Ručkić krčkić

Dobar dio svoje buduće pemzije zaradila sam vodeći tečajeve. Možda je zato izgledno da ne bu vredila skoro pa niš, kao ni tečajevi koje sam vodila? Ne zato jer sam ja htjela prodavati ljudima lošu robu, nego zato jer su rijetki ljudi koji uistinu žele dobru robu i koji su za nju spremni platiti (jer nemre biti jeftina), ali je masa onih koji će upisati nešto što si mogu priuštiti ako ne djeluje naporno i onda će to pretvoriti u ono što njima zapraf paše; NE u ono što im treba.

Daklem, vodila sam velike tečajeve (30+ polaznika), male tečajeve (2-4 polaznika), srednje tečajeve (14-20 polaznika), radionice, seminare, individualne poduke, iz engleskog, hrvatskog, didaktike, metodike, mentoriranja, davanja povratnih informacija inspekcijski pregledanim zaposlenicima te raznoraznih pragmatički utilitarnih vještina i/ili pojmova, ali svaki put, ali baš svaki, bez izuzetka, moji su polaznici željeli isto: životnu školu. Ilitiga psihoterapiju.

I svaki, ali baš svaki put, netko bi pitao: može li to hipnozom, u snu, dopisno, preko vikenda, jednokratno, bez zadaća, bez napora, bez obaveza; ali na kraju bi najviše platili oni koje sam natjerala da tečaj shvate kao: obavezu, njihovu osobnu, dugoročnu i sveprisutnu u svim segmentima vremena, ne samo na satu, proces između njihovih vlastitih ušiju, i to u onom evolucijski kasnije nastalom dijelu - ljudskom mozgu, ne reptilskom. Darovitost, ili instinkt kako bi neki rekli, nemaju presudnu ulogu, iako olakšavaju proces učenja; na koncu konca, moram vas razočarati, važnija bude upornost. Koja, s druge strane, rijetko rezultira vrhunskim ili genijalnim rezultatima, ali dosljedno daje izvrsne. Darovitost bez upornosti daje osrednje; uz upornost, daje briljantne.

Početna motivacija mojih polaznika uvelike bi varirala, ali ne ovisno o vrsti tečaja, nego isključivo o njihovim dotadašnjim životnim iskustvima: neki bi upisali tečaj stranog jezika jednostavno zato jer firma plaća pa je glupo ne iskoristiti, ali fućka se njima za jezik, daj ti diplomu, a mi ćemo se u međuvremenu ili dobro zezati, ili ponavljati situacije s posla, ali nesputani ondje važećom hijerahijom, tj. jebati jedne druge u zdrav mozak pa da sad vidimo tko je sad glavni. Naravno, moguće je i drugačije ozračje, što sam doživjela u jednom predivnom tečaju za četvero, dvije tajnice i njihove šefove: tajnice su bile izvrsne, šefovi grozni; ali tajnice su znale da ne smiju biti bolje i uspijevale svaki svoj odgovor izvesti tako da izgleda kao da ga se šef dosjetio. Trebam li reći da su vrtoglavno napredovale?

Drugi mogući motiv je upoznavanje drugih ljudi, tj. Iskrica ali uživo. Što je super, nitko te ne pita zašto si tu, a ti spajaš ugodno s korisnim, bez obzira koje je koje. Neki jednostavno žele isprobati socijalizaciju, nesigurni da im ide, pa ak ne ide, bar nešto drugo nauče... A neki dolaze sve znati. I dobiti potvrdu da znaju.

Naravno, uvijek se nađe i netko tko bi baš ono što tečaj nudi. Ti najebu. Redovito. Jer su u zanemarivoj manjini.

Već davno sam sebe prestala doživljavati kao osobu koja pospješuje i olakšava transfer znanja: sad znam što mi je činiti - jednostavno se uklonim s terena i presuđujem u konfliktnim situacijama. I svi sretni! Da, naravno, da bih sudila tražim da mi pokažu token, a to je da su odradili neki komadičak mojeg nastavnog programa. Tak da nekaj ipak i nauče. I zbog toga su, na kraju krajeva, isto sretni.

