Ručkić krčkić

Sjedim zatvorena u svojoj sobi dok majstori burgijaju po njezinom vanjskom zidu. Pa prestanu, pa ih nema, ponekad 15-ak minuta, ponekad sat vremena. I tako danima. Nisu to moji majstori, nego neki koji dobiju lovu bez obzira na zadovoljstvo klijenata, a mi klijenti smo natjerani da ih angažiramo monopolu gradskih službi zahvaljujući.

Stigli su u neko čudno vrijeme, niti 8, niti 9, naravno, baš kad sam bila na zahodu. I zbog toga nesabrana kad je trebalo skloniti životinje i pozatvarati vrata da prašina ne ulazi u sve prostorije. A zatim su nestali, na dobrih sat vremena. U međuvremenu, moja je mačka odnekud promrnjaukala (zapravo, ona rijetko mijauče, taj zvuk je sličniji cvrkutanju): bila je zatvorena u kupaonici. Pustila sam je van, uvjerena da će ući u moju sobu. Ali nisam znala je li ili nije. Jer su se tad majstori vratili pa je trebalo paziti da ne porazbijaju sve što im se nađe na putu.

Kad se situacija donekle stabilizirala, sjetim se mačke: gdje je? Dozivam, gledam pod krevet, iza komoda, stolova, iza plahte kojom sam zaštitila policu za knjige - nigdje je nema. Ne javlja se. Prođe me jeza: da nije ostala u hodniku? Iz kojeg je jedini izlaz van, a vrata su bila širom otvorena, kao i izlaz na ulicu, kao i stražnji izlaz, u dvorište... Moja mačka nikad nije bila vani, osim nošena, na cijepljenje. Ne bi se snašla, bojim se. A također se bojim da bi je netko uzeo. Jer - prekrasna je.

Ne samo izgledom, nego i naravi. Minijaturna perzijanka, tzv. dimna kornjačevina, a to su one koje mijenjaju boje, potka im je šarena u svim nijansama žute, od bež do čokoladno smeđe, ali vrhovi dlake su crni, tako da izgleda kao da je obavijena dimom, svake sezone donekle drugačije šarena. Stavila bih sliku, ali nije fotogenična: miruje samo dok spava (a ni tad posve, uvijek trzne uhom, vrškom repa, ili se odjednom prevrne, izvali na leđa, protegne...), a ljupkost njenog lica, sa savršenim, sjajnim crnim nosićem (nije spljošten) između golemih zlatnih očiju, još niti jedna kamera nije uspjela dočarati kako treba. Možda zato jer treba poznavati to lice da bi se čitali njegovi izrazi, a ima ih puno...?

Ali narav... To je kod nje sasvim posebno. Ona mi je treća perzijska mačka, a u njih sam se zaljubila jer niti jedna druga vrsta ne prede tako glasno, svesrdno, niti jedna nije tako savršeno zaobljena za maženje niti tako svilenkasto i baršunasto mekana na dodir, ovisno diraš li glavu, uši, šape ili leđa i trbuh, ali niti jedna nije imala takvu narav točno po mojoj mjeri: da, volim ih zato jer su diskretne, nenametljive, prilično samodovoljne i sklone verbalizirati svoje prohtjeve, koje uglavnom upućuju jednoj osobi, onoj koju su izabrale za svoju, a to sam ja. Ova moja je sve to, plus nešto što bih nazvala smislom za humor, plus inteligencija koja se očituje ne samo u tome što sve može naučiti, nego i svakoga podučiti: i psa, i moju majku i mene. Naučila nas je što voli: maženju nogama, jer stopala ne mogu čupati, primiti i odnijeti veterinaru ili nekamo kamo se njoj ne ide; da zna aportirati, i to bolje nego šaponja, koji ne želi prepustiti ono što donese, nego moraš imati drugi štap ili lopticu - ona mi spusti mišeka u krilo ili čak točno u šaku; igri skrivača, obaveznoj prije spavanja, i da se jako, jako, jako moram prepasti kad me odjednom ubusijani; šaponju je naučila prijateljskoj podjeli teritorija i da je ne smije ganjati ako ga lijepo zamoli da je pusti u svoj, a doista ga lijepo zna zamoliti - umrmnjauče u prostor, priđe mu, pomazi se o njega, baci poleđuške i nešto mrmlja, potiho; ako ovaj mahne repom, učini po svojoj volji; ako ne, udalji se.

