Ne zelim pricati o smislu

1. Disclaimer:
    Prvo moram reci da je i tvorbi ovog uratka prethodila jedna Odluka. Potpomognuta raznim pomagalima, a ne bi li se pronaslo mjesto i nacin koji me posve zadovoljava. Dakako, poriv za trazenje 'prave' odluke je cinjenica da one druge jednostavno ne zadovoljavaju, a posve je vjerojatno da je tako jer postoji nesto sto odredjenom odlukom mogu u toj situaciji dobiti, odnosno izgubiti.
 
Candy Says, Velvet Udg:
...
Candy says I hate the quiet places
that cause the smallest taste of what will be
Candy says I hate the big decisions
that cause endless revisions in my mind
...
 
    Ovo dakle, nije sasvim altruistican log, i sadrzi komponentu ocekivanja dobitka neke vrste u sebi. E sad, taj dobitak nije jednostavan i opet sadrzi i altruisticnu komponentu. Ipak je zanimljivo pogledati otkud mi potreba da se bavim tudjim problemima? Prvo, vjerojatno zato jer mi cini zadovoljstvo da imam sto drugima pomoci, a cini mi se da sam u svojim ne samo upornim iskustvima nego i probavljanjima istih dosao do nekih suvislih zamisli. To mi na neki nacin osmisljava zivot, mogucnost da svoje probavotine kao mama-ptica uvaljam u gushe malih pticica, hehe :P. Drugo je, kako rekoh i osobni razlog, osobna dobit koju mogu imati od zivota u svijetu zadovoljnih ljudi. Jer, nitko nije sretan dok svi nisu sretni. To je ona univerzalna povezanost svih nas kroz ideju Boga. Da i ne spominjem jos privatnije motive zelje za otjelesnjivanjem imaginarne prijateljice.
2. Zasto.
    Zasto covjek donosi odluku? Kao prvo ovdje je nuzno razlikovati dva pristupa, od kojih je dakako prema mom HO, ispravna tek prava mjera oba:
a) Zato da bi odredjenim aktivnostima nesto postigao, (kalkulirajuci, ili matematicki pristup) i
b) zato da se ne bi kajao donesenom odlukom (meditativni, taoisticki pristup).
    Sad, postizanje nekog cilja je uvjetovano navikom da nam razum sluzi kako bismo proracunali najbolje nacine kako bismo postigli zeljeno. Osim toga, kajanje je cesto ako ne i uvijek povezano sa tim ostvarenjem. Prilagodba oba pristupa kako mi se cini sastoji se u ogranicavanju mashte u kalkuliranju e  
e Sun, heksagram 57,
http://www.eclecticenergies.com/iching/hexagram.php?nr=57
pogotovo njegova 6-ta crta najbolje o tome govori, jer moguce je previse se zakopati u kalkulacijama i izgubiti mogucnost da se ucini nuzna akcija: 'Penetration under the bed. He loses his property and his ax. Perseverance brings misfortune.', uz interpretaciju... A man's understanding is sufficiently penetrating. He follows up injurious influences into the most secret corners. But he no longer has the strength to combat them decisively. In this case any attempt to penetrate into the personal domain of darkness would only bring harm.
!!!!!! :: To je razlog zasto velim da su rijeci za vjetar, i zasto ja tvrdim uporno da _nisam_svoje_misli_!!!!!! ::
    Kao netko tko je imao iskustva s ljudima koji su mu silno dragi i koje bi zelio izvaditi iz te nevolje, i kao netko tko je i sam cesto bio u toj situaciji, mislim da imam neki nacin kako se s tim ponasa, ali on radi samo toliko dugo dok bijeg u misli, i promisljanja nije toliki da se tudje rijeci vise ne mogu zaista shvatiti...