I sad si ja zamišljam tečaj naših Iskričara... Majketi, bilo bi gadno! Svi sve znaju, nikoga ničeg nije strah, svi su već unaprijed sve pročitali i skužili, ali ipak rijetko tko hoće provježbati ili izaći na ispit... Pognioci se ruga štreberima, jer ona je sve već provela u praksi, sad je došla po teoriju, da kompletira diplomu; mmmmmka je prezire, jer ona je dokazala nepogrešivost i multifunkcionalnost svojih nagona, ilitiga svojeg reptilskog mozga, iliti amigdale, a ta je jednostavna, ili da ili ne, sve binarni izbor, bježiš ili se boriš, i naravno da onda imaš vremena za sve, jerbo ti je onaj evolucijski noviji, kompliciraniji i razvijeniji komad mozga, onaj ljudski, potpuno neopterećen; jebada je jedino to što sadržava i centar za jezik, pa te nitko ne razumije. Ali, koga briga? Ti sve znaš, pa tko vjeruje - vjeruje.

Čokoladna kokoš je samouvjerena, jer njoj je ovo već n-ti tečaj, a sve dosadašnje je uspješno završila, tj. stekla diplomu. Još nije imala vremena ni prigode išta primijeniti u praksi, jerbo je sve to skup odveć kompleksno za životne banalnosti. Uvijek ima najčitljivije i najbolje organizirane bilješke, koje je spremna posuditi najjebozovnijem frajeru ili curi koja je može s takvima upoznati; ili bar kuži kak je ona napredna. Na ispitima u pravilu dobro prolazi, solidna četvorka, malo joj fali do petice. Ali fali, jebiga... I to je njena mala, prljava tajna. Koja je koči u napretku. I tjera na nove tečajeve.

Zelenobradi je jedan od onih koji šute prva tri stupnja, a na četvrtom progovore, bez greške i nezaustavljivo. Taj fakat uči, i to iz tuđih pogrešaka. Ne voli svoje. Ako ustanovi da neće ići bez pogreške, šutke će otići dalje. Čak i bez diplome. Nema veze, nešto je ipak naučio, za drugi put. Negdje drugdje. A garant je nešto od neke i dobio, jer šutnja uvijek djeluje inteligentnije od baljezganja. Iako nije uvijek.

Mr_no je klasični provokator. Jednim uhom sluša i usvaja, ali drugim je na ipodu, dok jezik mlatara u ritmu nevezanom s aktualnim zbivanjima. Njemu je ispod časti svesti se na početnika. Ili srednje naprednog. On se jednostavno ne želi deklarirati sve dok to ne postane nužno, nekom super zanimljivom zahvaljujući, a takve su rijetke. I on je već prošao hrpu tečajeva. Ne naučivši gotovo ništa, osim da rijetkost treba cijeniti.

A tu su onda oni koje ja, kao voditeljica tečaja, tek letimično zamijetim jer ne traže toliko moje pozornosti: oni koji bi se jebali, pa se ili jebu ili ne jebu, ali me ne upliću u proces realizacije svojih ambicija; oni koji su beznadni slučajevi, koje treba pitati nešto jednostavno, na što mogu odgovoriti s "da" ili "ne", pod uvjetom da su uopće slušali i shvatili pitanje, a ako nisu, nasmiješim im se da znaju da sam ih vidjela, i oni sretni i dalje.

Ima, naravno, ali jako, jako rijetko i onih od kojih ja učim. I jako, jako teško mi je ne pokazati da ih volim više od drugih. Kad mi plaćaju, susprežem se, ali svi to ipak uvijek skuže, što će reći - nisam baš onoliko dobra koliko bih trebala biti. S takvima ponekad nastavim tečaj bez plaćanja, ili uz plaćanje u naturalnoj razmjeni. Kad mi ne plaćaju, otvoreno ih obožavam, a onda se neki od njih prepadnu: obožavane obvezuje. Trebaš ga zaslužiti.

Jučer me moja spremačica pitala zašto ne pokrenem neku svoju školu... Pa evo, zato. Jer ne volim prodavati nedeklariranu robu u svoje ime; a deklariranu ne bih mogla adekvatno naplatiti. Bar ne dovoljno često da od toga pristojno živim.

Ja sam išla na psihoterapiju. Pravu, tešku, dugotrajnu. Po meni skrojenu, bez recepata koji bi nekoga uvrstili među autore uspješnica. I nisam bila sretna, i nije mi išlo, i nisam bila odlikašica. Dugo, dugo. Ali, onda je krenulo... I bila sam zadovoljna, bez ocjene. Bez isprike. Bez savršenstva.

A mislim da ću opet. Onako, golo, bez popratnih sadržaja. Jer TO mi treba.

ođeka se izgleda brišu komentari:)
hihi...