Zahvaljujući njoj, ne trebam sat: ona točno zna kad treba ustati, kad je vrijeme za klopu, četkanje ili igru. U kojoj me nikad namjerno nije ogrebla. U stvari, ona ne grebe: ako joj nešto nije po volji, verbalizira: urla iz sveg glasa, boljelo ili ne. Ali se ne opire. Zbrisat će ako može, ali bez agresije. Kad se igramo "strašnih igara" (napad opasnog prsta, ili - još gore! - troprsta ruka će te poškakljati po čelu) učini sve što mačka čini kad se brani/napada, svine se u "kiflu", našušuri rep, grleno reži, čak i puše, ali te opali mekanom šapicom iz koje nisu provirile kandže. Predući.

I sad zamislite da ja izgubim TAKVU mačku???

Nisam je izgubila. Tu je, ondje gdje je bila dok sam je tražila, nevjerojatno spolještena između goleme fotelje i zida u prostoru širokom jedva 5 centimetara. Kako uspije svoje 3,5 kile svesti na tako usko uopće mi nije jasno, ali sretna sam što može i što se ondje osjeća sigurnom.

Pojavila se kad su majstori otišli na gablec. Žmirkava i željna utjehe. Jer su poremetili naš ritam: nije bilo klope iz Gourmetove vrećice (moja mačka NE bi kupila Whiskas, vrag je skelil, nego ovo što je duplo skuplje!), nije bilo četkanjca, nije bilo pregledavanja vrećica iz dućana (jer još uvijek nisam ni bila u dućanu)... Njen svijet je totalno izgubljen, na nesagledivo drugo. Kao i moj, ali ja znam da će proći, iako ne i kad.

Ali bez nje... Izgubiti svijet, dom bez nje - nezamislivo!

Evo ipak jedne fotke:



I još jedne, loše, hebga!

moj omiljeni "ručnik":-)))
glavno da je tu;-)

Je, hvala nebesima! :-))

ma vidi ju kako gleda...i misli si, ja sam najljepša , ti me voliš , ovijam te oko šapice kako god poželim;-)

fali joj samo zlatni zub

Ne, bis, ova maca uopće nije tašta (za razliku od mojeg prethodnog perzijanera, koji je bio umišljen do apsurda!): ona pojma nema da je lijepa. Ona je sama sebi OK, ali nema onog izlaganja pogledima i produciranja: kad traži pažnju, to je uvijek za igru, maženje ili klopu. I četkanjac, naravno, ali samo tako da ne čupa :-))

niš joj ne fali Roman , ama baš niš ..osim ...ja;-)

Ima ona zlatnu krunu, romane (vidi ovo na čelu, kod uha).

e ali zub kad se nasmije je ono nešto

Romane, kad joj ispadne očnjak, dat ću joj napraviti zlatni i uslikat ću je samo za tebe :-))

I životinje( mačke) su svaka sa svojim jedinstvenim karakterom , živjeti sa njima ili uz njih je .....naučiti puno pa i definitivno o ljubavi.

Perzijske mace jako često imaju frke sa zubnim kamencima - mačke su tome općenito puno sklonije nego ljudi, a perzijanke puno više nego druge vrste mačaka. Zato moja mica-mezimica može birati između 5-6 vrsta oblizeka za uklanjanje kamenca, ufffff, da bankrotiram, sebi ne bih kupila čokoladu, ali njoj bih oblizeke.

poznato mi to sada kod Done, a pogoršalo se ji i zbog antibiotika:-(

A nemreš tu niš - pokojnog Bucu sam dva puta vodila na čišćenje kamenca, ali to je stvarno gnjavaža, jer mačka mora dobiti potpunu narkozu - dakle, u starijoj životnoj dobi je prilično rizično. Zato joj kupuje te keksiće.

*kupujeM - A sad konačno idem u dućan, jer su ovi konačno za danas gotovi kod mene. (Plina još nemam, kad će - ne zna se!)

Preslatka ti je, izuzetno zgodna maca....milo stvorenjce

al ti ovi rade po kapaljki:-(( a da malo "popizdiš"??

