Ručkić krčkić

Nekada davno svijetom su vladale želje, a kao što znamo, iz želja nastaju sva moguća zla: pohlepa, zavist, neumjerenost svake vrste i svakolike nepravde. Bilo je zaista svakakvih nerazboritih želja: starci su željeli mlade, mladi su željeli slobodu, ružni su željeli lijepe pa su zato i sami htjeli biti lijepi, a svi su željeli biti bogati, jer su vjerovali da će tako moći dobiti sve, živjeti vječno i vječno biti sretni. To se zvalo "konzumerizam".

Koji je svijet doveo do ruba kraha: bogati su zaista živjeli dugo i stalno se bogatili na račun svih drugih, pa i vlastite djece jer su drsko odbijali umrijeti i ovima pravodobno omogućiti materijalnu sigurnost. Čak su im otimali lijepe, mlade žene ili muževe i s njima rađali staračku djecu koja su mrzila stariju braću i sestre, znajući da još duže moraju čekati nasljedstvo, a starija braća i sestre su još više mrzila njih jer su znali da će naslijediti još manje.

Starci su se pak panično bojali mladih, osobito vlastite djece. Stoga su upravo oni začeli spasonosno rješenje: Policiju za želje.

U početku je to bio malen odred izrazito moralnih, odanih i samozatajnih redarstvenika čija je zadaća bila sprječavati razvoj želja, a kad je god moguće, srezati ih u korijenu, kako bi njihovi poslodavci, tadašnji moćnici i vlastodršci, mogli bez bojazni uživati u svojima. U ostvarenju ove odgovorne zadaće imali su razriješene ruke i mogli su postupati na sve načine koji bi se dokazali učinkovitima.

A pokazalo se da je najučinkovitije čitati želje iz očiju. U njima se sve vidi: znalo se kojim ženama viri kurac iz očiju, a kojima je na pameti samo lova, zbog koje su spremne udovoljiti staračkim željama i željicama kako bi ispunile svoje. Vidjelo se i koji sin povlađuje ocu samo da bi se domogao vlasti, a koji ga želi ubiti pogledom, smicalicom ili otrovom. Nažalost, sprječavanje takvih želja pokazalo se sasvim neučinkovitim: ni rehabilitacijski centri, ni izolacijski logori, ni višegodišnje zatvaranje u samice nisu pružali jamstvo da želje opet neće pružiti svoje zle pipke. Osim toga, u starijoj dobi dolazi do fenomena koji danas nazivamo "željovnom inkontinencijom", to jest nekontroliranim izlučivanjem želja koje je pojedinac spreman ostvariti po svaku cijenu.

Međutim, čitanje želja iz dječjih očiju pružalo je osnove za nadu - njih se moglo preodgojiti. Do spasonosnog rješenja stiglo se sasvim slučajno, jednog dana kad je majka B. šetala sa svojim petogodišnjim sinom:

"Mama, ja bih sladoled!" rekao je sin.
"Pogni oči!" uzviknula je majka, ugledavši pozornika na uglu.
"Ali, mama, djeca smiju željeti sladoled..."
"Ne prije ručka", odlučno je odgovorila majka B. "Pogni oči", ponovila je majka, "sad će te uhititi, sladoled ti viri iz očiju!"

I tako je dijete pognulo oči i počelo tiho plakati. A sa svakom suzom iz njegove je glave ispadala želja, malo-pomalo, sve dok je nije posve zaboravio. Pozorni pozornik je sve zabilježio, kamerom, mikrofonom, tekstom i vlastitim pamćenjem te o tome izvijestio nadređene kako bi sina razmetnika ubuduće držali pod prismotrom.

Dok je Policija za želje pratila odgojne metode majke B. i stasanje njenog sina, svijet je vrtoglavo propadao: najveća svjetska velesila, tzv. SAD (engleski: tužno) našla se pred bankrotom, upravo zbog poslodavaca Policije za želje - većinu njenih resursa držali su starci, koji su ih tvrdoglavo odbijali dijeliti, a još tvrdoglavije umrijeti. Mladi ljudi su živjeli u siromaštvu i rintali danonoćno samo zato da bi ovi ispunjavali svoje ne želje, nego objesne hirove, u nadi da će jednog dana moći ostvariti svoje, a te su pak bile potpuno nerealne: kao što smo naveli na početku, ružni su žudjeli lijepe, siromašni bogate, jedino su glupi bili donekle razumni i uglavnom željeli podjednako glupe.

