Ručkić krčkić

Najveći strah mlade žene jest gubitak udadbenog potencijala i upala jajnika, a starije da će postati ciljem poruge "vidi nje, noge brije, udala se nije", jerbo je uistinu smiješno uklanjati zapreke do međunožja ako ono nije poprište muževljevanja; nakon pedesete muči nas strah da ćemo svoj posljednji dah izdahnuti a) dlakave, b) neomuževljene ili c) da se nismo dobro udale, jerbo se ženin život ne mjeri po tome kako ga je živjela i koliko je u njemu uživala, nego koliko je oplodila svoj udadbeni potencijal, bez obzira na broj transakcija. (Kao i s burzovnim mešetarima, uostalom, koga briga koliko je prodavao i kupovao, nego koliko je na kraju dana zaradio.) Što gore navedenim strahovima pridodaje i strah od pogrešnog izbora, osobito u kasnijoj životnoj dobi.

Zbog toga je mene moja majka, žena visokog kvocijenta zaručljivosti ( = jebozovnost kroz pojebljivost), učila da nikad ne sjedam na kamen, metal, plastiku ili nezagrijano drvo (jajnici!) te da skupim koljena gdje god sjela sve dok me materijalnim dokazima svijesti o mojem udadbenom potencijalu i vrijednosti ne uvjere da ih treba razmaknuti; a da je dlake na nogama bolje čupati nego brijati, jerbo tako ih ne samo temeljitije ukloniš, nego se nemreš naći u gore citiranoj rugalici.

Sve dok nisam stigla do životne dobi kad mlađa žena mora osporiti stariju kako bi svoj potencijal iskoristila za vlastitu korist, a ne samo njojzi na radost, diku i kompenzaciju vlastith pogreški, sjedila sam na jastučićima čedno skupljenih nogu obuvenih u skladu s klimatskim uvjetima i sanjala o trenutku kad ću s njih počupati onih deset prijetećih dlaka koje bi skupnim naporima mogle obeshrabriti i najupornijeg ženika. A onda sam čula riječ koja se u našoj kući nikad nije spominjala, a čula se samo s televizije, na što bi bila popraćena smjernim rumenilom na majčinim obrazima i posprdnim smijehom koji bi ponekad prešao u neobuzdan bijes mojega oca: FEMINIZAM.

Iako me ta riječ podsjećala na ginekološke preglede i preparate za održavanje zdravlja i prohodnosti udadbeno konduktivnih dijelova tijela, zvučala je zavodljivo u onom svojem ružičastom F, zajedničkom i riječi "sloboda" na engleskom, koji sam tada upravo počela učiti; a sviđalo mi se i MINI iz njezine sredine, nekako usredotočeno na najbitnije u biću žene, pojedinačne žene, bez obzira na gore navedene kvocijente i potencijale te konačne ishode jednadžbi s više nepoznanica. A završno ZAM, ah, čeznutljivo "za mene"... I možda ja toj riječi i gore navedenim asocijacijama i ne bih pridavala osobitu pozornost da moja majka, višekratno zaručivana i udavana, od toga dva puta za istoga, tj. mojeg oca, očito nije realizirala svoj puni udadbeni potencijal, jer se stalno vrtila u istom krugu loših izbora. Pa mi se učinilo statistički vjerojatnim da bi taj krug valjalo proširiti i/ili temeljito revidirati.

I da, otkrila sam još nešto bitno: ORGAZAM.

I možda će sad netko reći da su moji roditelji bili zatucani (sumnjam: bili su tipični pripadnici svojeg naraštaja), i možda će netko reći da je moja minimalistička feministička orijentacija ishod sebičnjaštva kćeri-jedinice (donekle: ali ishod tog statusa su i samodovoljnost i samostalnost), da sam prigrlila feminizam jer mi gore spomenuti kvocijenti i potencijali nisu bili dostatni (pa, i nije baš tak: zaprošena 8 puta, udata jedared i jedan neformalni brak) ili zato jer sam imala loših iskustava s muškarcima (jesam; ali imala sam i jako dobrih, u podjednakoj mjeri), da mrzim muškarce (naprotiv - neke od njih volim daleko više nego što bih ikada mogla voljeti ijednu ženu; uostalom, feminizam ne treba poistovjećivati s mržnjom prema muškarcima, ali niti s apsolutnom samodovoljnošću žene), ali meni se učinilo blesavim svoj osobni potencijal i užitak podređivati procjenama drugih ljudi.