:)) svekrva ima tele od crnog njemačkog ovčara (mješanac ovčarke i labradora, pa je velik ko konj), taj pas se raspametio kad me prvi puta vidio, ljubav na prvi pogled, nema većeg veselja..nego kad dođem..
a Šarka- perzijanerica, vrlo slična ovoj odmah zbriše pod prekrivač od fotelje..i niti mrdac.. Ona ZNA da ne smije spavati u krevetu kad ja dođem i duri se na mene..
I svaki puta proba..i svaki puta kad onjuši mene skoči u visokom luku..uz damski mijauuuuc..(ko u crtiću) i nastavi se u kutu duriti dalje.
I svi psi na ovom svijetu me obožavaju, ništ ne moram napraviti..samo dođem.ili idem i hite mi se pod noge.. ali mačke- ne.
Niti moje doma. Uz sve nastojanje..one drže od mene debeli razmak :).

heheh, biserna, "tjeraš" me da budem malo zločesta..
Nisi li ti jučer na blogu objašnjavala da sve treba rješavati mirno..
a svi znamo ..da je nekoliko muških nazvalo izvoditelja radova povišenim tonom da bi radovi bili puno brže gotovi :))

znaš što ću ti reči, neznaš ha? nije ti mačka baš nešto, ne, ne.

"popizdiš", vidi navednice Pogni ....i na niš nitko mene ne može natjerat:-))))

a da i ti imaš navednice , vidi , sve 5, :-)))))))

Pogni, mislim da ti fali demokratičnosti, a to mace ne toleriraju ;-))

Kaj se popižđivanja tiče, sa zadovoljstvom sam ga prepustila predstavniku suvlasnika, a taj je bogme jako motiviran sa svoje 4 male djece! Samo ne znam jel on zna kak treba popizditi: mislim da ima dovoljno love da mu to do sada nije trebalo. A hebga!

kad sam prije četrdesetsedamgodina bio mali dječak vidio sam jako lijepu mačku, puno lijepšu od ove, nemjerljivo ljepšu. onda je uostalom sve bilo ljepše.

Krelec, nemaš pojma: to ti je tvoj Medo, samo smanjen ;-))

nije lijepa mačka i gotovo. kvit. fajront. basta. šlus. fertik.

E bas je zgodna, tko prvi pisne zaba mu u usta drek stisne, jedino ja smijem reci, macka je famozna!!!!

Ima Krele prav Vega, nije lijepa i kvit , nego je prelijepa;-)

...ja smijem reci (a da mi zaba....), imala sam i jedno i drugo, i psa i macku,dakle,ne seruckam bez veze, ne bih se mogla opredijeliti, posebni su, drugaciji i obozavam ih, svake na svoj nacin...

pričajte vi kaj god hoćete, mačka je tak-tak

Ah, nije žvaka za seljaka, iliti nije mica-divotnica za kreleca ;-))

Nije da sam se zabrinula zbog krelecovog suda, nego stvarno moram još jednom istaknuti da niti jedna fotka ne prikazuje moju mincezu-princezu u punoj ljepoti i sjaju; ali, sjećam se, dok je još bila mačence, došli meni neki majstori, opet plinari, a ona onda još nije znala da su strašni pa im je njuškala alat. Vele oni "Gospoja, ovo je neka jako fina maca! Tak otmjenu još nis vidli." I jest. :-))

ma ja si sve mislim da ju Krele misli ukrast pa si priprema alibi:-)))

Slažem se, juicy, psi i mačke su štosni svaka vrsta na svoj način, a i mi s njima imamo drugačiji odnos, jer pas ide van, društveniji je, više voli poslušati i udvarati se poslušnošću nego mačka... a mace su fora baš u tome što sve čine kao da ti daju milost, ali hoće se umiliti i one, itekako! :-))

ma fakat, mačka je katastrofa

ka ta strofa!

Ko i onaj tvoj pršut sinoć!

sve mi diraj samo pršu ne, tu sam tašt uh, dok ga ne maznem

(ne moram napisati da je ta maca stvarno..prava maca..dama, mrljauče damski, nježno.. moji mačorčine doma mrnjauču da se to čuje...vraga bih naređivala psima.. ona moja doma super je, ma emotivac.. ali nikada..još nikada nismo išle trčati da me nije- srušila.. e..ne želiš znati na što ličim kad je mokra zemlja :))

pogni, ja bih želio znati našto tada ličiš