Svašta nešto

Nazvala me jučer Štefica, sva u panici:
"Program ne valja. Moram Peri isplatit naknadu, a program mi neće prihvatiti OIB. Program ne valja. Dajte popravite program. Jel može jednom raditi bez problema?".
(Bremzaj teta, isplatili zadnje petore izbore, prošlo dvaes tisuća ljudi, sad Pero neće, moš mislit, usmrdio se software, možd je crkla klima u server sobi?)
- "Hm, neobično, provjeri jel ispravan OIB"
Pet minuta kasnije.
- "Nazvala i pitala, Pero veli da je u redu. Jeste popravili program?"
- "Hm, jesi provjerila da Pero nije već upisan u evidenciju?"
- "Jesam, nema ga. Program i dalje ne radi."
- "Dobro, ajd, izdiktiraj mi OIB, da ja probam"
- "31xxxxxxx7"
- "Ok, zadnji broj?"
- "To je sve"
- "Kako sve? OIB je 11 znamenki, još jedna mi treba."
- "To je OIB. I pitala sam Peru i on je provjerio i rekao da su brojevi na papiru dobri. To program ne valja."
- "OK, samo polako. OIB ima 11 znamenki, a ovdje ih je 10, fali jedna. Nije cijeli OIB."
- "Ali Pero je rekao da je OIB dobar."
- "Ajde, molim te reci Peri da još jednom provjeri, jer OIB mora imati 11 znamenaka."
- "Ne mogu, šta će čovjek misliti ako ga još jednom pitam. Ispast će da sam luda. Maloprije sam zvala."
Lagano nervozan, ponovim u čemu je problem:
- "Dobro, jel ja turski govorim, OIB mora imati 11 znamenki, ovo nije dobar OIB."
A i da govorim turski, morala bi razumjeti, koliko je turskih sapunica odgledala.
- "Ali Pero je rekao da je to dobar OIB."

U takvim napetim situacijama, obično mi iz malog mozga izviru samo konstruktivne misli kao npr: "J€ßo te Perin OIB, glupačo nesposobna.".
Tresnuo sam miša od stol, što mi je pomoglo da se suzdržim od glasnog ocjenjivanja Štefičinih sposobnosti, pa strpljivo i konstruktivno nastavim:
- "Jel možeš ti meni poslati taj papir?"
- "Faxom?"
- "Može."
- "Dobro, poslaću, samo mi popravite program da mogu upisati Perin OIB"

(Jۧo te Perin OIB da te jۧo, nabijem i tebe i OIB)

- "Popravit ćemo program, samo nam prvo treba papir s OIB-om"

Stigne papir faksom.
Na njemu rukom, u tri reda, velikim slovima, napisano
"OIB i broj žiroračuna u PBZ"
"31xxxxxxx7"
"472xxxxxxx3"

Misterij riješen. Pero se zabunio u redoslijedu. Prvo je napisao broj računa, a zatim u drugi red OIB.
Moja draga Štefica se nije toga sjetila.
- "Štefice, Perin OIB je u drugom redu. Probajte upisati."
Čuje se kliketanje tipki...
- "Upisala sam. Sad je program dobar. Brzo si popravio."

Tu mi krene para na uši i nos, prebrojim sve ružne riječi koje znam i onda procijedim:
- "Aha, čujemo se"

I onda sam slijedećih pet minuta, lijepo i u miru, potrošio na ponavljanje svih psovki, vulgarnih riječi i izraza koje znam na materinjem jeziku (ne zbog ljutnje, nego tek toliko da ih se prisjetim i da vidim jesam li koju zaboravio, a osim toga čini mi se da sam smislio i par novih).

Eh, da ne zaboravim, kako u profilu piše, i dalje mi je "Nevjerojatno da me netko PLAĆA da ovo radim!"

hahaha, odaj mi tajnu za suzdržanost:)

Pa vakoc, kod mene je tek treća opomena pred otkaz počela djelovati kao kočnica za izražavanje iskrenog mišljenja sugovornicima s kojima sam u poslovnom odnosu:))

jebate..obzirom da se vidi samo prva fotka..već sam se pobojala..hahahaa...
svaka čast..živci ko štrik..:D

Vježba čini majstora:))
A ni opomena pred otkaz nije za zanemariti:)))

slažem se..u potpunosti..:)))

Ma,Štefa je mila majka (za mene),...ja klikala na tvoj "error",..heheheheheee,....

Ah, nisi ti jedina:))) Bilo ih je još.

Ccccc, kakav sekstički log!

Najprije: "J€ßo te Perin OIB, glupačo nesposobna", zatim se autor razotkriva u namjerama: "nabijem i tebe i OIB", a onda priznaje istinu: "Misterij riješen. Pero se zabunio u redoslijedu."

:-)))))

Oćeš reći da sam htio prikazati žene, radnice u računovodstvu, kao jeftinu robu kojoj je jedina svrha kljuckati po tipkama s pola mozga, a usput biti priručna sex igračka besposlenim kompjukterašima.
Ma jok, to ja u stvari s Perom kujem zavjeru ne bil nabio još koju na OIB.

:DD kakav rjecnik. mislim, stvarno... :)

A šta ste se natakle na € i ß. Ono prvo nije ni slovo, a ovo drugo je švapsko.
Osim toga, nisam ni jednom spomenuo ni kurac ni pičku ni sise, Za razliku od nekih.
Jesam li?

Pa ni Bucka ne spomene svaki put, a opet znamo o čemu govori! :D

Jebeš sreću. Đe baš da mi na blog natrče feministice, književne kritičarke.
Ok, nazvat ću sutra Šteficu i ispričat joj se zbog ružnih misli.
I usput obećat da ću popravit program.
A Peru ću poslat u kurac i poručit mu da više ne zajebava jadnu Šteficu.
Oće to biti dosta ili da još odem klečati u ćošak? na kuruzima.

A ne, nećemo pozitivnu diskriminaciju! Stvari treba nazvat pravim imenom, Štef je zajebala, što jest jest, a i Pero, što jest jest, a ti (mišlju).
Svi na kuruzu!

A gdje da nađem tak velki ćošak za troje?
Jel smijemo svi troje u isti ćošak il treba odvojit, posebno ženski, posebno muški ćošak?
Šta s kuruzom? Smije se ista kuruza prosut u muški i ženski ćošak?
Jel treba natpis i oznaka, da se razlikuju muški i ženski ćošak, onak ko wece? Muški ima onog debelog dečkića što se drži za pišu i piški na stojećki, pokušavajući pogodit u neku kantu, a ženski onu punašnu curicu kečkicama što sjedi na tuti i kleberi se?
Jel ima nešt takvo s kuruzima i klečanjem?

Ma vidi ga, mam bi utroje!

Svatko na svoju kuruzu, ravnopravne boje i oblika!

S Perom i Štefom, fala, ali ne bih. (Možda jedino ako bi to Štefi bar privremeno začepilo usta)

Samo sam htio spomenuti mnogobrojne logističke probleme koji kompliciraju kažnjavanje sudionika.
A čini se kako i zlodjela nisu iste težine, pa bi trebalo i o tome povesti računa.