Ručkić krčkić

Možda je ja ne zaslužujem, jerbo meni su najromantičnija u životu dva trenutka: kad me onak, istinski, duboko, iz sve snage poljubio frajer koji ne jede češnjak nakon što sam ga se ja dobrano nakrcala i kad mi je ponudio petrijevku da se u nju popišam, da mi napravi antibiogram, jerbo me drmala neka gadna upala. Eto...

A nije da nisam pokušavala. Jesam. Bila ja na plaži s mladim, lijepi, vitkim, vretenastim, opasnim, brkatim, bezobraznim, nepredvidljivim umjetnikom, zurila u zvijezde kojih je bilo ma baš koliko ih treba biti, bezbroj, i sve sjajne da je milina, i vrte se, a bila je i padalica, i držali smo se za ruke, i onda smo se ljubili, i ono neko noćno biće, više ne znam je li zrikavac, cvrčak, što li, baš tada nam je zapjevalo, i baš tada mi se kosa zalijepila za katran. I jebiga! Katran vs. romantika = romantika gubi.

Cmakala sam se u kinu, baš kad je bilo najnapetije na platnu, i zato ne u pamuku mojih gaćica, i pod drvećem, s kojeg bi padalo nešto ljepljivo ili bi se u njemu rojili komarci, šetala sam proplancima do kojih bih stizala oznojena i smrdljiva, bez sline za čestiti udisaj, a kamoli poljubac, vodila sam ljubav nasred pučine u čamcu pa mi je pozlilo od guranja i ljuljanja, i na stijenama, pa je njemu izgorjela guzica i onda do kraja godišnjeg vrlo ograničen broj pokušaja i položaja, ma sve sam odradila, i parkove, i vijugave uličice, i nepoznate gradove, od Venecije, Firence, Rima, Pariza, Praga, Londona do Helsinkija, i svejedno su mi najromantičniji onaj moj češnjak i petrijevka. Jebiga!

Valjda je s ovom standardnom romantikom problem u tome da bi trebala biti savršena. Mislim, nije fora da ti Francuz na francuskom izjavi ljubav uz bazen hotela na Plitvicama, zar ne? A kad si u Parizu, nema tvog Francuza i nekak ti je najzabavnije na Pigallu promatrati prostitutke i pogađati koja je zbilja žensko, a koja nije, a kad bi bilo vrijeme za onaj poljubac do mandula već si tak umorna da su ti najvažnije natečene noge i podriguje ti se od svih onih začina koje si smazala tijekom gastronomskog istraživanja.

A kad si u tom romantičnom kontekstu, namjerno i planski, podrigivanje se ne priznaje. Ne ide, čovječe! Nego si sva nakostriješena da sad ništa ne pokvari taj trenutak, do kojeg si jedva stigla, uz velike troškove, brižljivo planiranje, možda i poneku laž doma, na poslu i prijateljima, ili sebi, sebi svakako, i sad mu se treba posvetiti i spriječiti svaku slučajnost, jerbo ode sve dovraga ako ne štima!

Ali kad si nespremna, kad se omakne, kad te pogodi baš ondje gdje je osjećaš od bolnih stopala do korijena kose, uz zastajkivanje u međunožju i posred grudnog koša... Eh. Onda može biti romantično. Iako sve druge nasmijava.

ahhaha....ima i to svoje čari! Doduše...volim u to vjerovati....jer sam i sama antitalent za romantiku....odnosno...svaku romantiku obično 'nesvjesno' pretvorim u tragikomiku:)

Ne bih rekla da je problem u tebi ili u meni, Pamela: neki ljudi jednostavno nisu za konfekciju ;-))

ne zamaram se 'problemom'...ali je super ako netko ima 'rješenje' :)))

Ja mislim da bi najprije trebalo definirati pojam romantike. Ako odbacimo stereotipe i pojam o standardu, onda je romantika kao i sreća, nešto vrlo, vrlo individualno, što i sama potvrđuješ svojim iskustvom. Romantika je, po meni, ono što te emotivno rastopi i što kao takvo upamtiš. Tak da to npr. može biti i pepeljara u koju je ona čikala na prvoj kavi, a on je ukrade za uspomenu, a nije pušač.

Meni se najromantičniji trenutak kojeg pamtim dogodio u sterilnoj, okrutno realnoj atmosferi internog odjela Vinogradske.. Ova zadnja rečenica"kad te pogodi baš ondje.." i je opis romantike ..Sve ostalo , Pariz, gondole, Taj Mahal, zvijezde, pijesak.. itd..dekori , koreografija.

Dragonfruitice, kao što i sama kažeš, nešto treba biti točno po mjeri jedne jedincate osobe, a onda nema nekih univerzalnih definicija. Nije to kao mjerenje kubikaže vagine ;-))

Livija_s, hoću li pretjerati ako kažem da te savršeno shvaćam? (Ili to samo umišljam, a zapravo se prisjećam nečeg svojeg...?) Mene stereotipna romantika OSAMLJUJE. Jerbo više brinem o tome da se odvija o scenariju, nego o sebi, o njemu, o NAMA.

