisam provjeravala, bahato sam takve postupke smatrala virtualnim šterberlukom svojstvenim virtualnim udavačama i paranoicima... Sve dok mi nekoliko ljudi iz virtuale nije postalo stvarno važno. U stvari, bili smo na nekom tulumu i razmišljali što bi bilo da nekome od nas zatreba alibi: "Da, imam ga, bila sam s rascvjetanom_ružom i gljivastim_penisom..." Možete zamisliti facu policajca koji bi to morao unijeti u zapisnik?

Sad sve pitam: tko si, kako se stvarno zoveš (ime i prezime, adresa, imena ukućana molim!), što radiš i gdje... Unatoč tome što shvaćam i cijenim maštovitost, što mi je sasvim prihvatljiva potreba za nadogradnjom nekog drugačijeg života. Ipak, RECI MI. Za svaki slučaj. A i zato da sama mogu odlučiti koliko će stvaran ili fantastičan biti naš odnos.

Ne, nemojte mi slati upite tipa "Što znaš o tom-i-tom s bloga". Možda zaista nešto znam, ali nije na meni da vam kažem. Pitajte sami. I ako ne dobijete odgovore koji vas zadovoljavaju, odlučite sami.

Kad ja budem odlučivala, od sada ću uvijek imati na umu da ću možda poželjeti otići na pogreb. I ubaciti stvarni cvijet u stvarnu raku.

nije smrt kraj svijeta, barem tuđa smrt..a to kad neki umre odavle, to je ka da mu se pokvarilo računalo ili više nije član iskrice..svaka odjava nekog člana je njegova smrt.. uostalom, i tamo gore na nebu mora postojati net, blog, neki sajt kao iskrica..i gore se piše, samo mi dole to ne čitamo.. uskoro budemo povezani s njima, samo dragi bog zna koliko će nas ta veza koštati..

Ovo je moja oporuka: molim da se na Blogu proglasi minuta sutnje, nakon moje smrti.
Poslije mozete diskutirati, o cemu zelite i koliko zelite....

Habi, ja jednostavno nisam toliko suzdržana... ili toliko rascjepkana u odjeljke života.

Juicy, mislim da Iskrica treba uvesti još jednu opciju, bar za nas Premium korisnike: virtualna oporuka.

aleluja

Dojdek, kaj mi ti nisi u ignorici? Aha, ne, ja sam tebi... Hebga, ako umrem, moš me mirne duše ignorirati i dalje.

sama si me skinila šta se praviš blesava;;)

Ovak, kad umrem, moj vegavega8 nick može uzeti The Baba, a vevegaga08 krelec. Marti ostavljam opipljivije nasljedstvo, a Rujankicu unaprijed proglašavam Kraljicom Bloga (jerbo vjerojem da neću baš odmah, tak da će stići do okrutnosti potrebne za kraljevanje). Kjeletu ostavljam svoju majku, jer sam sigurna da će on o njoj najbolje brinuti, a juicy sve svoje životinjce. Može se dogovoriti s bisernom koje će ostaviti u Hrvatskoj, a koji idu v Ameriku.

nevr more je kaljica bloga niste joj do kolina
ona je nasmijavala iskričarsko pučanstvo

Svilenome ostavljam folder "My Music", a Brightici autorska prava za sve ovdje objavljene priče. B-612 dobija 50% od eventualnog profita u zakladu za daljnje slavljenje posebnih dana.

Popizdičici ostavljam svoju garderobu, sigurna sam da će joj dobro doći i još bolje pristajati.

lanenki ostavljam svoju knjižnicu, naravno, ali samo onaj dio koji je na hrvatskom (uglavnom izdanja starija od 35 godina).

Knjige na engleskome (a tih je puno više) ostavljam ex spaljeno, današnjoj common-errorsici: možda uspije ispraviti bar neke pogreške.

Svoj poetski opus ostavljam veronas, uvjerena da će znati što s njim.

Tantijeme od objavljenih autorskih djela i prijevoda ostavljam svima koji su se potrudili biti drmax i njegovi nasljednici: neka si kupe sladoled po svojem ukusu.

Organizaciju svojeg pogreba prepuštam marti, jer znam da će imati mjere, ukusa i komercijalnog duha.

Svoje dugove ostavljam Iskrici.com, jer da nje nije bilo, možda ih ne bih ni imala.

A sad idem kuhati.

Eh, da, zamalo zaboravih! Svoje bivše ljubavnike ostavljam mai_sarai. Ona ih najviše treba, a mislim da bi joj se svidjeli.

Nasmijala si me. I rastužila. I tako je savršeno pravedno. :~)

Jednom je Zijah Sokolović rekao nešto što sam prisvojila. Izazovno je i ne uspije svaki dan, ali zvoni: "Ja bih htio živjeti tako da sam većinski vlasnik svojeg života." :~)

(...) Ja bih voljela blogirati tako da sam većinski vlasnik svojeg bloga. Dio manji od 50% + 1 ide svima koji će se nasmiješiti kad okrenu list na kalendaru... Sutra.