Ručkić krčkić

Jer je vječno gladan. Hoće mu se svega i svačega, ali najviše voli ljuto i žestoko.

Hm. Započela sam kao da se zezam, ali zapravo ozbiljno pišem: blog je zvijer koja oblikuje svoje timaritelje dok ovi misle da su krotitelji. U stvari, opet sam započela kao da se zezam i još pride poopćujem, a zapravo pišem ozbiljno i osobno.

Meni je blog u početku bio usputno oduševljenje. Da, pisala sam i prije postojanja blogova i na drugim blogovima, ali na ovome sam imala brzu interakciju. A to je ono što sam trebala: napišem nešto i onda me kopka da to odmah, istog trena nekome pokažem. Ne zbog kritike ili pohvale, nego jednostavno zato da to odvojim od sebe, da prestane biti nešto samo moje, jer tek tada taj uradak mogu obići sa svih strana, sagledati sa svih strana, procijeniti i ako treba kirurški precizno preklati, prekrojiti ili ostaviti neka živi dalje po milosti i nahođenju svojih čitatelja.

A onda me počelo kopkati kako nastaju ta milost i nahođenja bloškog čitateljstva: primijetila sam da reagira na dobar tekst, ali je najelokventnije kad kvaliteta teksta ne ometa prozirnost i aktualnost teme. Dakle, ako pišem manje slojevito i stoga manje zahtjevno, reakcije su brojnije. Ne nužno kvalitetnije, ne nužno nekvalitetnije, ali ima snage u broju, tj. uvida u neki statistički prosjek promišljanja, ako promišljanja uopće ima. Kad napišem pjesmu a netko me pita kaj kuham za ručak i kak točno to spremam, i to je informacija. O pjesmi, kao i o komentatoru.

I kad sam to skužila, blog me pomalo počeo blagovati. Srećom, ne cijelu, jer sam svoje ambicioznije uradke jednostavno prestala objavljivati ovdje, ali s onima manje zahtjevnima sam neprestano prisutna već 3 godine i još uvijek se čudom čudim nezasitnoj gladi za uvijek istim temama, stilovima, postupcima. A ne bih se trebala čuditi, jer i sama mogu odgledati reprizu istih serija bez trunčice dosade, štoviše, uz lagodnost i opuštenost prisjećanja...

Vrlo se lako prepustiti toj lagodnosti, ali i strahu od bloške gladi, i svoje pisanje pretvoriti u rječito piskaranje u kojem gubiš usredotočenost, gubiš naboj misaonog proboja, gubiš intimnost borbe sa samom sobom i vlastitim ograničenjima. Desilo se to mnogima ovdje. Osobito tzv. starosjediocima.

Čije pisanje postaje sve osobnije PROTIV nekoga. Netko namjerno piše samo o svojoj sreći u ljubavi da napakosti pakosnicima, netko namjerno leleče bez prestanka jer zna da to nekog nervira, netko parodira nekoga tko ga razočarava... Da, to je pisanje osobno, ali ne autorski osobno. To je najobičnija, najvulgarnija svađa.

Zabavna u svojoj žanrovskoj raznolikosti, priznajem. Ali ipak loša, kao junk food, prazna iako zasitna.

Ne cijenim programatsko pisanje (a to je moj osobni sud, neki i u tome pronalaze vrijednosti): ne cijenim pjesmuljke koji su objavljeni da bi nekoga žacnuli, ne cijenim smrtno ozbiljno sročene umotvorine čiji cilj NIJE čačkanje po vlastitim iznutricama nego ulazak u tuđe, najčešće međunožno, ne cijenim bespogovorno povlađivanje bloškom ukusu.

Nema ovdje kriterija koji bi jasno razlučili dobro od lošega, osim bloške gladi. Ne, ovdje ne postoje zvjezdice ili skale od 1 do 10, nema utjecajnog recenzenta kojem ćemo povjerovati da nečemu zbilja treba posvetiti pozornost ili bi bilo bolje uradak preskočiti, ovdje je dovoljno "sviđa mi se ili ne", a to nikad nije dovoljno - to je tek početak bavljenja SOBOM kroz predložak koji nam ljubazno daje netko drugi.