Ne baš odmah, priznajem. OK, prilično brzo sam shvatila da koljena možeš raširiti i kad ne očekuješ udadbenu namiru te da to neće presudno narušiti tvoj udadbeni potencijal ako a) nije prečesto i b) bude diskretno. Štoviše, shvatila sam da u mojem naraštaju treba i promidžba, te da MORAŠ tu i tamo raširiti koljena tak da se čuje, jerbo u užurbanom globalnom selu rijetko tko ima živaca za probijanje neprohodnih putova i istraživanje nepoznatih krajeva. A osim toga, tu je i nagrada: ORGAZAM. Čak više njih.

I dalje nisam sjedala na hladno.

Premda nisam željela djecu. Možda zato jer sam skužila da sam ja svojim roditeljima bila najveći životni zajeb, ili bar najvažnija životna ispričnica da žive točno onako kako su živjeli, a to nije bilo osobito dobro. Svejedno sam se udala, malo zato da probam i to, a malo zato jer mi je frendica (udata) rekla da tak lakše dobiješ kredit; ali i zato jer taj izbor, hvala nebesima, u ondašnje, kao ni u današnje vrijeme, nije morao biti zadnji. Možda i ne bi bio, ali faktor sreće, neuračunat u gore spomenutim jednadžbama, ipak mi je išao na ruku te sam bila pošteđena izbora razvoda, a dobila sam sućut i razumijevanje udovištva.

I vidite, danas popizdim zbog toga! Popizdim zato jer mi je DRAGO što sam bila udata, ali samo zato da mogu začepiti usta pitačima ili ovima još uvijek udadbeno potencijalnim zlobnicama i zlobnicama koji bi tako rado obezvrijedile sve moje ostale izbore samo kad bi mi falio taj jedan, u cijelom mojem životu epizodični i zapravo nevažan: brak.

Mogla bih ja uzvratiti jednako(s)mjernom zlobom i upitati sve ove presretne i presavršene zašto na Iskrici ističu veličine svojih grudi ili obujam struka (a nisu se uspjele udati), zašto im je toliko bitno da općebloško pučanstvo zna broj njihovih udvarača i odbijenaca ako ne računaju kvocijent zaručljivosti, zašto imaju potrebu obavijestiti ciljanu ženskadiju (mene, npr.) o svojim "sretnim vezama" ako ih usrećuju ove, a ne tuđa potencijalna zavist...?

Mogla bih, ali imam sućuti. I zato jer navijam za njih. Jer se nadam da će svoj život, kad se približi kraju, procjenjivati po tome kako su ga ONE živjele i koliko su ONE u njemu uživale, a ne po kriterijima nekog dripca ili potpunih neznanaca; da će otkriti radosti koje su dostupne ženi samoj, bez muškaraca, unatoč svom žaljenju za onima koje smo propustile jer nije bilo muškaraca s kojima bismo mogle podijeliti one koje su najljepše u paru; i da neće zaglaviti s bilo kojim i bilo kakvim muškarcem, iliti onakvim koji niš pod kapom nebeskom ne kuži o nama, našim radostima, našim žalostima, a čak mu je i svejedno jesu li nam noge izdepilirane ili ne i/ili mu ne pada na pamet da ih izbrije kad smo mi same nemoćne, samo zato da ne bi bile objekt nečije sprdnje; ili sažaljenja.

I ja bih voljela veličanstveno orgazmirati, i smijati se, i jesti, i dijeliti brige, i umirati s nekim tko to zna i umije. Sa mnom. Slično meni. Ali, ako ne budem mogla, ima gušta i u dlakama koje probijaju čarape, ima gušta u bezbrižnom sjedanju gdje ti se svidi, ima gušta u struku koji se bezbrižno širi i vedrini koja te širi i širi se na sve oko tebe.