Evo. Kaj se tiče najjebozovnijih frajera, tu si u pravu.

A ono za solidnu četvorku, i da i ne. Ono kaj volim, znam za 6. A ostalo klimam... što se jezika tiče slaba sam, ali moram pa nekako guram..

Vidim vas.

sad će profesorica mr.. dr...
podjeliti ocjene...budite pažljivi !

Zagrebački lave, ne znam kako bih inače došla do vlastite Ignorice. A obrisah vlastito slovce.

Kokoši, shvaćam te: teško je odoljeti unedogled ponavljati ono što nam ide i nagradi pohvale za to; a još je teže usavršiti nešto što nam ne ide.

GROCO, ovdje nisam profesorica, iako ne mogu samo tako odbaciti profesorska znanja. Jedno od njih je da je ocjenjivanje najgori dio posla i da ga treb odraditi samo za jako dobru plaću. Koje ovdje nema. Ovdje PROcjenjujem neobjektivno, isključivo prema vlastitom nahođenju i pragmatizmu.

Na kaj misliš?

vega
kaj ne učimo do smo živi..
i na kraju kad smo najpametniji ...ode
sve za gurac ...

Mislim da ti ne ide komunikacija. Ne znam što ti ide, jer zato jer ti komunikacija ne ide nismo uspjeli skužiti.

GROCO, nažalost, neki uče samo dok su slabi. A čim ojačaju, prestanu. S olakšanjem!

Ne ide ni tebi baš..

A reci, na temelju čega onda donosiš tako hrabre zaključke o meni?

Hahha, govoriš u množini :)

Moj dojam nije takav: uspjela sam steći sugovornike koje cijenim i od kojih učim. Naravno, po cijenu šire dopadljivosti. Koju rado plaćam.

to je :
velika iluzija "snage"
samodostatnost i samodopadnost...
pih...

Na temelju tvojih blogova. Koji nisu nezanimljivi. Ali su nezreli. Žao mi je što ne kužiš da ih kritiziram s pozicija sućuti, ne superiornosti ili neprijateljstva. Iako ponekad izgubim živce.

malo si me krivo svrstala...
Shoko je pričala o tečajevima- manipulacije ljudima.
Ti pričaš o tečajevima- znanja.
U struci često prisustvujem tečajevima znanja, jer se zakoni stalno mijenjaju i zbog toga što ti kažeš, da u struci izmijenim iskustva.
Vrlo sam savjestan slušač.
Vrlo sam savjesno odslušala i nekoliko tečajeva o kojima choko priča, al se temelje na stranom mentalitetu ljudi: Nezaboravan mi je onaj prvi tečaj komunikacije .nakon kojeg je.izgledalo otprilike ovako:
kaže kolega polaznik tečaja šoferu Miši..
-mogu li te nešto zamoliti?
-Ne..kaže Mišo
Ali bi li ti bio dobar..??
-Ne, nisam dobar..- odgovara Mišo
Znaš, trebalo bi me otpeljati tu i tu..
_Boli me kurac- odgovara Mišo i čisti nokte..
Hoćeš li me otpeljati tu i tu?
-Neću..
Ali trebao bi..
-Čuj, jel mogu birati da te vozim ili da te ne vozim??- pita Mišo..
Ne možeš- odgovara kolega..
-Koji kurac me onda jebeš i provociraš, znaš mi opis posla, reci kuda da vozim i gotovo..

uh...
kako sam uletio u škare...

Groco, ovdje se borim s VLASTITIM iluzijama, koje je tako lako ojačati... Ali, ovdje imam i mogućnost koju zelenobradi izvrsno koristi (i od njega učim!), učiti od prozirnosti drugih. Svoj izbor nekak smatram poštenim. I mislim da nije iluzija.

Pogni, ti na svojim tečajevima zbilja ali baš NIŠTA nisi naučila. Iako ti je praksa OK: takvog i ja steram ukurac i podsjetim tko ga plaća.

e moja pogni...
kaj bilo koji tečaj nije tečaj da nešto spoznaš , naučiš primjeniš
nije li sve to znanje...ovakvo ili onakvo, ali...
to što je nešto vještina, drugi je par rukava...

Aha, ti me zapravo žališ. Jer su mi blogovi nezreli. Bi bila sretna da se maknem?

