Ručkić krčkić

Pričalo se da je rat započeo mačak Gomboc: baka Žala je uporno tvrdila da joj je ukrao kobasicu, a baka Vuka je znala da to ne može biti istina, premda bi postupak mogao biti u skladu s mačjom naravi, ali ne s Gombocovom, koji je ime dobio zbog sferičnog oblika ali gotovo potpune inertnosti. Gomboc, naime, znači okruglica. A takav je bio otkad ga je mama Mimi omacila, okrugao i lijen za sve, osim za sisanje: ona ga je lizala, jer bi se inače cijeli dan izvaljivao krmeljav, ona mu je donosila žive miševe, valjda u nadi da će pobuditi lovački nagon, ali ništa, miševi bi Gombocu pretrčali preko brka i isplazili jezik na pragu. Jedan jedini put za svih njegovih 9 mačjih života Gomboc se pojavio gordo noseći crknutu ptičicu. Valjda mu je sama pala u gubac.

Eh, Gomboc je već dugo pokojnik, a baka Žala još uvijek ne vjeruje baki Vuki da je nije oštetio. Iako joj je baka Vuka, u ono vrijeme još uvijek feš žena, nudila sve moguće zadovoljštine i naknade, uključujući i stoput bolje kobasice. Ne, ova je htjela svoju. Ma kako ću ti vratiti tvoju, žestila se Vuka, sve da ju je Gomboc i ukrao? Da mu izvadim iz crijeva? Da skupim govanca?

Nakon puno riječi, isprva ljubaznih, pa ironičnih, pa sarkastičnih, pa grubih, pa uvredljivih, susjede su umukle i prestale razgovarati. Šutke su ispravljale nepravde nanešene bezobzirnošću one druge: kad bi Žalina breza spustila granu u Vukino dvorište, ova bi je odrezala. Bez riječi pokude, bez upozorenja. Onda bi Žala prevrnula Vukinu kantu za smeće, jer ju je ova ostavila nasred puta, a ne tik uz ogradu. Bez riječi, bez upozorenja. Vuka bi pozvala geodete da izmjere granicu između dvorišta i bez riječi pomaknula svoju pola metra udesno, na Žalinu zemlju. Na što je ova digla tužbu i izgubila. E onda je nabavila psa, Ahila.

Najglupljeg psa u cijelom susjedstvu: em je lajao na sve, od poštara do mjeseca, em je trčao za svime što ima kotače, od dječijh kolica do autobusa. I za Gombocom, naravno. Koji nikad nije potrčao, a sad je, pod stare dane, morao i skočiti da bi se spasio. Kad je prokopao rupu ispod ograde i raskopao Vukine gredice, ova se odlučila za otvorenu paljbu: na ogradu je napisala "Trujem sve što ne posjedujem!"

Laža se rasplakala i razletjela po susjedustvu, pa jeste li vi to vidjeli, pa kako može, pas je pas, kako ću ga ja zaustaviti, a kad je njen mačak... I tako su susjedi bili prisiljeni izabrati stranu. Mnogi se nisu ni sjećali kako je sve počelo, ali im se Vukin natpis učinio pretjeranim, a neki nisu mogli smisliti Ahila i zato su jednostavno izabrali Vuku. Neki su prestali razgovarati s objema, neki međusobno, a susjedstvom su odjednom počeli vršljati raznorazni inspektori i odvjetnici. Sve bez riječi.

Kad se Gomboc jednog dana dovukao kući s guzicom punom sačme, Vuka je pukla. Zna se tko je lovac u ulici, zar ne? Žalin unuk, tko drugi! Jest da je glup i ćorav i vrlo vjerojatno ne razlikuje debelu mačku od debelog zeca, ali treba gledati! Zar ne? Osim ako namjerno pucaš u debelu mačku umjesto u debelog zeca, jer tako želiš. Jer te napumpala baba.

Gombocu su uz veliki trošak i velike boli izvadili sačmu iz guzice. Ali ne i onu koja se zabila dublje, sve do njegovog lijenog mačjeg srca, i ubila ga, dva mjeseca kasnije. Nekoliko dana prije nego što su Ahila našli pregaženog nasred slijepe ulice.