Vega, bez zamjerke. Ovo što ti pišeš meni je teško i čitati. Pogotovo što su tvoji roditelji bili (ili trebali biti) daleko napredniji od mojih.
Moj tata je 27 godište, sa 16 su ga digli u 2. svjetski rat..i slijedom toga svoje kćeri je odgajao: ako su žene mogle nositi pušku i prezimiti ciče zime, onda mogu sve u životu, JEDNAKO kao i muškarci. Nije znao ništa o feminizmu, ali je imao (i ima) zdrav odnos prema odgoju ženske djece..jednako nas je tretirao kao i sina.
Odrasla sam praktički bosa (jačući konje i na livadi) i kakvo čuvanje jajnika.. ajme, mene iskreno to užasne.
Ili nametanje ženidbe kao nešto najbitnije.
Jedino što je kod mojih bilo forsirano to je školovanje. Da si olakšaš život, a dalje, ako ti je netko dobar budi s njim, ako ne, ostavi ga.
I ovo što pišem nije uljepšavanje.

i znas sta sad razmisljam. zast smo mi tako opsjednute svojim "zenstvom" (kao skupom onog sto nas definira kao zene, za razliku od muskadije)? i zast uopce analiziramo te stvari? kao da se cijelo vrijeme nekog vraga opravdavamo same nad sobom. pa se ogradimo od feminizma, pa od konzervativizma, pa od seksa i od ne seksa, pa si to sve damo za pravo? mislim, kog vraga toliko kompliciramo? jer smo zenske? bezveze,a? ili nije?:)

Pognioci, tvoj svijet je uvijek bio i ostao savršen. O tome nema ni spora, ni diskusije! A i ti si savršena. Savršene su ti i sise. Samo se, jebiga, nisi udala, jer bi to valjda narušilo savršenstvo. Ali zato imaš savršenu vezu.

Styx, pitala mene jednom jedna žena kad sam zavapila ovako poput tebe: "Imaš pičku? Imaš. Onda si žensko."

Nikad neću niti biti udana. Barem sam takvog mišljenja. Niti mi ne treba, imam "papir" koji je jači od onog što žene imaju u braku. :).
Niti se ne brinem što će netko (kao ti) komentirati da nisam u braku, radi takvih, kojima je to životno postignuće, neću se zvanično udavati.

Da ovog trenutka nemam nikoga, opet mi bi bilo sve jedno.

Mene su moji odgojili da JA vrijedim, vrijedim jako puno, ali ne zato što imam ili nemam muškarca uz sebe.

Pogni, oprosti, sad mi je žao što sam ono napisala! A ne brišem jer si možda već pročitala, bilo bi licemjerno. Gledaj, ja o tebi imam jednu sliku koja ti se možda neće svidjeti, ali nije neprijateljska: vidim te kao ženu koja se kroz život gadno namučila, kao dijete iz prilično disfunkcionalne obitelji koje se nije moglo identificirati s roditeljem istog spola i zato je prigrlilo ona svojstva koje je cijenilo kod oca. Ispala si muževna žena i zato ti je bitno naglašavati svoju ženstvenost. Prezireš slabost, kako kod muškaraca, tako i kod žena, ali više kod žena.

a ok, al kad bi picka bila samo picka. sto sam starija, to mi vise to djeluje ko neki "multipraktik 5+". razmislja, osjeca, sevi se, ANALIZIRA, a moze i ogulit kuhano jaje, prema potrebi". nikad nije jednostavno imat je, a nije da necem stvarno sluzi:)). ceznem za jednostavnoscu, al nikako:))

mislim na "picka + " elemenat, kad je povezes sredstvo sa djelovanjem:) tja. aj bok

Styx, mislim da se blesavo identificirati s nekim svojim dijelom tijela - npr. laktom. Jel'da da zvuči apsurdno? A nije nesuvislo, jer lakat može postići ono što pička ne može.

