p.p.17, 10010 Zagreb

Mislim na ona prva ljubavna pisma.....

Prije dvije godine održala sam jednu radionicu. Tema: ljubav. Sudionici: desetogodišnjaci.... Malo smo čitali dječje ljubavne pjesme, puno jedni drugima dobacivali, a na kraju su mogli izabrati - žele li napisati ili napraviti nešto što će posvetiti "svojoj simpatiji".

Bilo je prezgodnih ideja, sve je prštalo od smijeha i rumenjenja ....

I zašto to sad ona piše? - pita se (možda) posjetitelj, zalutao ovamo posve slučajno. (Možda, piše možda :=))

Uglavnom, ne bih se ja toga ni sjetila da nisam danas, posve neočekivano, pronašla jedan od tih uradaka.

Svi koji su željeli da im radovi budu izloženi (anonimno, dakako) ostavili su mi svoje umo- i rukotvorine (sviđalo im se da SVI vide čemu su se oni domislili). Oni stidljiviji svoje su odnijeli kući.......................


Prepisat ću sad to pismo, možda onog slučajnog gosta vrati u neka (davna) vremena:


Dragi Roko

Ti sigurno znaš tko ti piše ovo pismo. Vjerojatno si u školi primjetio curu koja te potajno gleda za vrijeme svakog odmora. Priznajem jako mi se sviđaš. Malo sam tužna što ti to ne mogu reći jer si stalno u društvu svojih prijatelja. Bila bih sretna kad bih se i ja tebi barem malo sviđala.
Za sad toliko od tvoje sramežljive obožavateljice. Bog!

♥♥♥♥♥

Podsjetila si me na pisma jednog dječačića koji je sada poznati tekstopisac lakih nota. Bili smo prije sto godina kao djeca u nekakvom odmaralištu. I..puče ljubav..plakali kad smo se rastajali..on otišao u Split ja u Rijeku..Počela pisma..on sve u pjesmicama..meni bilo smiješno pa prekinula..čak sam mu se i rugala. Danas piše hitove..ostao je romantičan samo to sada unovčava..sjetila si me na njegova pisma..

Draga Pipi,
Ja ih imam još. Pune tri kutije . Bog!

jednom sam u napadu ludila bacila jedino pismo koje sam u životu dobila.... i nekoliko razglednica

A ja ovom dečkiću iz zezancije pisala: Vitak jelen, zelen Pero..molim brzi odgovor..Kako sam bila zločesta..rugala se pjesničkoj dušici

..hoćeš li držati uskoro radionicu za pisanje pisama osobama tvoga godišta,..gdje se može prijaviti..??

a spomenari ?...:))...e to je bilo tek smijurija...dječija...:)

e, spomenar čuvam:)

zbog mojih čestih selidbi.. meni se sve to pogubilo negdje usput.. šteta ..danas bi se barem tome nasmijala..:)

Rubi, da nije on tebi neku svoju pjesmu posvetio (popularnu mislim)??? U sjećanje na staru ljubav??? Je l znaš?

Često nekako ispadne da najduže pamtimo i najžešće želimo one koji nas baš i ne bi, pa nekom čudnom igrom sudbine ispadnu naša najveća inspiracija (za dobro ili za zlo, to je pak neka druga priča).....

Tri kutije, Livija, vau :=))))

Onako slatka, sa srčekima i medekima?

Iz osnovne ili i dalje?

Šmrcko, pogledah malo tvoj blog. Zašto bi ti na tečaj pisanja pisama, i to onih ljubavnih?

Da, spomenari :=) Moji se isto pogubili u brojnim selidbama....

još ih čuvam..nekad sam ih ponovno i ispočetka čitala..ponovo i ispočetka proživljavala..:)
selila sam se četiri puta..pobacala sam 20-ak velikih crnih vreća raznih sitničarija, uspomena, fotografija..
njih nisam..
ali ...već ih godinama ne čitam..:)

Anerak, dok sam čitala tvoj komentar, samo sam se sjetila onih glazbenih kutijica.... :=)))))

Sad bi mi baš dobro sjelo jedno krasno ljubavno pismo :=)

Draga Pipi čisto sumnjam ..ne bih ga se niti sjetila da nije izbio u prvi plan ..isti kao onda..dječarac pun lijepih stihova..Djeca znaju biti okrutna, bila sam i ja. nadam se da je to zaboravio

Imam iz osnovne nekih 30-tak. Osmaš, košarkaš, putovao je s klubom na natjecanja, pa mi je slao pisamca, razglednice. Slatko.
I kasnije, iz srednje, kad je tadašnji ( i dugogodišnji) dečko otišao na faks u Zagreb, ajme, pisali smo, pisali, pisali..