U međuvremenu, majka B. je dokazala izvrsnost svojih odgojnih metoda, i to ne samo na svojem sinu, nego i na sebi samoj, svojem životnom partneru, ocu i njegovom ocu: kad god bi nekome od njih provirila želja iz očiju, povikala bi "Pogni oči!", što bi ovima izbilo želje iz glave, što suzama, što udarcem o tlo. Kad se njen 85-godišnji otac poželio oženiti, naravno, povikala je "Pogni oči!" i zatim mu objasnila kakva je njegova realna situacija: predat će svoje imanje ženi koja zapravo ne želi njega nego njegovo imanje, a drznici nema tko reći "Pogni oči!" i zato si uopće dopušta takve bezobrazluke, dok će njegova kći i unuk ne samo živjeti u neimaštini, nego i strepiti za njegov život kako ga lakoma željnica ne bi prerano okončala da se dokopa onoga što joj ne pripada, a zatim umrla i sama, ostavivši njihovo nekome tko nije njihov. Stari je stvarno pognuo oči i zahvalno se zadovoljio onim što je od kćeri mogao dobiti.

Kad je došlo do sloma Svjetske burze i kad Policija za želje više nije mogla obavljati svoje dužnosti jer su želje podivljale na sve strane, a njihovi poslodavci ih poželjeli ne plaćati, Supernačelnik Policije je odlučio konzultirati majku B. Ova je iznijela vrlo razuman prijedlog: željne starce poslati u pustinju, pa nek si žele što god ih je volja, i tako su željovno inkontinentni, što će reći - beznadni. Ako nešto uspiju ostvariti, svaka im čast, neka im bude. Predsjednika Svjetskih Velesila pod hitno javno smaknuti, jer je javno poželio zaspati, što je objelodanio neskrivenim zijevanjem na 86. svjetskom summitu, nakon čega nije bio spreman pognuti oči, nego ih je upiljio ravno u kameru i započeo rečenicu s "Ja želim..." Sve mlađe od 12 godina poslati u odgojne centre u kojima će uvježbati kad treba pognuti oči, a starije od 12 staviti na probaciju. U slučaju podbačaja, humano ih neutralizirati lobotomijom.

I tako smo, poštovani polaznici "Pognioči tečaja" stigli do današnjeg društvenog poretka i općeg blagostanja: nitko nema neostvarivih želja. Svatko želi ono što mu pripada, a konzumerizmu i svim posljedičnim nesrećama je zauvijek došao kraj. Ružne djevojke ne žele biti lijepe, jer im to ne daje nikakve prednosti, s obzirom da će Fondacija "Pognioči" i tako za njih izabrati najbolje partnere; muškarci više ne moraju biti snažni i bogati, jer Fondacija "Pognioči" za njih bira idealne partnerice. Bogatstvo više ne znači ništa, jer ne ostvaruje želje i ne produžava život: svi starci se upućuju u pustinjske središnjice za Željovnu inkontinenciju gdje mogu željeti što god ih volja i živjeti koliko im drago, pod uvjetom da svoje želje i potrebe namiruju sami. Stoga se nitko ne boji starosti, naprotiv, starenje je jedna od dozvoljenih želja. Naravno, obavezno je željeti propisane želje, a to je da pogneš oči onda kad je ispravno i prihvatiš što ti je dodijeljeno: zahvaljujući tome nema nesretnih brakova zbog premalih ili prevelikih genitalija, neslaganja naravi i nepodudarnosti interesa: svi znaju što slijedi ako ne pognu oči - rehabilitacijska izolacija u bijeloj dvorani dok ih vlastite neželje ne oslijepe, humana lobotomija u trajanju od najduže tri mjeseca ili humana eutanazija kako ne bi razvili želju za lagodnim životom na račun poštenih građana.