Zezam se. Nitko od nas nije otok niti bog: niti smo za sve krive, ali nismo, bogme, niti za sve u svojem životu same ni zaslužne. A ja volim analizirati. Više nego guliti jaja ili ribati pločice. Ali manje nego orgazmirati ;-))

Pa i meni je bilo zao sto si to bila napisala pognici, jer da si meni, isto bi mi bilo zao...nismo savrseni i jbg, svatko je tu iz razlicitih razloga i pise iz razlicitih pobuda...uzroci naseg bivstvovanja na Iskrici su mozda na pocetku jedni, pa poslije drugi, da bi polako s vremenom presli u treci uzrok ili se vratili prvom

...a da uopce ne lazemo ni sebe ni druge

...zelimreci, mozes i u hodu promijeniti misljenje, pa nije zabranjeno

Juicy, o svakome s Iskrice imam neku svoju predodžbu, koja može i ne mora biti podudarna s onom kakvu bi ta osoba htjela. Kao što i drugi vjerojatno imaju o meni, a mnoge od tih predodžbi su za moj pojam pogrešne ili jednostavno odraz promatrača. Pognioci je uistinu iritantna u svojem sveznadarstvu i svesavršenstvu i treba mi malo vremena da se udaljim od te početne iživciranosti i sagledam je sućutno.

ustvari, da. al kad postavis tako da izjednacis "bit" i "imat"... (Jel imas? imas. onda si..)
nije da ja ne volim bit zensko. samo, mislila sam na onakvo autoanaliziranje sebe kao zenskog i sve sto uz to ide. ko da nekad uvjeravas plavu majicu da je plava, pa to jos i preispitujes, da bi dosao do istog zakljucka, i onda jos pretrazio opravdanost postojanja toga u svijetu:)) al ok, bilo bi dosadno bez toga. jel muskarci to rade? zbilja, rade li to? :))

A što se tiče motiva dolaska na Iskricu, tu i dalje stojim iza tvrdnje: svi smo došli u potrazi za nekim partnerstvom, kako god ga definirali. I svatko se kasnije mogao predomisliti ili ne, o tome nije ni bilo diskusije. Jednostavno ne razumijem zašto nekolicina ljudi uporno ima potrebu to negirati i "vaditi se" na zaista idiotske izlike? Pa bože moj, zakaj si netko ne bi poželio nekoga? I zakaj ga ne bi tražio ovdje? Ili bilo gdje drugdje. Tak svejedno. Meni.

Da se vratimo na tvoju teoriju ne sjedanja na hladno, tj cuvanja jajnika u svrhu udadbenog potencijala...kak tumacis da ja niti danas ne sjedam na hladno 1) zbog udadbenog potencijala, ma kakvi,bilo pa proslo, 2) iz navike koja je ostala, 3) zbog neugodnosti i upale mjehura...ja bih rekla 3) bilo oduvijek

Ali vega, toliki i o tebi imaju pogresnu sliku, o tome i govorim, pa to je skroz krivo...to ne bi smjelo biti tako...to bi se trebalo nekako ispraviti, nije fer...ali ne znam kako

Styx, nisam gledala koliko imaš godina, ali mi zvučiš mlado (bez potcjenjivanja u ovoj impresiji!)... Kajaznam, prije desetak godina sebe sam doživljavala kao "smrvljeni dijamant u vrećici koju će prorezati svojim oštricama" i žudjela sam nekoga da me baci iz te vrećice, uobliči u nešto, na neki način iskoristi tu moju nevidljivu vrijednost. A onda sam shvatila da ne mogu, koliko god se oni trudili, mogu pomoći, ali ne mogu, ako je to moja bit, takva sam... I onda sam promijenila svoju bit: sad sam kugla. Kugla meda u sumanutoj vrtnji, žitka, kompaktna, ali mekana. I kad curim, još me ima.

ne rade! milion puta kad nešto nisam mogla, htjela...obično sam koristila izliku..dakle, neću s tobom van jer moram...frizeru...ne mogu doći jer moram...otići mami...etc. dakle, mi žene uvijek moramo uz neku svoju izrijeku NE, reći i zašto ne? iako od nas muškarac ili tko drugi (djeca npr. ili prijateljice) ne očekuju. i doista upitno je: ZAŠTO MUŠKARAC NE OSJEĆA POTREBU, NE MORA REĆI....I NE GOVORI....ne mogu doći jer....ne mogu napraviti jer...oni taj "jer" kažu tek ako i kada ih mi isprovociramo. a mi žene uvijek moramo znati razlog zašto ne...ili zašto da? mi već unaprijed kao da se opravdavamo i kao da iznuđujemo opravdanje od njega? to je doista glupo...ali funkcionira. pitanje je samo koliko žena je uopće svjesno da to radi?