    Evo par primjera: Jedan dragi frend koji je posve otisao u religiozne vode, izgubio se u misljenju, a ne u Bogu. Jedan vec spominjani darkerski frend koji je pak otplovio u razmisljanja o krugovima i besmislu, kao i jos jedan, meni najtezi ipak, primjer iz vlastitog zivota, onaj u kojem smo pokusavali mjesecima donijeti suvislu odluku, oslanjajuci se na 'sto ce biti ako ucinimo to i to' - pristup... Nikud nismo dosli, kad bismo donijeli jednu od odluka, nismo je se mogli drzati jer je izgledalo da ona druga pruza utociste. Nije bilo izlaza.
3. Nudim.
    Ono sto mi se cini da je bio nacin i cime sam donio odluku, koja iako nije dovela do zeljenog rezultata, omogucila je da se, _neovisno_o_rezultatu_ ne kajem, drzeci je se...
    Kao prvo, nije moguce donijeti svoju odluku ako smo ograniceni drugima. Tudjim ocekivanjima, i nasim misljenjem o tudjim ocekivanjima.... Drugim rijecima, treba se odluciti donijeti odluku, neovisno o drugima. To je jedan jako vazan detalj. Bar meni. Ta ocekivanja me toliko znaju paralizirati da se gubim redovito cim pokusam nesto uciniti uz ogranicenja. Dakle, ono sto je moj prvi savjet:
I. Apstrahirajte sva ocekivanja. Zamislite da ste sami, i samo sebi odgovorni za odluku. Sto nakraju i jeste. I vjerujte da je ta, samo vasa odluka dobra za sve, kakva god bila. (To je primijenjeno izrabljivanje koncepta Boga, kako ja istog vidim.;)
Ja sam u gore navedenoj vlastitoj situaciji otisao na more, ostao sam sam, prisilno. I onda i dalje mi nisu mogle pomoci nikakve kalkulativne metode, pa cak u nekom trenutku i shtake poput IChinga postanu smetnja i pocnes se gubiti u objasnjenjima, i vrtenju stapica, novcica, bilosto... Uglavnom, jutrima ja u svojoj uvali prije dorucka imam neki obredic plivanja koji ukljucuje jedan detalj dugog i dubokog zarona, na dah dakako, ronjenje po pijesku, i izron, napokon udah zraka u tijelo u kojem od nedostatka istog pomalo osjecamo bol, i sve to sa suncem koje te pukne u lice. Zatvorim tada oci i pustim da vidim to smijesece sunce pred ocima, a misao koja mi to omoguci, koja mi da taj mir, to je ona za koju se trebam drzati i mogu, bez straha i kajanja. Evo kako bih to pokusao poopciti:
II. Ono sto nece dovesti do kajanja nije moguce naci samo zbrajanjem i oduzimanjem. Neke neracionalno-dohvatljive razine svijesti imaju znanja koja ne mozemo svjesno znati. I uzalud je pokusavati. Ako ste uspjeli pustiti da se ne bojite svoje odluke, za koju znate da je nuzna onda samo nadjite onu _misao_ koja vam daje smijesak kad o njoj mislite. I nju slijedite, dalje, bez daljnjih kalkulacija o tome kuda to vodi, i sto sve to ukljucuje, jednostavno dosljedno slijedite svoju viziju smijeshka. Nema dalje, jer to je tada najbolje sto se ima za uciniti. I s tim _nema_kajanja_ bez obzira na rezultat. Ucinili ste ono sto ste jedino mogli. Izbor nije vash. Bog je u vama, i on je kriv. hehehe....
Dakle:
najbolje je ono sto je jedino moguce. Jedino moguce je ono sto mozete slijediti iskreno, zadovoljni sa sobom.
ili
prvo nadjite radost. Ne laznu-radost, nego zaista onu koja ne ostavlja grc u zelucu, i daje da se veselite lako i s mirom. Onda se nje drzite i nadjite koja misao toj radosti odgovara.
    Kao sto se ovdje vidi, ja smatram da je odluka nuzno osobni proces svakog od nas. I drzanje za tudje stavove prema njima samo je vezanje koje onemogucava vjeru.
4. Zavrsne, i neke privatne napomene.
Dakle, odgovorno sebi, ne drugima. Ne zbog ocekivanja koja imaju drugi koliko god dragi bili, nego zbog toga sto to tebe cini radosnom sa tom svojom odlukom!
Sto ti zelish? Osloboditi se sna? Ili pobjeci u san zauvijek? Nadji svoju vjeru. Ja znam. Zelim taj san ranjen, stvarnim. I da, zelim vidjeti koliko je jak, kad ga se tako ozlijedi.
 
