ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

Vještina gubljenja je nešto dosta lako,
s većinom toga, kao da normalna je stvar
da bude izgubljeno; s gubitkom to je tako.

Svaki dan nešto gubiš, shvati to onako,
bez veze: ključ, dan, sat, čiji dragi dar.
Vještina gubljenja je nešto dosta lako.

A onda gubiš sve brže, više: podjednako
imena, mjesta, odredišta, kud te žar
za mijenom nosi. Pa što, ništa naopako!

Izgubila sam mamin sat! Stan, jako - jako
drag, predzadnji il' zadnji, od njih par.
Vještina gubljenja je nešto dosta lako.

Izgubila sam, dva, draga grada. Potom, glatko,
tri zemlje, dvije rijeke, kontinent. Koban kvar.
I fale mi, no trpim, al onako, mlako.

-No izgubim li tebe, (vedar glas tvoj, svako
pomicanje ruku), neću lagati. Čini mi se bar:
Vještina gubljenja je nešto dosta lako,
no, može biti (to napiši!) stravična, još kako!

E. Bishop

Gubimo rat, gubimo domovinu, more, pitku vode, mlijeko, zdravlje...i sve to kao da imam opravdanja...
" Vještina gubljenja je nešto dosta lako."
Postao sam gubitnik, a stalno se borim....borim...borim..." borim sa sobom".
Pacer.

nešto izgubimo samo odmahnuvši rukom.. od nekih odlazaka spuštamo pogled.. krijući....sebe

Da, i za neki gubitak se osjećamo krivim, a nismo ništa krivi. To je najgore.

obično u svemu tražim svoju grešku...i previše često ju ne nalazim..

Trebali smo prije izgubiti pamćenje i ponos, a tek onda početi gubiti ostalo...
Gubimo vrijeme i ne shvaćamo ( nije ništa ososbno! )...Tako smo naučili. Čini mi se da se sve može naučiti. Čak i biti "dobar čovjek". I osmjeh!

osmijeh mi je light motiv:))

Šaljem ti jedan nenaučeni osmjeh samo za današnji dan.( Čudno je kako mi je osmjeh postao vrlo kratkog roka trajanja. Reklo bi se; lako pokvarljiv ).

kratkotrajne stvari,, uvije bljesnu posebnim sjajem:)) neka te ne brine...

Hvala Bogu, danas nisam ništa izgubio. Dapače. I tebi, hvala.

;))))i tebi, Medo

ja sam zgubil ono malo pameti kaj imam

marnie, pa gde ispade? mislim pamet:))

negdi putem,kroz uha

šta nisi lovio:))

Ma đes ti, vješta? Sladoledi mi se u rukama rastapaju.