*PO scenariju

Pa, točno tak.. scenarij. Savršeno isplanirana večera na nekoj romatičnoj terasi, blagi povjetarac, lampioni, zvuk violine ili još bolje, saksofona (sad sam se ufurala:))). haljina, frizura.. i pljusne neka teška kišurina. Bogmeć, moj styling ne bi to izdržao ,

Nemoj tako. Vidiš da i u vezi s vaginom ništa ne podliježe konvencijama, pa ni mjerenje kubikaže. Kao i s romantikom, elementarno individualni pristup!

Ufff, livija, mene tek takve nepogode rastope do romantike ;-))

Dragonfruitice, naj zamerit, pišeš lijepo, razložno i pravopisno ispravno, zato me malo zasmetala tematika... Možda te sudim aršinom koji ti nije po mjeri iako je do sada mnoge odmjerio, ali nekak mi to izgledalo kao "Vidite me, ja sam tu!" Ili ja jednostavno ne mogu zamisliti zašto bi ženu zanimale dimenzije tuđih vagina i muški doživljaji tih tuđih? Meni bitno kak je meni s njim u njoj i obratno. A ak nije dobro, nit bum se smanjila, nit povećala; mogu samo malo nabildati muskulaturu.

Viš, viš,, u pravu si, sad sam si sliku dočarala u glavi ( i nastavak,, dok kiša pljušti, cijeli filmić :)

Eh, ta kiša me podsjetila na jedan od prvih romantičnih trenutaka u mojem životu: on i ja poslije kina, kiša pljušti, ali ono, slapovi... Ali mi smo mladi, mi smo nekonvencionalni, mi smo uronili u napeti razgovor, mi šetamo po kiši jer to je romantično, kao i mi sami, šetamo satima, sve dok kiša ne prestane... Rastanemo se čak i bez poljupca, jer bi bio nekako jeftin u svemu tome. Ja samo iz vrpce kojom sam vezala kosu iscijedim pola litre vode.

On se danima ne javlja. Ni riječi. Ništa. Na koncu smognem hrabrost, jer ne mogu vjerovati da je sva ona romantika otplovila u kanalizaciju, a njegova mama mi veli: "Dušo, ima upalu pluća!"

I u toj upali pluća ipak ima tračak romantike. Nije ju pokupio slučajno, negdje, neku virusnu, bzvz .,nego ju je zaradio držeći te za ruku.
I možda danas nekom liječniku kaže "ne, nisam imao bakterijsku, ili virusnu upalu, dobio sam upalu pluća šećući po kiši sa svojom djevojkom" ha ?

Znaš kaj, taj događaj je za mene bio presudan, postavio je vrlo visoke kriterije prosudbe svih budućih momaka (a ovo je iz osnovne škole): frigaš frajera koji nije spreman za mene upalu pluća dobiti! ;-))

(Istinabog, nije ni on bio spreman. Ali je riskirao.)

:)))) meni se jedan upucavao na kupanju, pravio se važan, skakao na glavu, izvodio vratolomije , sve dok ga hitna nije otpeljala, jer je udario rukom u kamen i slomio nadlakticu.
A ja sve te njegove egzibicije tada (išli smo oboje u osmi razred) nisam ni primjetila. Tek kasnije, kad smo prohodali, u trećem srednje, mi je ispričao kako je, zbog mene, imao dva mjeseca ruku u gipsu.

Čuj, meni su rekli da se čuvam tvojih komplimenata, jer da sam najebala ak me ti pohvališ, tak da te molim da se u tom smislu suzdržiš, a pozdravljam kritičku opasku i odgovaram da mene svašta tu i tamo zanima, a posebno moji stavovi u odnosu na druge, pa tako i stavovi o vagini, a zašto ne i moja vagina u odnosu na druge!

A što se tiče "vidite me, tu sam", pa ne budimo licemjerni, tko ovdje funkcionira drugačije? :-))

Zmajčice, ovdje ljudi jako čudno funkcioniraju. Oni zubnu svilu zovu koncem, a iseljeništvo emigracijom! :)

A i komentare ostavljaju dvaput. :(

Evo, Rujankice, obrisah višak, ali da sebi ne bih uskratila prestiž komentara više, pišem ovaj.

Dragonfruitice, kažu da se slon boji miša, iako za to nema nikakvog razloga. Eh, sad, jel se mojih komplimenata treba bojati, ovisi o tome što koga plaši... A što se tematike i radoznalosti tiče, uviđam da sve može nadmašivati moju imaginaciju, ergo nju ne treba uzimati za mjeru i mjerilo, osim ako si ja, a ja jesam. A zato jer jesam, ne bi mi palo na pamet da novom društvu prvo pokažem pičku.

Smijem se naglas! :-D