A sad, mislim da cu ako ikako bude moguce bar na jedan dan otici na izlet. Brda i priroda opcenito me umiruju i daju mi zraka. 
(Sjeca me to jedne silno drage djevojke koja nije postala tjelesnom ljubavnicom nikad, ali je svejedno sad u Australiji. Haha, pikee. ;)) Ona je bila posve ista kao ja u tome, samo jos puknutija, vise druid. Hranila se na drvima, crpla snagu za veselje koje je znala rasprostirat kao crvene uvojke. I da, bila je zadrti vegetarijanac. Onda se bavila s izbjeglicama, pa joj je zatrebao shrink. :( )
 

joj pepel, nemerem sad ovoliko citati...:-)

"Zelim taj san ranjen, stvarnim. I da, zelim vidjeti koliko je jak, kad ga se tako ozlijedi." ...eh, sanjaru... i ja samo zelim san pretociti u stvarnost, ma koliko ranjiv bio...

that sugar cane, that tasted good..... imitation of life.... :)

hmmmm...kad se govori o tome zasto u vecini slucajeva pomazemo drugima, rekla bih da je to stvar naseg egocentrizma, najcesce (htjeli to priznati ili ne)...i to zato sto se jako dobro i vazno i samouvjereno i tak nekak sve 5 osjecamo kada smo u situaciji biti iznad problema i van problema kao spasioci i bas nam je guba biti "velikima"... naravno, ne kazem pritom da u svemu tome nema i altruizma i iskonske dobrote u kombinaciji sa svim tim... Sve to skupa cini nas zadovoljnima i sretnima...:-))

hehe lalo ti ces pomalo, jedan po jedan? onda ce ovo potrajati... ;))) okej. ali procitaj si disclaimer. uostalom, pa svi znamo za nietzchea, i njegovu nuznost da se onaj koji daje zahvaljuje onima koji primaju. jer je ovisan o njima. i to zbilja _ovisan_!

a kaj je odluka??... odluka je odabir cilja i perspektive iz obilja istih...putanja koju odabiremo da nebi bilo prevec zalutavanja i tumaranja i "stranputica" na koje ceme "gubit" energiju i misli...osiguranje od onoga "sto bi bilo da je bilo iliti kad bi bilo", tj. oslonac u nekoj cvrstoj tocki trenutaka...:-))))

pepel, to ti je subjektivno nietscheovo misljenje i ne vazi za sve i svakoga i svaku situaciju...:-)) naime, pitanje je omjera egocentricnosti/ocekivanja i altruizma pri nekoj pomoci koju pruzamo...:-) ma, uvijek je razlicito...:-))

ovo sto navodis je upravo ono sto nije odluka.... hehe odnosno jest u svojoj tocnoj definiciji da. ja mislio na neku odluku koja nije 'oslonac u glavi' nego na odluku na koju se oslonimo u svijetu... dakle, dignem se i odem pisat. odlucio sam, sad. ;)

nda ja ga pak shvacam vrlo kao svoje, to nietzcheovo... jer je istina: oslanjam se..., trebam ljude koji me trebaju, zar ne?!

ma daj...:pp odluka koja je samo oslonac u glavi ili ona koja je samo oslonac u svijetu, definitivno nije prava odluka vec plagijat... prava je odluka samo ona koja je istovremeno i oslonac u glavi i oslonac u svijetu...:-))

etoga. okej. slazem se. secirash... ;))

stvar je u povratnoj sprezi pepel, ak oceme da fercera... trebam ljude koji me trebaju, ali i mene trebaju ljudi koji mi trebaju...:-))

nego, u svemu tome kaj si napisao ima o-ho-ho istine..., ali samo jednostrane, jer pravis gresku i "izoviras se" u cijeloj prici od svijeta pa to ispada samo poluistina...:-))

pa da, jest, to je ona konfucijeva verzija raja... nego de ti meni radije koju o kljucnim momentima u logu, namely, I i II, jer ovak ce potrajat i dulje neg se vrnem sa zahoda... :P (ocurec, mene zanima misljenje o tom
0:-)

kako mislis izoliram od svijeta? od odgovornosti, ronjenje mislis, nevaznost drugih, to? hm eto napokon nesto zanimljivo, ah :)

ako podjemo od cinjenice da je Bog sve i svud oko nas, izrabljivanja Boga njet!!...,jer je Bog u nama i Bog smo mi...:-)) slazem se da sami donosimo odkouku i da sami odgovaramo za nus-pojave te iste..., tj. trebali bi (na zalost, mnogi to nisu u stanju pa je svijet pun neduznih krivaca). ne slazem se s time da bismo si trebali umisliti da je ta odluka dobra za sve oko nas, jer cinjenicno ne mora biti i najcesce i nije dobra za sve oko nas...i toga treba biti svjestan i stajati cvrsto bez obzira na takove rizike u svojoj odluci, a ako to ne mozemo "pis' odluku v rit" i kreni na drugu iza cijih posljedica mozes stajati... zasto? zato kauj autosugestija moze biti opako usmjerena i okrutna za nasu okolinu pa i za nas same u konacnici (ne zaboravit da je "homo homini lupus")...

