Čarobni brijeg

Večeras sam, prvi put nakon studentskih izlazaka, pješke išla s Gornjeg grada na Trešnjevku. Kući.
Noću i sama.
I osjećaj je bio isti kao onda, isti put, iste ulice, iste zgrade uz poneku novu, ljepši neon i pokoju reklamu više. Upeglanije. Bolji auti. Bolje cipele. Manje straha od budućnosti.
Jer ta nekad užasavajuća budućnost je sad. I strah se pomaknuo za pedalj dalje.
U pekari sam kupila doručak, na kiosku novine. Toga tad nije bilo. Sve se zatvaralo rano. Osim one kod placa, a to mi nije usput.
I neki su kafići još radili, terase su ugodne ovog indijskog ljeta. Šetači su šetali pse.
Zaustavio se auto, vozač je tražio ulicu. Zajedno smo je pronašli na mobitelu. Nekad sam znala imena svih ulica u kvartu.
Dva put su mi put prekidali pozivi. Onda smo se dogovarali tjedan dana unaprijed, jer neki ni fiksni telefon još nisu imali.
Stigla sam prije ponoći.
Drugi ulaz, drugi lift, drugi kat.
A sve tako poznato, meko, tiho, mirno, s daškom prošlosti pod petama.
S mirisom jesenskih voda.
Uz titraj strune što me sad povezuje s nekim drugim gradom.
Mnogo godina poslije s pregrštem riječi za prosuti pred vama.

CC, i ako su prosute uzalud, ostala je namjera. dobra. :))

uvijek sam vjerovala, jack, da "uzalud" implicira očekivanje, a tvoj je komentar neočekivan i time blog nije uzaludan ni po defaultu, ni po realizaciji :)))

...kad ako ne u ranu jesen, kad se vratimo s mora pa onih par dana dok nam ne počne škola. ;)

woooonderful from heave....kaj velis da je vrijeme da se trijeznimo? :))

istina, brazen, jesen je za šetnje s nostalgijom, ljeto prevruće, zima prehladna, a u proljeće se nema vremena :)))

pa, meve, ne baš, ja uvijek prekasno počnem pit :DD

Tako je, tek s jeseni uhvatimo koju minuticu za sebe i pokoje sjećanje, ma kakvo bilo...

ilegalniče, jesen je nekako kulminacija godišnje drame, plodovi, svode se računi, baterije napunjene :)