Evo, Pogni ima jedan veliki problem u komunikaciji. Komentari joj imaju previše riječi.

vega, načelno ljudi znaju i opis posla i tko ih plaća i to korektno rade.
Ne vjerujem da se tebi na poslu netko treba ulizivati, dijeliti komplimente ili dopirati do tebe- da bi ti korektno obavljala svoj posao.
Isto tako vjerujem da bi prepoznala- ukoliko to netko naučeno radi u odnosu prema tebi..

O tome je bila tema na blogu od Shoko.

Komentari će mi vjerojatno UVIJEK imati previše riječi, jer brzo pišem.

Pogni je i tipkačica :)

Pogni, nisi shvatila o čemu je bila tema na mojem blogu. No, to malo tko shvaća. Nema veze.

Da, čokoladna kokoši, žalim te. Ne zbog blogova, oni su među boljima na ovoj stranici i zato NIKAKO ne bih voljela da nestanu, nego zato jer sam bila TI. I mislila da je to dovoljno dobro. A nije. Za mene.

Pogni, nije problem u broju riječi koje koristiš, nego u broju misli koje misliš.

Mr_no, nisam obična. Ali provokatorica jesam ;-))

Tipkačica, nego što?? Profi :)).. tečaj daktilografije..
Ma ja ti sve tečajeve..suhe i sirove, uvježbam ih do maksimuma, primjenjujem :)
Jedino ne razlikujem č i ć, ukoliko o tome baš ne razmišljam, a na blogu mi se neda.
I što te vezano za tipkanje brine??

Vega, ne kužim te. Bila si JA? U prethodnom životu??

GROCO, između učenja, spoznaje i primjene su DVA velika kratera. Koje rijetki prijeđu, prelete ili prepentraju. Gotovo nitko oba.

je, na blog dođem mislili, možeš misliti kako mislim :)
Ili valjda frizirati napisano, pročitati deset puta pa uobličavati misli..
to ostavljam za pametnija mjesta i vrijeme..

Niš, Pogni, tražila sam 'p' na tastaturi

Do prije 10 godina, kokoši. I žao mi je što ti, u mojim godinama, još uvijek ponavljaš isto gradivo. Jer vremena i izbora je sve manje. Nažalost!

Vega, iskreno ja te i dalje ne kužim. Kakvog vremena, izbora?

Mr_no, da imam potrebu krpati, možda... Ali, moje potrebe su veće. Zato su i prosudbe veće.

Kokoši, imaš 50 godina i razmišljanja šiparice, a tu su ti djeca i poslovne obaveze, kredit u švicarcima. Zar ti zbilja treba podilaženje u obliku potvrde da do sada nisi griješila, a jesi? Da SAD ne griješiš, a griješiš?

Vega, od svega su mi najslađi seminari gdje dođemo ljudi iz struke, željno čekajuć da im onaj predavač kaže nove izmjene, a on počne s teorijom iz prvog razreda srednje škole: dohodak je.. dobit je.. porez je.. zakoni su..
Svi mašu repom..
I onda postaviš konkretno pitanje.. a odgovor je da se obratiš ministarstvu nadležnom za to pitanje jer još ništa nije definirano..:))..
I odeš doma suha kurca lica nevesela, protratio si dan, bolje da si šetao u prirodi :).

Pogni, ja na takve seminare jednostavno ne idem. A većina je takvih, jer poslodavac voli misliti da smo idioti. Međutim, ponekad je zbilja korisno biti početnik, odustati od svojih znanja, zaboraviti svoj status i krenuti ispočetka. Jer svježe oči vide ono što iskusne previđaju, oslonjene na iskustvo. Koje nije uvijek isto.

Kva??? Imam djecu? Ideeeš! :)) Ok. Je, ja sam ti jako neozbiljna, samo mi se zajebava... jebeš kredit.

A jesi možda pomislila da sam do ovog sada došlo upravo zato što sam puno i previše griješila? Viš, mogla bih o tome nešto napisati.

Sad vas moram malo ostaviti... Viša sila, sorry!

Vega, meni se ne radi o poslodavcu, nego o zakonodavcu i o određenim firmama koje su dobile od države praktički monopol da bi instruirale praksu o provođenju zakona.
Puno puta sam znala reči da neću ići, ali sam jednostavno prisiljena, jer te neobaviještenost o nečemu ne oslobađa odgovornosti.

pogni,
presamouvjerena si...misliš da sve znaš !!
no !?
da na tečaju čuješ i 1 novu informaciju, ili 1 mišljenje , može dobro doći..
na to se koncentriraj, a ne na ono što znaš i što ti je "nebitno"

Evo me jopet. Ček da vidim što je tko rekao...

