moja razmisljanja...

Pocetak necega ili kraj prije nego je sve pocelo....znati da si mogao imati nesto i da si to ispustio zbog straha od nepoznatog budi u nama osjecaj nesigurnosti i onog starog,poznatog osjecaja da necemu ipak nismo dorasli...bilo da se tu radi o ljubavi,poslu,prijateljima,istini,lazi,mrznji ili necem desetom uvijek nas koci strah...pitam se zasto su ljudi danas tako ogorceni na sve i svasta,zasto jednostavno ne mogu napraviti taj jedan korak i reci sebi ko ga j..e,sto bude bit ce?Ne bi li trebali riskirati ako nam nesto nije dobro,ako se zbog toga osjecamo lose i ako nas to cini gorim osobama nego jesmo,izvlaci iz nas sve ono negativno sto pokusavamo sakriti?Zasto uopce trpjeti sva moguca sranja ako sve to moze zavrsiti na najbolji moguci nacin,za nas i za sve druge...zasto se praviti da smo sretni sa nekim ako to nismo?Mislim da nitko nije vrijedan da bismo zrtvovali sebe i svoju srecu...pokusajte se zamisliti za nekoliko godina,kako ce sve to izgledati,kakva cete osoba zbog svega toga postati i je li to sve vrijedno....tada si zamislite sebe i taj jedan korak,jednu rijec,jedan pogled koji govori vise nego tisucu rijeci,jedno odlucno i jasno NE....vjerujem da svatko od nas ipak za sebe moze najbolje odluciti,svatko od nas je dovoljno pametan,zreo i hrabar da sam sebi iskroji sudbinu..pitanje je samo zelimo li mi to ili smo ipak robovi starih navika?

Tako je, ne budite stalno drugima "na usluzi".
Navike iskorijenite ... the end :D

:))))....

daklem,iako su stari izumrli(jer su bili stari)ostale su njihove izreke...kog vatra opece i na ladno puse..,bolje Lidl u ruci nego Mercator na grani...

"Mislim da nitko nije vrijedan da bismo žrtvovali sebe i svoju srecu..."
Promjene se događaju lagano, neprimjetno, bez bola i žalbi...baš kako se razmnaža rak...i kad primjetimo da smo se promijenili..sve je kasno .Nismo se svjesno žrtvovali, već smo žrtve svakodnevnice. Na kraju se sve pretvori u naviku i imamo " novog " čovjeka. Što god da tog trenutka učinimo, ništa neće više biti kao prije.

mislim da nije tako..ako smo u stanju trpjeti nesto sto je svjesno lose za nas tada se polako i mjenjamo,ali ako znamo da to nije dobro i prekinemo to,bez zrtvovanja sebe tada se necemo toliko promjeniti da bismo postali novi ljudi...

Viv, " ako " i " ali " su veznici pogodbe i suprotnosti i da nisu korišteni, stvarnost bi izgleda stvarnije. Istina je da se mijenjamo, bez obzira pod kojim uvjetima.