Dragi polaznici, pognimo oči zajedno i zahvalimo majci B. na spasonosnom rješenju! Zahvalimo joj iz dubine duše što živimo u društvu produktivnih, mladih i zahvalnih građana! Zahvalnost je naša sreća, a "Pogni oči!" naše ispunjenje. POGNI OČI SAD!

lol. ejes gnjida. svaki ti d'o :D

Ma ne mora! Ja pognem oči kad vidim da ne bu šlo... ;-))

vega, ..vega :)).. ne pročitah sve...
samo malo informaciju za tvoju konstrukciju.. kuću u kojoj živi moj penzić ja sam sagradila iz temelja..
Svoju..staru koju je on gradio...davno je dao..bratu i sestri..

I kad već rekonstruiraš, trebala bi znati da sam se ja dragovoljno htjela maknuti iz SVOJE kuće ako se on želi ženiti..
Nije htio..
Ne čekam da on umre da bih nešto imala..kao ti..što si sve naslijedila.. :))

Pokrij se po ušima..i šuti ko pička..jer drugo niti nisi..

Nemrem čitati: pognula sam oči!

I trebaa bi pognuti oči..
Jer pojma nemaš što znači pognioči..
Ovim blogom si dala pognioči sama sebi :)).. Meni sigurno ne..

Žalosno je to što i ti imaš staricu doma i što znaš kakve sve fiksne ideje ima, u kojem vremenu živi..
i da je taman sad zrela za ženidbu.. :)

Pognula sam oči još dublje i slutim, osjećam da mi slijedi humana lobotomija... Ah, sad ću majku u pustinju, a ja u slobodu bez želja! Da sam bar spoznala Istinu prije nego što sam spušila stan u centru Zagreba zahvaljujući suludoj pohoti mojeg pokojnog djeda... Da bar. Da sam bar znala mantru "Pogni oči!"... ah.

Ne tiče me se tko je u tvojoj obitelji bio pohotan,
ne smeta me niti kad ljudi pišu istinu..
Ne smetaju me niti tvoje bolesne konstrukcije, koje si sigurno pisala po sebi..
Sve što napišem ja.. to ide mene..
Sve što napišeš ti ide tebe.. priča o tebi..
Oni koji me poznaju..znaju što si napisala..
a to mi je- dovoljno..

vega, meni je tebe jako, jako žao..
ovako nešto o nekome (na pamet) mogu napisati samo nesretni ljudi promašenog života..

Pognuh oči, čekam suze.

Mantram: Pogni oči! Ne želi! Ne nadaj se! Budi zahvalna na onome što dobiješ! Pogni oči, pogni oči, pogni oči...

Plači sama nad sobom kako si šuplja, samo tebi nad tobom više niti suze ne pomažu.. zamijeni malo hormonalnu terapiju..otišla si malo ukurac..prebrikala totalno..

Kaj misliš, da mi je željovna inkontinecija doša prerano, ha?

*došLa

Ne mislim ja ništ- o tojem životu..opće me ne zamara..
a još manje me zamara kak si ga preživjela..da bi o njemu pisala cijeli blog..

Postala sam ti opsesija a?? Ljubomora??

Imaš razloga za ljubomoru..debelog razloga..zato te i razumijem :))

Evo, više si ne želim niš nego Željovno inkontinentni logor i pognula sam oči, jesam, jesam, pogni oči, pogni oči, ne zaboravi, vega, pogni oči, jer inače škornje, život, ajoj, ajoj!

Da živiš još sto života..ne možeš me stići..
Da jedeš svaki dan list salate nećeš skinuti taj celulit..
Niti sagraditi..niti kupiti..niti ljubiti..niti voljeti....nećeš...

I piiiiiiiiiši o meni koliko te volja..
Imaš barem o kome.. :))

Znaš li vega kako izgleda kad se skineš pred muškarcem a njemu zastane dah od LIJEPOG ženskog tijela??
Ne znaš..
Ja znam...
I zato mi te žao...
I svima ostalo..
Promašeno žensko ne može biti ništa drugo nego jalno, ljubomorno i zločesto..
A ti si to..iz vlastite frustriranosti- postala.

Pognula sam oči još niže...

Jel otišla? (Sad malo škiljim postrance.)

Juicy, pogni oči da te ne pošalju u logor!

Pike, pogni oči, već te vidim na lobotomiji!

Rujankice, svleci škornje, pogni oči i trk gore!

Onaj Šveđanin - beznadan slučaj. Eutanazija. A onda pogni oči na pogrebu.