OK, čokoladna kokoši, dopuštam mogućnost da ja preuveličavam značaj djece s obzirom da svoju nemam. Neki će prispodobu smatrati neukusnom, ali je jedina meni iskustveno dostupna: znam koliko me ograničava činjenica da imam nemoćnu majku i životinjce koje ne kanim napustiti naprosto zato jer je netko alergičan na dlaku ili ne želi ograničavanje svojih gušteva mojim obavezama prema njima. No, unatoč nezadovoljstvu zbog spoznaje da su neki ljudi takvi, zahvaljujem nebesima što sam spoznala da JESU pa s njima ne gubim vrijeme, ne zavaram se da su neka moja životna priča i da će pridonijeti rješavanju mojih problema. Tak da probleme uglavnom rješavam sama, a ono vrijeme koje nije pod "hipotekom" maksimaliziram realnom procjenom mogućnosti s obzirom na želje. Moje. Od kojih ne odustajem. Samo ne gubim vrijeme adresirajući ih na pogrešne adrese. A ako ih nemam kome adresirati, onda vrijeme koje mi je ostalo zbog njihove neispunjenosti iskoristim za to da olakšam i poboljšam život sebi i onima koji ovise o meni.

Pogni, nemrem ne zapitati: što je tako strašno u činjenici da smo ponekad nemoćni? Ja sam se uvijek ugodno iznenadila kad sam je spoznala i priznala.

GROCA, zar je samouvjerenost grijeh..
Zar nisam i sama navela da idem na seminare, baš zbog toga da ću čiti ono što ne znam??
I ne mislim da su predavači glupi ljudi.
Naprotiv.
Oni su samo ljudi koji trebaju popuniti svoje satnice izlaganja, a ako će se držati samo onog gdje su izmjene, to bi vrlo kratko trajalo i oni ne bi mogli naplatiti onoliko koli sada naplaćuju..
Posao kao i svaki drugi.

Groco, stvar je u tome da polaznici tečajeva ne znaju razlučiti bitno od nebitnog. Zato i jesu na tečaju. Što god oni sami mislili o tome.

Jebemu, Vega, opet ne kužim o čemu pričaš. Daj mi nekaj konkretno.

svi mi ovdije ili većina misli da je najviše u pravu ili da je njegova istina prava "istina"
nije to baš tako, okruženje nas određuje, problemi koje imamo također..
to tda li smo ih sami odabrali ili iste stvorili (vjerojatno jesmo u manjoj ili većoj mjeri)
ne daje nam za pravo da drugo - tuđe mišljenje banaliziramo odnosno obezvrijeđujemo...

potruditi se razomjeti nekoga ili nešto nije sramotno !!

Vega, na seminarima nema nebitnih stvari.
Ima samo onih što je pretpostavka da trebaš znati ako si polaznik nekog seminara, jer se tim poslom baviš i onog što je novo radi izmjena zakona ili prakse.
Barem je tako na seminarima o kojima sada ja pričam..

sho
ne mogu vjerovati da toliko teško kapiraš !?
ili je u pitanju "htijenje" !?

Groca, pa daj mi ti objasni. A bože moj, ne kapiraju svi od prve.

Kakva l' prizora, al' prizor tek je to
Gdje da te zgrabim silna stupido?

JA BUM POPIZDILA..
Što to ljude pere da svaku diskusiju smatraju osobni napad na njega.
Komentiram svoje prisustvovanje seminarima, svoja iskustva vezano za to..
Ako netko misli da mi se sjedi u dvorani punoj ljudi s papirom na koljenima bez čik pauze - NE- i još stalno čekati da bum čula ono što je u stvari tema seminara..a oni se toga samo dotaknu.. opet je NE.
I ako to napišem, ne napadam nikoga, majku mu staru....

Čini mi se da ovdje trebaju tečajevi protiv paranoje svih vrsta..

mogu se ja truditi koliko god ti misliš da treba..
ali ako "govorimo" različiti jezicima mi se razmjeti nećemo..
očito ti si poliglota, koji još nije svladao jezik domorodaca - aboriđina
znaš koliko mi treba da dođem na tvoj nivo !?

Vidim vas... Ali moram na WC. :-))

groca, zar je toliko bitno da te netko razumije??
ko što napisah na blogu od Shoko, bilo bi čudno da se netko mijenja zbog diskusija na blogu.

A možda svi isto misle, a različito napišu, pa ih se drugačije čita??

