Crna Kraljica Sjevera

lice ti je skriveno venecijanskom maskom
to je naša venecija obećao si voditi me tamo jednom
a to je sada i ovdje i more je hladno poput leda


ne pripadaš mi i ne tražim to od tebe
radije ću izabrati nagovoriti je da ode od tebe
ta slatka navika pregovaranja hoće li uspjeti ovog puta
zaista ništa mi ne smeta samo budi tu kao osjećaj tijela

svatko ima svog demonskog ljubavnika
čiji poljupci lako klize svakim centimetrom kože
i ostavljaju žive rane i sjećanja koja ne blijede u zoru
dokaz je sasvim materijalan
novo tijelo mačke i režanje zavidnika


hoću li pobjeći ili ostati tek na tren
autobusi ne čekaju neodlučne
spuštam se niz obronke sjeverne planine
do svog tajnog grada
tamo te čekam na skalinama
sritna