neinventivni kuriozitet

za mog dojdimira jedan linkić smajlić pizdićLink, taman za njegov nivo
'oće li mi neko objasniti poveznicu između žirafa i pok. Toše

gledam blogove i ne čudim se koaliciji za odstrel vege
kokoda družba (šoko, koko, kako već nije tu, u toj grupici)
ovdje je, kao i vani, dozvoljeno sve, osim biti drukčiji.
neš se ti tu meni kurčiti, jel'
a ja jedva sklapam dvi složene rečenice ispod slike s bombonjere
veći je katolik vega od svih vas.
berem ne ignorira (dok joj ne dopizdi), već oplete jezikom kad je već za isti povlačite.
što znači da ne mimoilazi leševe
ma kakva bila
mogla bi biti fina, prečuti, nacrtati smajl..., ali to onda nije ona
što tu i tamo raspizdi neke drmakse
nije david praćkom sredio golijata, david je gađa iz zasjede.ko manolić 1971.
pod kodnim imenom

e baš si zlatopička!

od koliko karata

imala smo jednog Valentina u razredu.
zvali ga Kokolo
starci mu bili u Njemačkoj pa ga nazvali Valentin
umisto ko svi normalni gastarbajteri Hans ili Adolf

napravili ga i ostavili babi.
baba ga zvala kokolo.
slabo učio do zla boga
a svaki misec zaljubljen u drugu

bakica bi došla u školu kad bi se mali zaljubio (pa nije kao zato učio) i s vrata - koja je kokolova cura
onda bi zamirila, svaki put drugu, stegla šudar i mašuć kišobranom (bilo sunce, bila kiša) - oš bit kokolu cura?

ajd reci da nećeš kad smiš
što je daljnih misec dana značilo da će te cili razred zajebavati
dok baba opet poslom ne dođe u grad.
relacija škola-ambulanta

kokolić se po završetku srednje, trogodišnje, da u menadžerske vode
kupio inkubatore i uzgaja piliće s tri noge
dok nije riknila trafostanica.
čak se bio i oženio.
nekom izbjeglicom, dvadeset kila teža od njega, 20 godina starija i 20 cm viša.
brak je puka jer se nije skida s nje pa je pobigla kroz prozor čim je ugrabila priliku,
dok je ovaj otiša obići inkubatore

ima pravo vega.
ono si što moraš biti
džabe sve, ja sam još ona slinava balavica koja je razbila rođaku kamenom glavu jer je on dan prije to isto učinio mom bratu
i još sam mu se blejala i rugala s pržine jer ga je moj ćaća vozio doktoru na šivanje (njegovom zbog starosti oduzeli vozačku)
kasnije sam mu dala čokoladu i dva skakavca u boci da prestane cmizdriti
oprostio bi mi i da sam mu ćaću ubila
dan-danas je takav

nikad neću zaboraviti kako mi je stari taj dan prijetio da će me prebiti kad se vrate iz bolnice.
nije.
nije moga. od smija
moram samo još nešto naučiti.
gađati iz zasjede.
a to ću drugi put.
vidimo se

baš malo gledam vijesti
a nije mi običaj.
pa za 11. rujna svi znaju.
promijenio svijet, jel

i za srebrenicu isto (bez primisli)
za vukovar, škabrnju i dubrovnik nitko

tko nam je kriv kad ne znamo kukati ko imbecili

i zato, bez mogućnosti isprike, tvrdim da svijet funkcionira na način nabijanja krivnje i samoreklamiranja
osobito mi se kadi kad se netko u tom svijetu služi djecom u propagandne svrhe
a to je, jeftino iskrena, anerak.
jednom rječju, kao i andromeda koja po pvt-u lobira, krmača

manipulatorska
doviđenja

točnije, za nas kao ne znaju, jer smo izdali sve svoje.
pa se ispričavali kad su nas rokali
pa proglasili jedinim žrtvama obitelj Zec
žao mi te curice, stvarno žao. to hrvatski vojnik ne može napraviti, samo životinja
i nije ona kriva, ni za što, kao ni mala Hodakova.
al zašto ne piše nigdi da je gosp. Zec prodava oružje Srbima
a po Hodaku se pljuje
nema usporedbe, zločin je zločin, al zašto vam je tako slatko tuđe govno.
pa dobar tek, ja nisam gladna

aj se ti baba otrizni of rakije i vina
pa ću ot tebe napravit
komad žene