pepel, u cijeloj prici izoliras se u smislu da negiras stvarne medjusobne utjecaje (povratnu spregu) i priznajes samo one koje zelis i koje si spreman u odluci vidjeti i to jednostrano za popizdit..., a time i odgovornost...

oslanjas se na svoju subjektivnost i na svoju realnost... i pritom sab-te-gabri za subjektivnost i realnost svijeta oko tebe...:pp hebate, pa nemere to tak!!...:-))

hm zgodno... svidja mi se takvo radikalizirano misljenje. samo da velim: IMO, a to imam negdje zapisano, samo nisam natipkao nikad tu, Bog je nas izum koji nam omogucuje da se ne gubimo u praznovjerju (aka kalkulacijama). A dobrota odluke za nekog - hm, pa recimo to ovako: kako zaista mozes predvidjeti sto je za tebe/nekog dobro?! nikako, zapravo. pa da se toga spasimo, i da nesto/ista mozemo _uciniti_ treba vjerovati da to s cim smo onak, u sebi nekako zadovoljni, je ono sto je univerzalno - dobro. pravo. itd. (ako nista, jer je to _jedino _moguce! tocnije, jedino moguce ako se ne zelimo gubiti u strahu od posljedica, nego ako se oslanjamo na ono sto imamo, ne iskljucivo razum koji nas prevari, i onemoguci za djelovanje, nego na neki 'guts' ili kaj vec, meni je to zelucana stvar, koji nam da do znanja da smo s odredjenom odlukom zadovoljni...?) Dakle, apeliram na ono sto je nespoznatljivo raciom, a sto sadrzi mudre info o sada, a mozda cak i o onda......

uoci zasto... naime, ovo nije zanemarivanje postojanja racia, nego, nakon sto se racionalno promisle pro&contra, kako, ako ne znamo sto bi...

ajme, stavim bookmark, u proljeće imam godišnji...:)

pepel, postoji nekoliko velikih problema u covjeka nam svagdasnjeg kao sto su npr. nesposobnost osluskivanja sebe, jos veca nesposobnost osluskivanja nekoga drugoga i prevelika moc apstrakiranja i autosugestiranja onoga sto "samo" nama odgovara..., pa je tu i kukavicluk koji nam brani primanje signala iz okoline kao rezultata na nase postupke...iako su ti signali jaki i cujni i vidljivi...:pp

koje crne medjusobne utjecaje? aha, odluka jednog o drugom? pa ja zapravo mislim da je svaka odluka zapravo odluka pojednica. a utjecaj tipa koliko odluka pojednica ovisi o postupanju drugih, to mislis? okej, postoji to, ali i opet, ukoliko covjek/zena/hehe pozeli donijeti neku odluku, uvijek je zakopan/a u cinjenici da je odgovoran/na prije svega za sebe. jer na tudje odluke ionako ne moze utjecati nakon neke razine. to je pak nacin da se covjek/zena/hehe ne izgubi u pogadjanjima i mashtanjima 'sto drugi misli' i 'kako na ovo/ono gleda'. Nuzna distanca od pretjeranog 'podvlacenja pod krevet', hex. 57., 6ta crta.

linija manjeg otpora je postala zivotnom filozofijom danasnjice, a materijalno zadovoljavanje cilj gotovo svake odluke... ljudi su prestali uzivati u emocijama i iskonskim ljepotama...svi traze samo instant "proizvode" svojim odlukama...

pepel niisi u pravu: itekako medjusobni postupci utjecu na odluke i sa jedne i sa druge strane...

utjecu postupci, da. al odluka je i dalje pojedinacna. uvijek. ?

i sve to kaj trenutno zastupas stoji, itekako stoji, ak zivis pod motom "ja volim samo sebe i jedino sebe"..., ali ne onak popravski vec karikirano, jer onaj tko uistinu voli sebe, voli i jos ponekoga pride i ne prica tak...:-)))))

khm, a btw otkud ti sad crta manjeg otpora?! ne razmem sad. a i nereagiranje na razne vanjske utjecaje, di sad to ulazi u pricu? ti pricas o mojim motivima za pisanje ovog a ne o napisanom, ili?

