Čarobni brijeg

"Da nema prijateljica, mi ove muškarce danas ne bismo preživjele."

Tako, samo misao na oceanu.
Ljuljuška se neodlučna kao peklar pred španom.
Ne tone, jer voda je potmasta.
Ali se prilučila džinovskom kelpu.
Pa skviči, kriči,
zriče, riče,
pirliće, ćirliće,
krišti, vrišti,
sikče, cikče,
mekeće, krekeće,
guče i cijuće.
Zabigiliše ponekad k'o slavuj na sindžiru.
Tronuš sebi u šloproku pravi.
Proćuzorje.
Pogor ohotnosti.
Palingezija patarena.
Dies caniculares.

Odihaj mi daj, odmjenu čak.
Ljiljci mi prhuću na prozoru.
Nevidenčiće sanjam u vrzinu kolu.

"Zapalili su vatru oko koje su sjedili u tišini, duplje u kojima su se okretale oči psa i oči idiota i nekih drugih ljudi žarile su crveno poput ugljevlja. Plamenovi su lijegali i ispravljali se pod vjetrom, žeravica blijedila i žarila i blijedila i žarila poput pulsiranja krvi nekog živog bića rasporenog na tlu ispred njih, a oni su promatali vatru koja uistinu sadrži nešto ljudsko utoliko što su ljudi bez nje manjkavi, odvojeni od svog počela i prognani. Jer, svaka je vatra sveukupnost vatri, prva vatra i posljednja koja će ikada biti."
(BM, C.McC., p. CC)

(Hvala I. Slamnigu na hermetici, jer vrebaju nas ... strepimo, sestrice.)

melike vatropjev, a hermetiku sam za ovaj put sam odložil onak nekak ko ukuhano voće u tegli za zimu. :)