O...

Ovo su priče mojih dviju prijateljica.

Prva. Ona ranije odlazi na posao i kasnije se vraća doma, radi na manje cijenjenom i znatno slabije plaćenom poslu nego on. Kad on dođe doma, ugrije za sebe i dijete ručak koji je ona skuhala prethodnog dana, zatim malo odspava, odigra s djetetom videoigricu, ode van na kavu i navečer je oran za igrice u spavaćoj sobi. Kad ona dođe doma, obavlja kućanske poslove, pregledava djetetove zadaće i priprema ručak za sutra. Navečer ne zna sebe od umora. Žali se godinama na tu situaciju, potiče ga na promjene i sudjelovanje u obavezama, ali on tome ne pridaje osobitu pozornost, smatra da žive vrlo lijepo i ušutkava je skupom odjećom i komplimentima njezinoj ljepoti i kućanskim vrlinama. Kad ona shvati da sve češće skrivećki plače dok «vode ljubav», emotivno se udaljava od njega, traži psihološku pomoć, i s njim sve češće potiče razgovor o razvodu. U međuvremenu sasvim slučajno upoznaje drugog muškarca i malo po malo zbližava se s njim. Odluka o razvodu sada je definitivna, a kako su odnosi među njima sve gori, i on pristaje na sporazumni razvod, pri čemu mu ona, zbog straha od reakcije, zataji Drugog. No, kad uskoro sazna, iz drugih izvora, započinje njegov nesmiljen osvetnički pohod, sa svim arsenalom streljiva patrijarhalne sredine iz koje oboje potječu. Nezamislivim metodama manipulacije, on sustavno truje i uspijeva otuđiti dijete od nje (sustavno lošom slikom o njoj i svim njenim postupcima, kupovinom svega što dijete poželi, putovanjima, popustljivošću u odgoju, podrškom obitelji zgroženom njenim brakolomstvom…), u čemu mu ona ne može parirati jer nema ni novca ni vremena ni podrške obitelji. Ima samo svoju ljubav prema djetetu, koje joj ljubav uzvraća samo za vrijeme godišnjeg odmora, kad su sami, ali u prisutnosti oca posve je ignorira i ne sluša (poput oca, koji s njom uopće ne komunicira). Centar za socijalnu skrb obustavlja propisani nadzor jer nije pokazao učinak (tj. otac je odbio suradnju, policijom otjeravši djelatnika iz stana!), niti postoji mehanizam kojim bi se oca prisililo na komunikaciju s njom i dogovor o vremenu provedenom s djetetom, godišnjim odmorima i sl. Sudska parnica, zbog borbe oko skrbi, traje već treću godinu, pri čemu ona cijelo vrijeme ostaje u zajedničkom stanu jer dijete neće s njom u neki podstanarski stan, a ona se boji da ga drugačije ne bi uopće viđala. Stalni pritisak i brojne neugodnosti koje doživljava odražavaju se i na njenu novu vezu. Pa i to puca. A jedino što želi jest dogovorom se razvesti i dogovorom se skrbiti oko djeteta.

Druga. Jednako su obrazovani i rade na jednako plaćenim poslovima, ali ona je dominantna na svim razinama, te istovremeno nezadovoljna njegovim stalnim oslanjanjem na nju u svim područjima, od posla do roditeljstva. Kad mu se ukaže mogućnost za ozbiljno i zahtjevno napredovanje na poslu, on uspijeva u tome, ali u stalnoj ovisnosti o njezinoj pomoći oko posla i podršci za sve odluke. Oboje su veoma orijentirani na djecu i podjednako se njima bave. Iznenada, bez ikakvih uvodnih većih nesuglasica, on joj obznanjuje da se zaljubio i da želi razvod. Da je, za razliku od nje, ta druga blage naravi i da se s njom osjeća kao ravnopravan partner, a ne u stalnom strahu od kontrole i reakcija. Razvod je u početku mučan, ona ga odlučno odbija, djeca odbijaju prihvatiti novonastale okolnosti i snažno se priklanjaju majci. Ali otac je uporan i smiren u odnosu na sve njihove i njezine ispade bijesa, redovno dolazi po djecu, i onda kada ona odbijaju susret, čekajući pred stanom dovoljno dugo dok se ne predomisle. Do kraja postupka službenog razvoda polako počinju prihvaćati situaciju i provoditi s ocem svaki drugi vikend i dva dana u tjednu, sve ga nestrpljivije očekujući. U međuvremenu, i njegova nova veza se raspala. Danas, par godina poslije, ona kaže da joj je sadašnji život savršen: mirnije i kvalitetnije bavi se djecom kad su doma, a kad ih nema, uživa u vremenu koje ima samo za sebe. I s parama, kaže, stoji bolje nego prije, jer je on trošio više i nerazumnije nego ona. Često svi četvero zajedno ručaju. Razvod ih je, kaže, oboje preporodio.

