Ručkić krčkić

Eh, danas mi je majka loše volje... Valjda zato jer sam joj malo natrljala na nos da njena pemzija ne bi bila dovoljna za život u njenom stilu, a poput većine starih ljudi i ona je bila najdublje uvjerena da je zakinuta i da ne dobija koliko je zaslužila. A onda ju je jedna sitnica ipak malo prizemljila: činjenica da njeni lijekovi nisu besplatni; da svaki put za neki masno platim; i kad se to mjesečno zbroji, uopće nije mala svota. Ali, nikad joj to nisam rekla - danas mi je slučajno ostao račun u vrećici s lijekovima.

I sad ona traži načina da ispuca zlovolju. Pokušala se posvaditi oko usisivača - nije išlo. A onda je dobila napadaj da kako su to majstori odložili naše ogledalo, "venecijansko, kristalno", da ljudi uopće nemaju obzira prema tuđemu i td. i tsl.

"Venecijansko, kristalno, kažeš? Iz kojeg filma?" Upitam ja. Jerbo nije. Znam točno gdje je kupljeno i veći dio života smišljam kako da se bez velikih trzavica riješim kiča; ali na koncu sam oguglala i zaboravila da mi smeta, a naučila da ga je korisno imati tik do izlaza iz stana.

I sad slijedi storija o zrcalu... Kao i mnoge druge. Valjda poput onih koje su ponukale mog prijatelja da ih prepriča mojoj znanici, koju rijetko viđam pa nisam ni znala da kolaju sve dok mi jednom nije rekla "Vama sigurno nije lako sada, a bili ste tako bogati..."

Ma kad, bogati??? Ja nikad. Jest, bilo je tu priča o devet dvorkinja, dijamantnim dijademama, tvornicama i raznoraznim nekretninama i pokretninama, o zlatnicima koji se iz džepa ubacuju sirotinji kroz prozore podrumskih stanova, ali tijekom mojeg života nije se zbilo ama baš ništa od toga: mati zdravstvo, otac prosvjeta, ja zarađujem za vlastite "luksuze" od 16. godine života.

"Koliko cijeniš, toliko ćeš i imati", bijesno je zaključila priču o "venecijanskom ogledalu". I vidite, u pravu je: ono što cijenim, to i čuvam. Ovo ogledalo mi zaista neće faliti, jer ja u njemu ne vidim isto što i ona; i zapravo je preživjelo samo iz moje zaboravnosti, a možda i iz podsvjesne sućuti. Kao i njena iluzija da ima love (vlastite - ne zajedničke), utemeljena na mojem dosljednom prikrivanju računa.

I sad se ljuti. Zbog odraza. Ljuti se na sebe. Kao i ovi koji se ljute kad im veliš da su seljaci. Mislim, zakaj se ja ne ljutim kad mi netko veli da sam Zagrepčanka? Iako znam da to nije uvijek baš posve neutralna konstatacija. Jesam. Slučilo se tako i nisam to promijenila. Ne samo zato jer nisam smatrala potrebnim mijenjati, nego i iz lijenosti, ali i iz ponosa. Jer je OK biti Zagrepčanka. Bez obzira što o tome misle Splićani ili Njujorčani.

Ali nije OK biti "bogata" na tuđi račun, bio taj monetarni ili u dobroj vjeri. Ili iz sućuti. Opasno je to. Zrcala su krhka. A u vodu uvijek kapne kap istine. Prije ili kasnije.

hehe
genijalna je
i moji kući su češki kristal proglasili samoborskim
a did
did u ono vrime pravnik i odvjetnik
vrhunski stručnjak za zemljišno
nije bitno koliko je njiva propička zbog pičke

A tak ti je to... K'o i ove naše lokalne ljepotice, zavodnice i fatalne žene... Nema živih svjedoka, ali ima vjere ;-))

Valjda se zato blog sve više i više pretvara u "vjersku zajednicu". Hm. Sektu.

hehe nema ni živih svjedoka da sam ja nekad bila nevina. izginulo par pukovnija
jebi ga, priče se vremenom nekako romantiziraju
te iz davnina
a ja ne želim djeda iz lakirana hrastovog regal, s guščjim perom u rukama. isprid njega knjige na latinskom.ni majku iza uštirkanih zavjesa
želim živog djeda kojem ću krasti duvan i majku koja će mi kuvati
i ko je tu sebičan.
mladost ili starost