Sumnje su klijale. Nijemo i uporno.

Susjedi su pojačali svoje ograde. I povisili ih. Ulica je utihnula, osim rano ujutro, kad bi se najbiranijim riječima neki susjedi pozdravili, tako da su ih čuli i oni s kojima se ne pozdravljaju. Vuka je u međuvremenu oglušila, a nije voljela nositi slušni aparatić. Stala bi uz ogradu susjede s lijeva i rekla što misli o svemu, od klime do ekonomije i bake Žale, a kad bi ova izašla iz kuće i učinila isto sa susjedom s desna, jednostavno bi aparatić izvadila iz uha. Navečer bi unuci provodili pravdu svojim izborom muzike, jačinom svojih motora, ljepotom svojih djevojaka, visinom kvalifikacija, a kasnije važnošću svojih zaposlenja i izborom supruga.

Žala i Vuka nisu riječ prozborile.

A onda je Vuka umrla, s mačkom u krilu, vjerojatno Gombocovim pra-pra-pra-praunukom, debelom i lijenom, zagrcnuvši se o komad domaće kobase koju je jela misleći koliko je bolja od one koju Gomboc NIJE ukrao.

Kad je čula, Žala je kriknula do podsljemenske zone i prisjetila se svih naricaljki 12 koljena unatrag. Poslala je najveći vijenac koje je susjedstvo ikada vidjelo i nosila najdublju crninu sve do vlastite smrti, 16 godina kasnije, u bolnici Rebro kamo su je dovezla kola hitne pomoći zbog vjerojatne opstipacije crijeva zbog prekomjerne konzumacije mesnih prerađevina. Posljednje riječi su joj bile: "Ukrao je!"

Govanca se ne mogu skupiti.
Pomiriti se s tim. I tocka.

Tebe volim čitati jer slutim da isto tako kako nemaš milosti za tuđe mane, nemaš ni za svoje. I isto tako kako znaš ugoditi drugome znaš i sebi. Ljudi u načelu ne razumiju da ne mogu kazniti drugu osobu onako kako ona može kazniti samu sebe. Nije loše ponekad odnos baciti na pod, pa ispočetka sastaviti komadiće. Rezultat bi nas mogao iznenaditi. I iznova sastavljeno funkcionira, ljubav i mržnja su blizu jer su intenzivne. :)

Juicy, nije problem skupiti govanca, problem je samu sebe uvjeriti da su kobasa ;-))

Rujankice, cijelog života mi govore da "previše mislim". A sad više ne mislim, nego pišem ;-)) Btw., sretan ti rođendan! Upisah u kalendar, a na koncu ga ne pogledah. Jebga, ako nije na alertu, kao da nije, psmtr!!!

Kakve seljačine!

Ali već si sigurno uobličila par rečenica kojima im daš po lampi kad ti to govore. Sve ok, hvala za čestitku. :)

Dobro je dok nisu seljoberi, Medo.

Navečer, kad se vratim iz kina (ah, baš se zaželjeh Woodyja Allena!), dobiš pravu, rujansku - već je danima spremna :-))

:) Volim Woodyja i njegovu neformalnost. I to što se čudi ovima na dodjili Oscara, jer dali su mu Oscara ne sluteći kakav je genijalni film ZAMALO snimio. :)

Znaš što je moja omiljena uzrečica? "Ako može Woody Allen, mogu i ja!" ;-)))))))))))

Meni je smiješna njegova 'ne bojim se smrti, samo ne želim biti tamo kad se dogodi'. Preradila sam je u 'ne bojim se smrti - ionako neću biti tamo nakon što se dogodi'! :)

Ja ga ne znam citirati. Moja šrinkica kaže da je to zato jer sam pravi kreativac, a ti ne znaju citirati ni ono što su sami rekli/napisali... Trebam li spomenuti da šrinkicu imam po načelu "Ako može Woody Allen, mogu i ja!"? ;-))))

Idem malo ubit jokce prije filma, tak da ga gledam svježim i nevinim :-))