Ručkić krčkić

Nemam temu. Ispucavam mrzovolju. A ne namjeravam pisati što ju je uzrokovalo, jer tako ću je samo produžiti, umjesto da je istrošim na nešto nevažno. Da, dobro je to s osjećajima, pozitivnima ili negativnima: sasvim im je svejedno koji im smjer damo. Možemo plakati zbog glupog, neuvjerljivog i djetinjastog filma umjesto zbog glupog, neuvjerljivog i djetinjastog ljubavnika, tak je svejedno, bit će nam bolje, glavno da se isplačemo.

A ja nisam mrzovoljna zbog ljubavnika, čak ni glupog, neuvjerljivog i djetinjastog, jer nemam nikakvog. Sad si mislim, trebam nabaviti nekoga, bolje da me gnjavi netko orgazmički potencijalan, nego netko ili nešto bez ikakvog potencijala osim frustracija.

Čim sam ovo napisala, moja mrzovolja je promijenila smjer i okrenula se prema meni samoj: pa što me sprječava? Nitko i apsolutno ništa osim onog mojeg filtera, koji sam neki dan tak rječito otpisala! Glupih, neuvjerljivih i djetinjastih ima k'o pljeve, a na glupost ide voljnost, na neuvjerljivost trud, na djetinjastost smijeh... I zašto ne? Pa neću ih usvojiti! Ni doma ih ne moram dovesti.

Život je kao stol, ili astal, za one koji ne mogu bez tuđica: treba 4 noge, ili jednu čvrstu i dobro centriranu. Ali 4 su ipak pouzdanije, premda ja oduvijek volim elegantne okrugle stolove s jednim potpornjem; u mojoj kući je preživio samo jedan okrugli, s 4 noge od kojih se jedna klima, ali nju nije problem stabilizirati presavinutim komadićem kartona.

Četiri, dakle: ljubav, posao, prijatelji, zanimacije. Ili obitelj. Iako mi je obitelj nekak prisilna, uvijek povijesno uvjetovana... Za mene bi važile ove prve četiri. A tri mi se klimaju. Jebate, to je za promijeniti stol, a ne podmetati kartončiće, čak ni one profesionalne podmetače, metalne ili drvene! Samo jedna klimavost ovisi isključivo o meni (zanimacije); a ove druge dvije... Pa, donekle o meni: mogla bih promijeniti stav; mogla bih reducirati i/ili promijeniti potrebe i želje.

Znate kaj, dosta mi je toga da "popravljam" sebe kako bi mi životni bofl bio dovoljan! Stvarno dosta. Kad razgovaram s budalom, svodim vokabular na onih 150 osnovnih riječi koje MORA razumijeti, inače bi bio u specijalnoj skrbi, a očekivanja na binarna, da ili ne, i to je to. Ako me ne shvaća, ne krivim ga, nego korigiram sebe, svoj vokabular, svoja očekivanja, svoj pragmatizam... Neki dan mi je neki tip u prvom kontaktu uputio 1509 riječi, iliti 6 kartica (da je prijevod, na tome bi zaradio više od 100 eura), a svaka besmislena! OK, ne posve, iako sam ja već nakon prvih 100 mogla zaključiti isto ono što sam zaključila i 1409 riječi kasnije: NEĆU; DOSADAN SI.

Što je najkatastrofalnije u svemu, tip nije budaletina, bar ne akademski: on je ono puno gore, životna budaletina. I ja si jednostavno ne mogu dopustiti luksuz da me se takav tip tiče. Možda bih mogla da mi se klimaju samo dvije noge; ali ne s tri klimave.

Evo, prolazi me... Ne prelazi u optimizam, ne osjećam prožimanje kozmičke topline u vječnom recikliranju đubradi, ali osjećam se kao da sam onome tko me danas maestralo raspizdio rekla točno ono što ga ide. Ipak, ne mogu ići kamo želim, a želim u sasvim drugačijem smjeru. Za to bih morala sa sebe sljuštiti stolnjak, lak, prvu, drugu i treću ruku boje, podbočiti se jednom jedincatom nogom i upozoriti sve da se ne naslanjaju...

ZATO ova Iskrica ipak ne šljaka: zbog transferencije. Prava promjena zahtijeva pravi izazov i rizik pravog gubitka ili pravi dobitak.

Mislim da ću izgubiti ono što me sputava bez vas u aktivnoj ulozi. Ali ću vas vjerojatno gnjaviti dok otkidam viškove od sebe.

A zamisli da si imala temu:))))

Nemrem! :-))))

Umjesto linka koji pokazuje kako znam dobro odabrati glazbu, citata iz spomenara koji pokazuje kako sam ja jeboromantična ženska ili citata akademika koji pokazuje kako sam nadrasla malu sredinu, nudim ti prostu rečenicu, da sam pročitala tvoj blog. I sigurno ti neću napisati da odeš u park ili popiješ čašu mlijeka. Znaš živjeti i svakodnevno to preispituješ. Sve u svemu, spadaš u privilegirane. :)

Hvala, Rujankice :-))

...i sto sam ja tome kriva...?

Napisala sam da ti necu davati komentare i nebih da me opet ruzno nisi spomenula sinoc...
Od svih 106 komentara nitko mene ne spomije jedino ti,insinuirajuci za jos neke...ali ne spominjuci nick osim moga?

Kao,da ce nestati svi tvoji zivotni problemi ako ja odem sa iskrice?

Ovo pisem dobronamjerno. i zao mi je ako si lose.Nitko nije bez takvih faza o kojima pises...i kada
mene spomenes u smislu:svetica...oboje znamo da to nisam,a sada to spominjem jer ja nikada tako nesto nisam niti napisala,pa je nekorektno lijepiti mi takve i slicne etikete...

Korizmo, ti si samo još jedna budaletina od koje me hvata muka od klimavosti. Zbogom!

Eh, da je svugdje ovako lako: klikneš opciju i ona važi. I jedna distrakcija manje. Ah... da bar!

Kao što rekoh, dobro je to s osjećajima: tak im je svejedno koji im smjer daš. A mene čeka kornet od čokolade! Jest da nije ljubavnik, onaj pametan, uvjerljiv i zreo, ali je ugodan. I ja se smiješim :-)) Baj-baj!