mi

kao uvijek krenusmo mi gore,
svijetla nema, daj mi ruku tvoju,
blagim glasom rece momce meni,
vidim dobro, momce milo moje,
ne trebam ti ruku svoju dati,
prodje vrijeme, krenusmo mi dolje,
svijetla nema,
ruku dajem moju,
istog trena kroz glavu mi sijevnu,
kad bi dante ustao od mrtvih,
reko meni ,pakao te ceka,
ja bih njega pogledala lako,
ruka ova sto je drzim tako,
cvrsta ruka, meni naj milija,
nebi dala k tebi da ja odem,
tvoj pako tebi neka bude,
meni osta ova ruka cvrsta.