Ako se želimo baviti sobom. Što i ne moramo. Možemo biti babetine (pojam nije rodno ograničen) i vječno se baviti drugima. I to je, valjda, OK. Kako kome paše.

sve su ti to samo maske koje si nadjenemo da ne bi pokazali svoju ranjivost.
tako si netko nadjene masku Kritičara, netko Prevaranta, netko Bahača, netko Sramežljivca, netko Nepogrešivog, netko Ljutka, netko Žrtve, netko Lakovjernog, netko Usamljenika, netko Ljubaznog, netko Požrtvovanog....itak dalje. a i kombinacije maski su in.
ne kažem, ima i zvjeri koje vrebaju na ranjivost čisto da bi opstale...al malo ih je. kažu, tek 1% je zvjeri.......

Ja ti na to ipak gledam dobrohotnije, gerardina: mislim da ljudi ovdje iskušavaju svoje alternativne (a realno moguće, samo zapostavljene) identitete, da si obogaćuju postojeće, da eksperimentiraju u kontroliranim, gotovo laboratorijskim uvjetima, a neki se jednostavno zabavljaju na načine koji su im svojstveni.

Svih nas ima više (NADAM SE!!!) nego što se ovdje vidi. A ovdje se vidi ono što želimo (ako smo snažni) pokazati, ili ono što možemo pokazati (ako se ne znamo kontrolirati).

U svakom slučaju, ovdje smo nova i krhka bića. I zato jako osjetljivi.

Sve dok ne oguglamo. A to znači da nas je blog proždrijeo.

je, ali tko od nas bi zaista mogao (i želio) proučiti sve te motive.
neki su i pokušavali nagađati, al su se lijepo zeznuli. :)

možeš proučiti samo svoje. i to ako..

Pa evo, ja imam volje. :-))

Nemam instrumentarija, znanstvenog i objektivnog. Ali, i to netko treba stvoriti. Zašto ne ja? Sigurno ću pogriješiti, ali iz pogrešaka se također uči.

Međutim, nešto je nedvojbeno: osobe koje imaju dara za pisanje taj dar ovdje koriste tako da šteti njihovom stvaralaštvu. I ja sam među njima. Možda si utvaram, ali mislim da sam se spasila odustajanjem od stvaralaštva na blogu.

blog je prostor samo za one koji imaju dara za pisanje?

svašta se lijepoga stvorilo na tom blogu, ne bi vjerovala i bez tog dara.

TO nisam rekla, gerardina. Ali dopustit ćeš da nekoga zanimaju baš takvi, koji imaju literarnog dara, zar ne? Ili oni koji MISLE da ga imaju, ili oni koji ga gube jer imaju drugačije ciljeve. Riječ "blog", uostalom, potječe od kovanice "weblog", a ta u najširem smislu znači "internetski dnevnički zapis". Tako da vještina pisanja nije nebitna, kako god zemeš.

bitna je tebi . ti si Kritičar - kako brzo pronalaziš razloge za odvajanje od onih koje kritiziraš, tako brzo moraš pronalaziti I načine da im se ponovno približiš:)

Vidiš, gerardina, ovaj tvoj komentatorski zaokret u osobno je tipično palucanje jezikom gladnog Blogožderonje. I sad sam ja u napasti odgovoriti sličnim manevrom i primijetiti da ti nisi osobiti bloger jer ti je pisanje katastrofa, ali imaš dobar izbor muzike i zato neki ljudi prate tvoju rubričicu (i ja među njima). A takav zaokret nije kritičarski, jer se kritika ne može zasnivati samo na (ne)popularnosti nečijeg bloga.

Dakle, tvoj komentar bih cijenila kad bi mi npr. davao neke smjernice procjene bloške produkcije, bez obzira na žanrove i razinu suvislosti izražavanja u pisanom ili nepisanom obliku.

zanimljiv komentar, vega:)
za mene, kao tipičnog bloškog Usamljenika zapravo laskav.