mi

Budim se, ah, da, ja sam u Zagrebu, divota, sinoc sam bila u klubu mladih umjetnika, gost Dade, mojeg prijatelja sa Iskrice.

U Iskricu sam usla koncem sjecnja, slucajno, zasvijetlila je u lijevom djelu kompica, bum, evo me.
Kao magnet, privuce me!

Dado i ja se vec dobro poznajeo, dopisivali smo se dugo , hm, nisam bas narocito pismena, svaki profa bi rekao "sjedni jedan "
Maik me ohrabruje, malo mulja, znam ja da grijesim, al dobro, moram dalje.
Vlado pise, slikovita si, upotrebljavas rijeci koje nisam odavno cuo, ugodno je sa tobom korespondirati

Zagreb,
sretna sam, upoznajem sve vise ljudi, Ana mi pise, upozorava, moli za diskreciju,
bliske smo si.

Da vidim tko je danas u moj dvorac Iskricu navratio, tko se javio?

Poruke su stigle, lijepo, radujem se!

"Jutro djevojko, nick ti puno obecava, je li tome tako ?"

O, interesantno dobro jutro, da vidim tko se krije iza ove recenice?

"Tom je tako, momce, amen. !"

Opala,
nestade momce na moju zalost,

"Vihor te odnio momce milo ?"
Rado bih ga upoznala, simpa mi je!
Nekoliko dana prodje,
srijeda,
evo ga.

"Da se upoznamo djevojko?"
A , ja, brzo broj mobilnog, ime, ulicu, vidjet cu ??
Probam odjecu, cipele, ovo je lose, malo decentnije, mozda sal oko vrata, inace ce se cike vidjeti, a malo mogu, ili ?
Odlucila sam , crvena suknja, bluzica, crvene cipele (normalno na visoku petu )?
Seka komentira , dobro izgledas, hm, seka.

17 h je, izlazim, kako izgleda taj muskarac, tihog glasa, posebnog stila, tko je, hoce li htjeti biti moj prijatelj ??
Evo ga, auto stade, pridjoh, cudno me gleda, drugacije sam ga zamisljala ,prostruja mi kroz glavu, " ja sam momce", rekoh ",djevojce je moje ime."
Negdje , neznam gdje ,popismo kavu, nesto smo i pricalai, momce me odveze kuci i upita:
"Vidimo se sutra !?"
"Naravno, vrlo rado !"
Mob zvoni, oko 14 h je," oprosti, na drugom djelu grada sam, mozes li ti doci do okretalista trama ?"
"Da, mogu., doci cu !"
Spremam se, izabirem crnu jednostavnu haljinu, cipele, malo izazovne, tigraste, donje rublje, o la la.
Stojim na okretalistu, sto mi je ?
Noge mi klecaju, znoj, ajme, i opet mob," gdje si ?" "Tu sam, u kavani s plavim krovom", vidim ,momce, dolazi, blago me je zagrlio, sjedosmo u auto, nakon kratkog vremena smo stali. Bijela kuca, cvijece, slicna mojoj, gore, momce mi nudi kavu, sok, jedva cujno, glazba.

Nesmijem ga gledati, primjetit ce u mojim ocima, uzbudjenje, strah, ruke mi se tresu,
osjetih lagani dah, ruke oko mene, ledjima sam okrenuta, gura me u drugi prostor, skida me, uzivam u svakom dodiru,
prepustam se , uvalaci se u mene, da , ja stvarno neznam tko sam ja,
uvlacim li se i ja u njega, neznam.
Mokri od ljubavi, umorni, lezimo jedno pored drugoga.
Ja opet odlazim u moje selo, vracam se na okretaliste trama, i tako opet iznova ,ulazimo jedno u drugo, ispitujemo moguce dubine oceana, prepustamo se uzburkanim valovima, pjeni osjecaja. soli od znoja.

Moram odlaziti,
ne u moje selo, u moj grad.
Jos ovu noc, dajem sve , dajem se, volim.

Nema poruke za dobar let.
Sa osmjehom na licu stizem u zrakoplovnu luku, momce ce me iznenaditi, ovdje me oprostiti.

"Posljednji poziv putnici JR, javite se na izlazu , let boj GW 2435",
odlazim, ne okrecem se, cemu, ti ljudi sto masu , ne masu meni.

U zrakoplovu osmjeh na licu, u dobi moje jeseni, kroz bljesak Iskrice u kutu lijevom,
nauci ponovo voljeti, momce.
U dubini mene, sakrita, polarna zvijezda, sapucem joj,
"sretnica sam ja"
nitko, niti ti, nemoze, nesmije dirati moje osjecaje,
ja sam vlasnik, meni ih je poklonino,
taj posebni muskarac blagoga glasa.