u tom da je odluka pojedinacna i da iza nje treba stajati pojedinac koji ju je donesel na svijet smo se slozili pepel i tu "problema" njet...:-)))))

pricam o odgovornosti koju odluka nuzno nosi sa sobom, iako je odluka pojedinca, pricam o izbjegavanju te odgovornosti autosugestiranjem da je ta odluka nuzno dobra i za okolinu...

khm. mislim da posve grijeshish glede voljenja, la. jer meni je ovo recimo primjer one stingove - set them free. naime, treba dati drugima slobodu da zive, i nadju svoje zelje za sebe, u koje se nashe zhelje mogu uklapati ili ne. hm hm.

joj joj joj...ti sumom, a ja drumom...:-))))) ma naravno da treba svakoga pustiti i dati mu slobodu..., ali uvijek postoje neki koji se prozimaju s nama i treba paziti na njih kao i oni na nas...:-))))

ali ja velim da to ne mozes provjeriti, a ono sto ne mozes provjeriti (da li je nesto sto je odluceno dobro za okolinu) moj je stav da tu mozes vjerovati ono kaj ti pashe, zasto onda ne i ovako?! zaista nema zasto ne... lakse je, a no harm done :)

u stvari, krivo sam se odrazila: treba pustiti covjeka u ispunjenju zelja i pustiti ga u slobodi njegovoj...(nemerem ni ja ni bilo tko nikome dati njegovu slobodu, jer je ne posjedujemo)...:-))

e bas je tak pepel, linija lakseg otpora u punom zamahu i razmahu: je, pa zakaj slusati signale okoline kad je to tak naporno...:ppp..., a i ne bas uvijek tak dobro za nase osobe...:ppppppppppp...

okej, ovo je smisleno, itekoliko. sad opet pricamo o I. jelte...

hahahhahhahha...jos nisam ni presla na II...:-))))))))))))))) :pp...

nisam to mislio znash... upravo suprotno. al okej, sad mi je bar jasno na kaj si ti mislila. mislio sam na trenutak kad donosish odluku, da onda nemres znat sve njene posljedice... i nikad neces znat sve njene posljedice. to je dobar izgovor je li? i onda je samo pitanje mozes li vjerovati da je odredjena odluka neka u koju mozes vjerovat, da te zaista veseli... (a u to ulaze i signali/iskustva kao i procjene, ali ne samo racionalno)

tocno da ne mozes sve znati, mozes samo pokusati izapstrakirati sve moguce posljedice na osnovu znanja, isku7stava, umjesnosti, signala i tak to..., ali onda dolazimo na pod II: covjek u samome startu mora biti svjestan mogucnosti losega djelovanja nus-produkata svoje odluke na okolinu i ne smije si, ak je posten i dobar, dozvoliti umisljanje da je ta odluka ok... treba biti i hrabar i jak i umijeti stojicki podnijeti i priznati ono lose u odluci, tj. iskreno se pokajati ako je izazvao nesto lose tom odlukom..."grijesiti je za ljude"... nisam pristalica toga da svjesno trebamo izbjegavati posljedice svojih postupaka i odluka kada ispadne na lose, vec ih prihvatiti zajedno sa svim onim dobrim kaj je iz toga ispalo i nesto iz toga nauciti za sljedeci put... opravdati se?? da, zasto ne..., ali samo ealnim cinjenicama, a ne umisljenim olakotnostima...:-)

btw, ako u procesu ostvarivanja odluke zakljucimo i vidimo da ce iz toga za nekoga ispasti nesto lose, odluku treba prilagoditi, pa i promijeniti, a ne se slijepo drzati onoga kaj ne valja... sposobnost varijacija na temu i prilagodjavanja i improvizacije se cijene i nuzno ne povlace za sobom gubljenje sebe samih...to je ucenje i spoznavanje...:-))

opet ti o stvarima koje se ticu konkretnosti, i obzervacija, ja bih rekao... u procesu provodjenja odluke...? hm hm, tu pricamo o necem o cem nisam nista pisao. nema tu procesa provodjenja odluke. ovo je bilo samo prica o trenutku kako se naci, u sada, kako znati koraknuti... hop. a nije bila prica o tome kao: odlucio sam se popet na planinu. umro ili ne. znash. zbilja. znam kako se s time nosi. i sve o tome kako se mijenja cilj. a dvojba koja ostaje je i dalje jasna otpocetka: kada se bez kajanja moze priznati sebi da nesto ne mozes? hm, hm. kada znas da je dosta? i tako.