poanta ??

ovo su priče o dvije krajnosti prilikom razvoda, a svaka rastava je svoja priča..pozdravljam ovu drugu situaciju

nije li i prva mogla imati bolji završetak?

to je surova stvarnost koja je oko nas..postavimo si pitanje....imamo li dovoljno ljubavi za svog partnera....pa krenimo dalje

naravno da je mogla, kad ljudi ne bi bili ograničeni i sebični i kad bi mislili o svojoj djeci, onda bi bilo manje traumatčnih razvoda

Općepoznata je misao da ako nekoga želiš upoznati, razvedite se.

S obzirom na to da kod nas nema dogovorenih brakova, nego sami odabiremo, svojom voljom i punoljetni, čini se logičnim da i u razvodu budemo jedno prema drugome ljudi.

A najčešće - ne budemo. :-(

hmmm upoznajmo te ljude prije ....puno prije...jer poslije jeb...nema kajanja

Napominjem da su oba para zajedno proveli (u vezi i u braku) - 20 godina!
Dakle, isključeno je međusobno nepoznavanje.

zaključak bi bio.....dragi moji ..budite spremni na razvod u svakom trenutku??

i naravno predbračni ugovor .pod obavezno

kad bi ljudi naučili poštivati svojeg partnera i kad bi komunikacija bila prisutna i kad se ne bi uzimalo da sve što se radi u zajedničkom životu zdravo za gotovo, bilo bi manje razvoda

o tome pričamo....

E, kad bi... Bumovideli, bumo videli to kad bi. :-)

ja samo pričam kak mislim da bi bilo lijepo, ali naravno da znam da to nije tako...i sama rastavljena s nekom 3-om ili 4-om pričom :)

po meni razvod je samo sretan završetak lošeg braka! toliko pričate o razvodima, a kaj je s onim nesretnim ljudima koji žive u braku? a takvih je daleko, daleko više nego onih kojima je ok!

misliš žive nesretno u braku ?

Prva priča je jako tužna jer je riječ o nepravdi. Druga nije toliko tužna, ali mi je mučna jer mi je i inače grozno po dućanima slušati kako partneri jedan drugome govore kako su glupi. S tim da su mi grozno odbojne te Calamity Jane ženske... Čuvarice logora. :(

pa da, vuklisica, nesretnih u braku imaš gro, kaj se čudiš morti? :)

vuče od lisice, jedina je razlilka kaj smo mi kaj smo razvedeni to sebi i drugima priznali. ovi glume sebi i drugima da je sve ok. svaka čast onima koji su ok! al oni to mogu biti i bez braka...iako imam dva braka iza sebe u osnovi sam protiv institucije braka. jer to je glupi ugovor koji ima svrhu čuvati interes, a ne čovjeka!

ma...mislim da si loše birala dva puta....žao mi je ...preispitaj sebe o svojim kriterijima o odabiru partnera ..a nemoj generalizirati...ja znam za brakove koji su savršeni...samo ti ljudi nisu na iskrici da nam to potvrde

nitko nije ni spominjao da ne postoje sretni brakovi, samo smo spomenuli da ima puno nesretnih u braku...

vuče od lisice, nije loše griješiti, loše je ne priznati pogrešku. pa su tako moji brakovi (tj. ljubavi) trajale svaka gotovo 20 let. pa to je bilo predivno...i važnije od toga da li je brak i koliko trajalo ili završio. uvijek mi je bio važniji sadržaj nego li pakiranje. eto, imala sam jednu predivnu vezu koja je trajala iz čiste ljubavi (bez intreresa, materijalnog, djece etc.) puno godina i završila brakom. koji je opet završio. ta ništa nije vječno, dobro je izaći iz okvira koji nam više ne odgovaraju. ta ne možemo biti isti sa 18 i sa 50? ili neki mogu? što mogu kad se razvijam i mijenjam...pa mi obleka sa 18 više ne odgovara sa 30. a ona od 30 ne pristaje uz 50 let. etc....

ja uvek kažem da je u životu jedna od najbitnijih stvari sretno se razvest :)

povlačim se ....iz te perspektive si u pravu....