The Babo, pogni oči, moš i u pelinkovac, i tako sljedećih 30 godina, onda moš u logor.

Svileni, pogni oči, slušalice na uha, flaster na usta, prste u gips. Pa u blogmobil.

Marta, pogni oči prema lavoru. A onda nađi muška stopala.

Medo, pogni oči, spakiraj najnužnije i pravac pustinja.

Kjele, pogni oči, napni dupe i u blogmobil!

Krelec, pogni oči i pokupi za tovarom!

Dragonfruit, pogni oči i prestani vlažiti: nije to za tebe. Uči dijete da pogne oči.

Mevezemasajune, pogni oči i ne zuri u sitnice - koliko su brze ili spore tebe se zbilja ne tiče.

Bracoiseka, pogni oči i baci indeks - i tak buš uskoro u logoru!

Mai_sarai, pogni oči i piši memoare i zahvali majci B. i sudbini što ne moraš odmah u logor.

U stvari, zakaj ja tu prozivam? Neka Policija za želje ostvari svoju misiju. A mi svi POGNI OČI i kuš! Tako je najbolje, zar ne?

Ali, prije nego što pognem oči i odjavim se, jedna sitna željica: Želim saznati zašto je lokalna pognioci izbrisala svoje komentare kod Rujankice?

Ajooooooooooooooooooooooj, sad sam fakat pognula oči do ispod razine horizonta: nisu bili kod Rujnakice, nego kod Šveđanina, gdje još uvijek gordo stoje. Da okajem nepognutnost, pejstam i ovdje:

je, djed Iva si je sa 94 godine sam kuhao, prao, peglao..pospremao..sve sam, bio je Superdjed,,,
A 89 let je čista mladost, ili je..jer se već i sjećal samo onog iz mladosti..
Ledona, imam 85 godišnjaka doma, još pri zravoj pameti, surfa internetom, al bi se o njegovim fiksnim idejama dalo razglabati do beskraja..
Imao je stalno neke fiksne ideje o ženidbi (čemu se ja nisam protivila..naprotiv) do momenta dok nije shvatio da bi i on o toj ženi morao voditi brigu, ne samo ona o njemu..
a ni pokojnu mamu nije brinuo kad je bila bolesna..prebacio na mene..
Aktivan je još uvjek u penzionerskim okupljanjima i sam zna komentirati da ženska ljubav brzo prestane kad spomene da nema ništ da je sve prebacio na djecu...

Autor: pognioci | 23.09.2011. u 9:14 | opcije

opet se češeš jer te svrbi- što si obična frustrirana tračavica..

Ljudi imaju više- djece, ako to nisi znala..
nas je bilo troje djece jednih roditelja..

Jedno od te djece se u roditeljsku kuću oženilo i zasnovalo obitelj :))

Ja nisam :))
Da znaš koliko nekretnina posjedujem što sam kupila svojim novcem (sudeći po blogu..) od jala ne bi niti spavala..
I koliko me divnih muškaraca ljubilo :))
Tebi ne preostaje ništa drugo nego čekati nasljedstvo i sanjati muškarca..bilo kakvog..
I što se koji iskrijaner ne smiluje .. bar ne bi glođala kosti ženama na iskrici..

Pognuh oči i veselim se logoru.

Blog me nasmijava, ali me ti nasmijavaš najviše..
Htjela bi biti važna, a preslaba si za to..
Labilna si i nisi dosljedna, niti prema sebi, niti prema drugima.
Bez karaktera si.
Daleko si od onog što bi htjela da jesi. I smetaju te svi oni koji su ono što bi ti htjela biti.
Ja znam tko sam.
Ti za sebe to ne znaš.
Ti znaš samo što ŽELIŠ biti.
I što postaješ sve svjesnija- da to nikad nećeš biti..
Za početak nauči kako se ponašaju ŽENE. Kako izgledaju žene.
Što sve rade žene.
I nije tvoja guzica najbitnija na svijetu..
a onda sve pretvaraš i gledaš kroz svoju sebičnu guzicu- i pičku..

Niš ja ne gledam: pognula sam oči!

Malo si glancam perca..
Tak sam si važna..
A kak i nebi kad mi je netko posvetio najduži blog iskrice..

Bum ti s vremena na vrijeme bacila koji biser..da ga možeš ponjuškati :)))