Svašta nešto

Faithless - Insomnia Link
The Cure - Lullaby Link

Kako se već pohvalih na profilu: “Ruka mi je zaljepljena za daljinski” i “Čekam do kraja programa i onda gledam snijeg na TV-u”. Godinama sam se tako lijepo uspavljivao gledajući snijeg i slušajući onaj ravni bezlični šum na drugom programu javne televizije.

Sve je to pristojno funkcioniralo do početka ove godine, kad je HTV uveo noćni glazbeni program i ukinuo snijeg. Cijelu noć se vrte nekakve slike, svira neka šugava glazba, nema više bijelog šuma koji guši sve ostale noćne zvukove. Ometa mi spavanje.

Većinu te svirke ionako ne podnosim, pa moram promijeniti program. Čim počnem škljocati daljinskim, razbudim se i nesanica se veselo vrati natrag i usput me dodatno iznervira. Onda tek poživčanim s daljinskim i ubrzam do tri promjene programa u sekundi. A to ne valja, jer ako me nešto može ozbiljno iziritirati, onda je to prebrzo mijenjanje programa.

Tlak raste, sprema se pjena na usta, sitne žilice u mozgu pulsiraju na granici explozije, a palac i dalje histerično prebacuje. Mozak pokušava srušiti rekord i postići 4 promjene programa u sekundi. Oči registriraju samo šarenilo boja.



I onda, tren prije nego me strefi šlag, podsvjest mi trzne ruku i daljinski odleti iza trosjeda. Prokleti masivni namještaj je toliko težak da se iskilavim dok ga psujući odmaknem od zida, psujući dohvatim daljinski i psujući gurnem trosjed natrag (makar ne znam čemu, jer ću ionako uskoro opet psujući vaditi daljinski s tog istog mjesta). Treće ponavljanje kasnonoćne fiskulture me izmori, gasim TV i odem u krevet buljiti u plafon. U mraku.

Možda bih trebao pofarbati pauke nekom fluorescentnom bojom da ih vidim na plafonu. Brojenje svijetlećih arahnida bi moglo djelovati uspavljujuće, a usput bi mogli dočarati i zvjezdano nebo.


Link
Link
Link


Zato molim nadležne da ukinu noćni glazbeni program na javnoj televiziji i vrate snijeg.