Juicy, ajd, molim te, nemoj sad da i tebe ovaj blog cijepi protiv ironije!

...ma bas me briga, tko me pozna, zna me, a ostali...halt

Sliku o drugima uvijek stvaramo u suodnosu sa slikom koju imamo o sebi. Ja sam, izgleda, prilično neugodno zrcalo. Nisam "venecijansko, kristalno" iz priča moje majke ;-))

Mai, možda ih mame nisu tome podučile? Ili smo ih mi same naučile da prihvaćamo "ne" (ili "da") bez obzira na razloge. Uglavnom, da im je od opravdavanja život bolji, sigurno bi se potrudili.

Imaš pičku imaš problema - nemaš pičku nemaš problema

tvrdnja jedne moje znanice vrijedi i za muškarce i za žene, za žene malo više!

Mislim da je u toj tvrdnji "pička" zamjenjiva bilo kojim dijelom tijela, a bogme i drugim predmetima (probaj s npr. "kurac", "novac" ili "auto").

ako krenemo u tom naznačenom smjeru početi će mo neku novu -staru filozofiju, pa gdje smo onda, opet u kružnici?!

vega, nema uvrede, ovo ovdje je razmjena mišljenja i najstvarnije, nebih se mijenjala za tvoju obitelj za odrastanje.
Kod nas na selu je sve bilo jednostavno- zakon preživljavanja..i seksualnost i životno veselje..
Sretna sam što su se ta okupljanja zadržala još uvijek- toliko pozitivne energije se malo gdje nađe na jednom mjestu.
Jedino što mi vještine koje sam učila onda: šivanje, štrikanje, heklanje, vezenje.. i vrijeme koje sam na to utrošila s ove točke gledanja izgleda neobično.

naime, da se ne čudiš, oduvjek su se kod nas birale žene po znanju i vještini, a daleko manje po ljepoti..jer se od ljepote (i depiliranih nogu) nije moglo živjeti. Što ne znači da sam se ja poistovjetila sa muškim roditeljem.

I da .. (one kurčevite žene sa srpom i motikom u rukama, fizičke jačine ko muškarci) uvjek su trebale slušati muža.
A kako su slušale muža to ću napisati na svom blogu, da ne ukakim tvoj.

No, hvala blogu, bar malo zdravog razuma! (Pitam se samo otkud je onda nastalno silno neprijateljstvo koje osjećaš prema majci, kako se otac propio, gdje je epilogizirao otac tvojeg sina i je li baš moguće da nikad u životu - ali ono STVARNO - nisi pogriješila ni u čemu?)

Pogriješila sam stomilijonaputa (i više) ..i svakodnevno.
I te greške su moje- kako ukakim tako i popravim :).

Godine su divna stvar, kad ti je dozvoljeno sve odrezati- po kratkom postupku, pa kome krivo, kome pravo.

Nego, ne znam gdje si pročitala da sam netrpeljiva prema majci. Moja je bila slično kao i tvoja.
Kad ispričam crtice iz svog života, nije to radi netrpeljivosti..nego kao životne činjenice.