a možda bi bilo najbolje da se povučem u iz svega i shvatim ..da kad nađem svoju ljubav......neće trajati dugo ?

u brlog? jel se to povlači lisica ili vuk? pike, ti si čisti glas razuma!

u brlog ....ali ja ću ipak radije povesti i vučicu sa sobom....stisnuti uz nju..oblizati je ...

a kad padne velik snijeg..i stisne zima...grijat ćemo se zagrljeni do proljeća ..dok ne procvate sve oko nas

pa i ja sam ti neka "žena koja trči s vukovima" but, ova vučica dugo već nije našla svog vuka...a čini se da niti neće. možda je problem u tome što više ne prima u svoj brlog?

bdw gdje nam se izgubio dragon od zmaja? jel i on u brlogu sa svojom vučicom?

možda si ti zaboravila onaj zov vučji....auuuuuuuuuuuu....možda i mene moja vučica čuje....auuuuuu

pa pa

ma nisam ti ja zaboravila, već hoću samo svoga vuka...koji mijenja dlaku, al ćud ne!

Duže žive oženjeni muškarci i žene solerice, to bi svaka žena trebala čut prije nego se uda.

(tučem se po prstima jer sam rekla da nebum zločesta, al malo smijem..)
Dama iz prve priče je jednostavno prestala voljeti svog muža..postala prema njemu netrpeljiva.. Što god bi on napravio, to se ne bi promijenio. Očito gospodin nije kućni tip, ali je cijenio njezin rad kao domaćice i žene (komplimenti....odječa i slično).. a ono malo moje zločestoće ne može prešutjeti, da je ona radila samo ono što rade i sve žene ovog svijeta, osim što prosječne žene moraju brinuti još i o novcu, a ona očito nije trebala..
Da se nije upleo drugi muškarac, vjerojatno bi je psihološka pomoć bila na to usmjerila..

Hvala svima! :-))

Ono što nitko nije komentirao, a meni se čini najvažnijim jest to da u razvodu, kakav god bio i ma koliko svi toga bili racionalno svjesni i oko toga suglasni, zbog međusobnih obračuna ega, ljudi izgube onaj roditeljski nagon za zaštitu svoje djece, ne shvaćajući da sam po sebi razvod djeci neće naštetiti, konačno i jedan je roditelj dobar ako je dovoljno dobar, nego će naštetiti njihov obračun, sve one subverbalne poruke netrpeljivosti... a čemu? Zbog ega? Zbog razrješavanja svojih frustracija i naplaćivanja nepostojećih dugova. E, to je strašno.

Da, Pognioci, u pravu si. I u nekom drugom vremenu, a i u sadašnjem, pomjerilu sredine iz koje dolaze, mogla je ostati kuš, uživati u brojnim "blagodatima" koje je imala, a sad sve, baš sve izgubila, uključujući i dijete... Ali, kriteriji su danas pomaknuti, i žena je željela više i bolje i dublje, i mislila je da će sretnija biti i bolja majka.

Nešto mi u ovoj prvoj priči ne štima.. Koliko shvatih on nije bio loš muškarac i volio je nju i dijete..
Negdje se ona pogubila..

Molim, Pogni??
Nažalost, on je bio vrlo LOŠ muškarac. Muškarac koji ne čuje svoju suprugu dok mu se ona obraća s prijedlozima za ravnopravnu participaciju u obvezama. On je bio muškarac koji joj je govorio "o čemu ti pričaš, o kakvim problemima, pa vidi kako nam je lijepo, sve imamo, i vidi kako si mi ti lijepa"... Kužiš?

Kao igračka, ukras u životu. Jednako kao što mu je bilo i dijete.

Zato se sada i ponaša tako kako se ponaša, kao kad derištu otmeš omiljenu igračkicu. Da ju je volio, i sad bi poštivao odluku, mogao je biti bijesan, ali ne i mučiti je tri godine, odbijati suradnju s institucijama jer što će se njemu te babe petljati u život, kad on zna da nema što njegovo dijete s tako nemoralnom materom provodit vrijeme. Kužiš?
Osim toga, kakav je to dobar muškarac koji dijete truje protiv majke!?

rekla sam da nebum zločesta..
ali taj muškarac je obični prosječni muškarac..
a ona premalo mudra..
Ravnopravnost muškarca i žene je mit..koliko god mi i svi pričali o ravnopravnosti..
Jedino što si mudra žena može život olakšati.. ne kupiti si par krpica i platiti pomoć u kući..
Mit je i da se ženska i muška nevjera jednako tretira..

pogni je u pravu