Mene blog često puta podsjeća na zadatak iz matematike..
Ima više načina rješavanja, možemo se glođati čiji je način ispravan, u konačnici je bitan rezultat..
a ovdje svi teže istom rezultatu, svi znaju rezultat..svaki drugačije opisuje postupak..

OK, tu sam. Čokoladna kokoši, nisi li ti svojedobno pisala o knjizi "Games People Play"? E, pa i ja sam je čitala. I sad se trudim ne pristati ni na jednu igru.

Umjesto igranja, napisat ću jedno svoje nastavno iskustvo:

Prije 25 godina radila sam u Jezičnoj gimnaziji, u kojoj su učenici imali 10-ak sati nastave tjedno, ali udžbenik koji je propisan i pokriva max. 3 tjedno. Korištenje stranih udžbenika bilo je zabranjeno.

Međutim, ne i korištenje fotokopija. Ne cijele knjige, nego pojedinačnih dijelova. Pratite me...?

*10-ak sati nastave ENGLESKOG jezika tjedno.

Ja s tobom ne želim igrati nikakvu igru, prema toj knjizi koju si navela. A niti inače.

Pa te zato i pitam, jer ne kužim što mi želiš poručiti. Vidim da te iritiram, ali nemam pojma čime. PA reci mi. Reci mi na pvt ako ne želiš javno.

2 i 2 je 4 TO JE NEOSPORNA ČINJENICA...
kako smo došli do rezultata ? to je već znanstveno pitanje...

a sad jedno obično :
koliko konj ima nogu ???

e drage moje..
reći ćete da znate...i izletit će vam rješenje
prije no što ste razmislile ....
da li to treba uopće činiti ????

OK, čokoladna gleda ali ne vidi... Idem dalje.

Dakle, zato jer nisam imala jedinstvenog predloška za rad, a imala sam izuzetno sposobne učenike koji su ŽELJELI učiti, i to baš engleski, sve drugo usput, ako može, nađem ja, ne znajući izvor, neki krimić u kojem se stalno ponavlja struktura iz našeg nastavnog plana i programa. I iskopiram to. Ubili nekog lorda u nekoj kući, svi sumnjivi, ne zna se tko... I sad ovi moji nagađaju, isprva kako znaju, kasnije ciljnom strukturom, sve bolje i bolje. Gramatički. A i detektivski.

Međutim, sad bih ja trebala znati tko je pogodio: tko je zapraf ubio tog Lorda Guernyja? A ja nemam pojma. Jerbo taj dio nisam imala i nisam fotokopirala. Zdvojna, upitam svojeg mentora. A on će meni "Zar u životu uvijek postoji rješenje?" Ne, naravno, priznam nevoljko... "No, pa onda im je ovo ne samo jezična, nego i životna škola."

I bila je. Mrzili su me zbog toga. Nisu prihvaćali da ja ne znam više i bolje od njih. Na koncu sam izmislila da znam, iako su neka od njihovih rješenja bila neusporedivo kreativnija. Pristala sam to učiniti jer sam i sama bila mlada i podložnija pritiscima nego sada, ali i zato jer mislim da mladost ipak na koncu konca treba mogućnost (raz)rješenja...

Danas znam rješenje zagontke. I namjerno ga prešućujem. Iako me mrze zbog toga. ;-))

Možda mi nick Cococh ipak bolje pristaje :((

Groca, priznam da ne shvatih što si htio reči sa nogama od konja.

To ti je, napiše blog i ode telefonirat.

nebu valjda dežurala kod bloga..

joooj shoko, opusti se..

Ko da ja stalno sjedim kod računala..(makar to tak ne izgleda)..
i sigurno bu onog na telefonu otkantala: čuj, nemrem, moram dežurati na blogu :))

pogni,
rezultat dobiš na PVT ako želiš

Groca, ne zanima me rezultat..
Osim što konj kad hoda ima tri noge uvijek na zemlji, jednu u zraku.
Inaće ima četiri noge- kad stoji.
Koliko znam, manjih životinja ima koje mogu funkcionirati i sa manje nogu.. (imah tronogog terijera), ali konji su ipak preteški da ih nosi manje od 4 noge, pa ....

Cvrkut ptica,žubor potoka ,miris života ali i poneki ugriz komarice >> puna pluća svježeg kisika >> borova šuma >> mnogo ljepše nego piskaranje po iskrici. Vegavega8 - zašto trošiš vrijeme ovdje ?