Ručkić krčkić

Pričam danas s frendom kojeg sam nagovorila na Iskricu (a još uvijek mi je frend, aha!). Veli on meni kak je bil na kavi s jednom simpa žemskom i kak se već šika, treba objasniti svoj status. A njegov je friško i nevoljko rastavljen, s emocionalnim sponama neprerezanim... I tak, počne on objašnjavati, a ova će njemu:

"Kaj ti misliš, da sam ti ja kanta za smeće???"

I glečte, skidam metaforičku kapu kolegici Iskričarki: u pravu je. Postoje bračna savjetovališta, centri za krizna stanja i psihijatri: svi mi ovdje smo amateri. Koji imaju svoje emocionalno, iskustveno i ino smeće. I ne znaju kaj s njim. E pa sad, je li ga baš pristojno iskrcati nekome nepoznatom pri prvom susretu? Treba li ga reciklirati? ŠTO, dovraga, s njim???

Kad mi netko iskrca svoje smeće, osjećam se kao kanta za smeće. Što će reći, ne baš atraktivno. S druge strane, nema boljeg načina doznati tko je tko i kakav je nego kopanjem po smeću; dakle, ako mi ga zataji, ako čudotvorno nestaje ili "ne postoji", zvone mi alarmi...

Koliko je intimnosti potrebno da skupa bacimo smeće?

konacno smislen blog. mrzim zvucati americki ali frend bi ti trebao <zagrist metak> i prezivit 6 mj do godinu sam a ne trazit fiks ili sazaljenje u drugoj osobi.

Nemre on to... I zato sam ga nagovorila na Iskricu. Jer mi se nije dalo reciklirati njegovo. Baš sam đubre, jel'da?

za svaku priču jema mjesto i vrime a ponekad je bolje šutit nakon jedne rečenice i počet makar o boksu

da

il vako nekako
- 100% free ka na reklami

Je, Pilipe, al kaj ako meni smrdi, užasno smrdi?

Krelec, ti si zbilja jedan pozitivan i afirmativan tip. Ajd mi pokaži svoje smeće ;-))

stani niz vjetar

vega, nisi humana:)).brigo tvoja predji na drugoga. mislim da za tvog frenda nikad nije pravo vrijeme da se ispovidi, doima se kronicno cvilikav..

Burning_bright, nemaš ti pojma koliko smo mi puta zajedno palili otpad!

Nema vjetra, Pilipe, kod mene sve stalo :-((

ma nek ide popu

mislim da bi ga pop poslao klecati na kukuruze s par stotina zdravomarija....

Je, zato je jebeno biti ateist :-((

haha...
kad si ateist, onda si svoj pop i bog !!
sam sebe pošalješ klečati ...

Dobro mu je rekla, koga zanimaju tuđe "monade" i prošle opekline ? :D

Ateisti ne čekaju rješenja s (crkvene) police, nego ih sami traže. Čak i kad potraga nije baš zabavna.

Pa gle, Đuro, mene zanimaju: ako me osoba dovoljno zanima. A to ne znam odmah.

najbolje je to da ga nađu u "crkvi" ovoj ili onoj

Kad se dvoje nađu, prošlost bi trebala bit nebitna, ja to tako gledam (afirmativno). Budućnost i pogled naprijed, ovi iza su nebitni :D

To bi bilo nešto poput amnezije, Đuro: kao da život u svakom trentuku počinjemo ispočetka. A onda nemamo identiteta. Ja bih baš voljela s nekim ZAJEDNO baciti smeće.

ROCO, mislim da je za ljubav zaista potrebna vjera; ali ne i za upoznavanje. Tu je dovoljna pristojnost.

Pa naravno, tko želi hodati sa hrpom otpada iz prošlosti ?
Praznina je prazna praznima, ispunjene osobe uvijek će iskoristit beskonačni potencijal praznine ...

Baš nije kao amnezija, sjećanja su uvijek tu, ali nisu bitna ... i stvarno nisu :D

Đuro, živi ljudi, pametni ljudi, pošteni ljudi, bar prema mojem iskustvu, uvijek osjećaju/smatraju da im nešto fali.

Ne bih pristala na totalno obezvrjeđivanje svojeg dosadašnjeg postojanja, Đuro. OK, smeće je smeće i treba ga baciti; ali treba uzeti u obzir da u njemu ima i sentimentalnih uspomena; i da smo zahvaljujući njemu sad onoliko čisti koliko možemo biti.

Koja želi znati, ja joj ispričam, po istini, bez detalja, sažeto...
Ako hoče još, dam joj, koliko god treba...:))

Ako ne pitam, ne govorim ništa, samo slušam...

Bitno da nema fige iza leđa...

Htio sam napisati "ako ne pita"...:)

Borise, to je pristojno i OK. Mali savjet: ona NE zna niš bolje i više nego ti. A vrlo vjerojatno misli da ti ZNAŠ.

Dobro...
Iako te baš nisam skužio...:))

Ja o sebi znam sve a koliko ću reći ovisi o Slušaču...