O...

Prvi moj prezir folklora bio je onaj pubertetski – nijedan normalni frajer nije u muzičkoj učio harmoniku niti je ijedna normalna rokerica išla tancati u opancima i opletenim čarapama, ma i da je s folklorašima mogla preplesati pola planeta, i to tad, kad smo najmanje putovali a za putovanjima najviše čeznuli, onim danonoćnim, s ekipom, daleko od staraca.

Taj pubertetski zamijenio je poslije onaj „feministički“ – sva tradicijska kultura podržavala je mrski obrazac rodne podjele uloga, koji je toliko naštetio ne samo ženskoj nego i muškoj rodnoj povijesti. Pritom, nema podjele uloga bez podjele osobina: lijepe, marljive, blage i pasivne žene, snažni, hrabri i aktivni muškarci. A smisao postojanja i jednih i drugih definira se njihovom trenutačnom funkcijom u reproduktivnom lancu: kći, sin, snaha, zet, majka, otac, svekrva... Uf.

Ali da ni vrag nije crn ko što se čini, poučih se ja od jednoga lole i bećara, dike moga, oka garavoga, zbog kojeg sam oprostila folkloru i s naklonom zamolila folklor da i on oprosti meni, jer sam uvijek vidjela samo neki dio, a ne i cjelinu, jer sam sudila iz svojih cipela i svog vremena a ne iz folklornoga ruha, doba i konteksta.

Elem, taj je dika u tamburu sviro i stare rime za mene izbiro:

Mila mati, oću l diki dati?
Luda li si! Zar još dosad nisi?

Ona cura koja je poštena
kad ostari nema uspomena.

Misli mama da ja spavam sama,
po trojicu puštam u sobicu.

Da ja nisam imala bećara
ne bih znala koja dika valja.

Ljubi mene, nećeš biti prvi,
Ja sam jako poljubljive krvi.

Nisam kurva, nisam ni poštena
teško onom čija budem žena.

Svekrvice dobro se naredi,
kad ja dođem visit ćeš na gredi!

A koja si ti, tko zna:))))

(ona mora prestati koristiti "elem" ako ne želi da joj se prepozna bivši nick, al meni ionak ti nickovi ništ ne znače niti ne govore...)

Ti folklor plesači su u opasnoj kondiciji, provjerila ja. A i sama sam se naplesala, kao dijete. :~)

Elem je ovdje upotrijebljen u stilske svrhe, nema on nikakve veze s mojim osobnim izričajem, a i ni s kakvom virtualnom poviješću, tak da, Pogni, pogrešan plesni korak... :-)

Rujankice, ne preostaje mi nego nadoknaditi propušteno, viš da već i radim na tome, teoretski! :-)

Nikad nije kasno. Možda s godinama ne ide vrtnja u kolu, ali drmeš uvijek ide... :~)