I najstvarnije sam doslovno zinula na ovaj tvoj blog. Različitosti radi.
Dok je tebe tvoja mama učila o depiliranju nogu, mene je moja posjela uz tkalački stan i šivaču mašinu. (Rezultat toga su stolnjaci, plahte i ručnici, odjeća..koju čuvam u ormarima ko suho zlato..i koristim samo za blagdane :)
U tvojoj kući je feminizam bio tabu tema, a u mojoj kući to nije mogao biti da je i htio.
Kako meni, djetetu..ili kasnije ženi objasniti da imam manje prava glasa ili bla..bla..ako u isto vrijeme ta dijete- žena vozi i popravlja traktor.. Nema logike :).
A to što je ta žena imala jedne od dužih, crveno lakiranih noktiju...eh..to je sad druga priča :))

ima u svemu i još jedan element, rujankica ga je lijepo opisala u svom blogu kad je pisala o svojoj bolesti..
Ako uzmeš u obzir da sam rođena kljakava- a da sam se zravnala da se to na meni ne primjeti- ako nekom baš ne pokažem- da se ne smijem opustiti- jer onda moram duplo uložiti da se zravnam, da mi je najteže stajati, šetnja s noge na nogu polako- ubitačna dan danas, da me hvata užas od pomisli da ću dobiti gripu ili nešto slično jer to znači ležanje, a puno ležanja znači i puno truda kasnije- i to kako kada..

I da pizdim kad se sada moji doma ponašaju kao da sam bolesna- a nisam- da bi me zaštitili...
Da s druge strane cijeli život funkcioniram kao hiperaktivna (jer mi to najviše paše,a pizdim jer mi na momente ne paše)..
I kad zgemištiraš sve..
Ja se sebi ponekad naklonim do crne zemlje, bravo stara..uspjela si..

A komentari čitatelja..
Meni ni u žep niti iz žepa..

Pogni, mislim da te kužim: tak sam se i ja osjećala dok sam bila s bolesnim mužem, svaki dan je bio borba za opstanak, ne samo zdravstveno nego i financijski, borba s administracijom, borba za izlazak na ulicu bez kosina za invalidska kolica... I onda su mi išli na živce svi koji nemaju toliko borbi ili takvih borbi, ali samo na prvu loptu: kad bih zastala, shvatila sam da mi treba odmak od mojih, da mi je gušt s frendicom raspredati o njenim prištevima ili o agonijama ljubavi na pomolu. A ponekad bih se osjećala kao Superman kojeg zamaraju spašavanjem loptice ispod kreveta dok negdje drugdje gori neboder.

Ono što ti vrlo često pokušavam reći jest da život nije crno-bijel, a čak i kad bi bio, svaka osoba ima svoje nijanse crnog i bijelog i raspoređuje ih prema svojem nahođenju. I stoga tvoje bjeline meni djeluju sivo ili crno, jer nisu na istim poljima, a vjerujem da važi i obratno. Mislim da si puna predrasuda, prizemna i otresita i to mi smeta u komunikaciji; također mislim da si osoba sa srcem na mjestu, poštena i bez zadnjih namjera. A mislim i to da se bojiš vlastitih slabosti jer se bojiš da će te zloupotrijebiti ako ih otkriješ. Možda neki i hoće; a neki će možda i pomoći.

Joj, kad ja to ne znam objasniti.
S moje točke gledanja život je vrlo jednostavan i gledam kako si ga ljudi kompliciraju. Jer ja sve pojednostavim. Uključujuć i ljubav i seks o čemu se toliko piše.
Život nije crno bijel, barem tako izgleda..u svim je nijansama, da se u konačnici ipak svede na crno- bijelo. Ili želiš ili ne želiš, jer svako možda u nijansama postaje neprihvatljivo.

Idemo ovako, primjerice..
Živim od posla cca 35 km. Meni je to BLIZU, tebi je to DALEKO.
Ja se mogu truditi tebi objasniti kako je to u stvari blizu, ti ćeš se truditi objasniti kako je to daleko, jer ti do svog posla živiš blizu..ja sam daleko..
Drugačije gledamo na život..
Što ne znači da moj nije pun radosti..
Ili tvoj..
Ne moraju nas veseliti niti iste stvari, ljudi i događaji..
Možda ti nećeš shvatiti mene, možda neću ja tebe..
ali istina je jedna, da u meni nema mrvice zločestoće, koliko se ja god branila od toga..
vrlo sam topla mama, obiteljska žena i prijateljica :))
I znam cijeniti, beskrajno, one ljude koje imam..i oni to osjete..