e pa vec u tom hop-trenutku moras bit svjestan da ce u svezi istoga biti jos morebitnih hop-trenutaka i na to moras bit spreman u samome startu, kaj ne?? :pp odluka kao odluka nije konstanta, vec je odlucnost konstanta...:-))

i samo jos da reknem: podII jel, neima ti tu toga izbjegavanja, to ti pricas aposteriori, a ja apriori. Apriori mozes vjerovat u bilosto u sto ... mozes vjerovat. a to je ionako samo jedna stvar. Aposteriori pak, vidis kud je sto dovelo, ali i dalje se ne mozes kajat ako znas da si radio/la prije jedino kaj si mogo vjerovat. hm?

(da, odlucnost, za ustrajno donosenje ... odluka ;)))

e slusaj, apriori mozes vjerovat...i moras vjerovati da radis dobro, jer zakaj bi uopce i isao na nekaj lose ak si dobar covjek..., ali u fazi apriori moras biti u startu svjestan da ce doc i aposteriori koji mozda nece ici sukladno zeljama i moras biti spreman odustati od te vjere/odluke na vrijeme i krenuti drugim putem/odlukom...:-))

(to se zove odlucnost u donosenju odgovornih odluka..., jer zivot se ne sastoji samo od jedne prave odluke koja je bog-i-batina svih odluka...)

(to se zove odlucnost u donosenju odgovornih odluka..., jer zivot se ne sastoji samo od jedne prave odluke koja je bog-i-batina svih odluka...)

zhelja nije jedino kaj me u zivotu vodi, jelte, pa time ni ne procjenjujem u aposteriori fazi bivse odluke na temelju iskljucivo toga... / nego, da okej, kako rekoh, pitanje je znanja kada je vrijeme za sto od kljucne vaznosti za lagodan zivot. :) al to je druga prica. prica o tome kada znash da je fajrunt. a i to je lako, samo se oslanjam na ono kaj osjecam da vjerujem, i idem dalje.... nije me zapravo briga kud vodi, ionak nakraju vodi u smrt.

:pp :-)))) nekak mi se cini da smo ga zakomplicirali za popizdit...:-))))))))) a sve je u stvari tak jednostavno...:-)

morash proc kroz neshto da dodjes do neceg. vele ljudi. a kaj je to jednostavno, da cemo krepucnit nakraju, haha? ;)

samo ljustura ce krepucnut pepel, samo ljustura... a energija ce i dalje kolati u nekom obliku...:-))

eh sad, hoce li biti pozitiva ili negativa...moramo se sami usmjeriti u predznaku kako god znamo i umijemo...:-)))

neki od nas ne vjeruju u postojanje takve vrsti, znash... ja ti vjerujem da je ta ljustura ono partikularno u cemu je to tvoje vjecno jedino manifestno... _ja_ nisam _on_ iako jesam. ja sam njegova manifestacija, a druga manifestacija nisam ja. tako nekako bih rekao. u svjetlu novijih vidjenja te price...

ma ljustura je apsolutna nebitn9st u cijeloj toj prici...energy je ono bitno koje se mijenja, ali ne nestaje...:-)) no, to su sad neke drugovacije price, kaj ne??...:-))

da, to je pitanje osobne prirode, vjere. ocurec, ovak, ma bole mene qratz za NRG (eNeRGzi).... kako rekoh, ja sam manifestacija nje. ja sam ona samo kroz to. druga manifestacija si ti ili on. ali ne ja. ja sam tu da se brinem o zivotu i smrti ove moje manifestacije. i to je to.... ne mogu se utjeshit nekim 'eternal reward', jer 'no eternal reward will forgive us for wasting our dawn', rece morrison. i umre mlad.

ma daj, tko tjesenje tu spominje...:pp :-)) manifestacija yes, jedna od mnogih raznosmislenih manifestacija yes yes yes...:-))

nego, kaj velis na to da prestanemo tooool'ko mudrovat i predjemo u sferu: OPa kako si ti meni, ha??? kaj ima novoga na ovoj iskri otkad me nebilo tu??...:-))

(bojim se da smo tu drugu novu temu upravo ovim recenim iscrpli)