Mislim da treba uživati u tom međutrenutku kad imamo priliku (i snage) za nesebičnost: kad ostavimo zrcalo i ne sporimo odraze.

jebeno je kad materi i ćaći postaneš roditelj. boli to.
kad si išla u bolnicu bila je i ljuta i zabrinuta. bila je genijalna.
i sklonila je šaponju

da. u bljesku čitav život je valjda bljesak. samo blic
a meteori rijetki
noć vega

samo još nešto i moja baba tvrdi da ništa ne troši. samo jogurt dnevno
valjda si potrošen onda kad prestaneš trošiti
ne znam

Noćka, The Babo! (Kuham vinski, po tvojem receptu.)

Kupi babi jogurta koliko joj duša želi. Jerbo je moja zaželjela hlače od 1200 kuna, "za bolnicu" ;-))

nisam ništa naučila
jedino što želim naučiti je živjeti
bez sjene

haha kakve su to

Što će ti život bez sjene, zaboga??? Ona je tvoja, i veća je od tebe kad je za to vrijeme, a nestane kad smeta.

Hlače? Ne pitaj! Ne zna ni ona, ali zna da toliko trebaju koštati.

ne zna ona pošto je šta
a nisi ni ti znala koliko košta kad si bila mala
različiti smo svjetovi, ali dijagnoza jedna-kratak ti fitilj na proseravanja. isto kao i meni
što ne znači da ne volimo svoje
i da smo sve sličniji njima koliko starimo
ma koliko se trudili bježati
cili život je valjda jedan veliki bijeg bez cilja

Ma sad sam se sjetila što je posrijedi: naš tulum! Popizdila je kad smo pretprošlog vikenda išli na more, a popizdila je i kad sam joj rekla da ovog vikenda idemo kod juicy. A sjećam se i kad je vidjela kreleca (kroz prozor, skrivena iza zastora), pitala me "Koji ti je ovaj 'sjedonja'?" I sad se ona valjda napenalila biti bijesna, a od tuluma ništa. To joj je gore nego da orgijamo u susjednoj sobi.

The Babo, kad skužiš da bijeg nema cilja, a onda ni smisla, počneš putovati. A to je LIJEPO :-)))

Hehe, nemrem odoljeti: nekoga smeta čak i moje nedokazano "bogatstvo". Što će reći, primam pevetee s komplimentima u stilu "droljetina", "kurvetina", "preseratorica" i tsl. Kao i kjele poruke o tome kako ljubljenome neke njegove s kojom je prije jako puno vremena proveo jako malo vremena "ne smeta" što ju je jebao, jer nije u sve otvore ;-))

A ja sam mislila, da za bolnicu trebaju šlafrok i neke bolje šlape...:))))

Vega, kako se meni cini, tebi s tvojom mamom nikada nije dosadno, that's for sure, pa i ti si takva, samo na drugi nacin, vjerujem da niti s tobom nikad nije dosadno

:)))) vega, posudim ti ja svojega..

Ja jučer ostala od posla "jer mu je bilo loše i nije se usudio sam ostati doma"..
U jednom momentu ga pitala..može li ostati sam ja bih samo skočila do dučana, apoteku..i on iz kreveta, gledajuć tv jedva prozbori- mooože, budem nekak sam..
Odoh..i napomenem mu da ne brine ako me nema malo duže, jer je gužva..
Igrom slučaja vratih se brzo..on na TRAKTORU, ČUPA MLADICU ORAHA..skaće ko mladić..
I još me onako prijekorno pita: kog vraga si se tako brzo vratila.. :))

Malo bi se mogle mijenjati :))

Pogni, a da ti i ja spanđamo ove naše? Pa ja dobijem komadić sela, ti komadić grada, a oni nekoga za ljutit se s razlogom?

Juicy, ja sam ti dosadna za popizditi, ali onda svi oko mene popizde pa moram i ja. I onda više nije dosadno ;-))

samo da uđe u zapisnik: poznato je da se muški s iskrice sele k ženama, pa ne bi bilo dobro da je moj penzić iznimka :-))

za miraz se dogovorimo..

(juhuuuu što bi to bilo veselo..za par dana bi frcalo perje )