Ne zelim pricati o smislu

evo jedna dosjetka s izleta:
Bog, ljubav, zivot, sreca you name it... je univerzalna velicina. Apsolutna. Nedjeljiva. No kao takva ne moze postojati u pojmovima i nije time pojmljiva. Stoga se pojavljuje u pojedinacnim manifestacijama, samo kao partikularna, cime postaje i relativna, i postoji samo ako postoji i njena suprotnost.
Na primjer, ideal bozanske ljubavi, moguc je samo u svojem apsolutu, nevezan za osobu. No, da bi ikako bilo moguce doista pokazati (ili dozivjeti) ljubav treba narusiti tu apsolutnu velicinu, cime se radja mnogostrukost interpretacija i zamrsuje cijela situacija .
;)))
(nesto nalik ovom sam verbalizirao u diskusiji s frendicom s NGodisnjeg setanja... interesantno je kako se ljudi mogu slagat u mnogocemu, a pri tome i dalje imati nepremostiva ogranicenja za neki prisni sklad)