ŠLAFROK
Kad ujutro ustanem, jedan dio mene ostane u krevetu. Čujem gotovo neprimjetan škljocaj, nije to čak ni zvuk, nego osjećaj kao kad otpadne krasta sa zarasle rane, i znam da se odvojilo. Ponekad znam i što, a ponekad ne, a svejedno mi fali.
Možda zato ne mogu progovoriti sat vremena nakon buđenja; ne mogu se prisiliti na odijevanje, na uobličavanje po mjeri prigode i društva koje me čeka. Sjedim krmeljava u šlafroku i tupavo izvodim pokrete o kojima ne trebam misliti, sve dok me ne prene neki iz nekog drugog doba, posezanje za čašom koja nije tu, traženje prekidača gdje je nekad bio... Igram pasijans, četiri različite vrste, počevši od najlakše, ravnodušno dobijam ili gubim partije. Ponekad se razbudim kad mi postane važno jesam li dobila ili izgubila. Usput biram sliku za blog, ali danas mi ni to nije išlo, prema svakoj sam bila ravnodušna.
Ušlafročena pijuckam kavu, pomičem dnevne misli, razdvajam ih od noćnih. Koje i nisu misli, nego slike, znakovi, značenja, upozorenja, zapravo sve važno što znam o sebi i svojem životu. Zapravo ja. Koje moram odmaknuti za funkciju sebe u šetnji sa psom, sebe profesorice, sebe osobe u svijetu neznanaca kojima nema smisla komplicirati život uskraćivanjem brzog i nedvojbenog prepoznavanja odnosa i uloga.
Ne bih rekla da odijevanjem lažem svijetu: ne, naprosto se pojednostavljujem. Ali s figom u džepu, uvijek uz gotovo neprimjetan odmak, na primjer, šašave cipele s ludim uzorkom, prevelik komad nakita, pomalo neprimjeren pozdrav koji se moglo i preskočiti... Stalo mi je pokazati da ono što pokazujem nije sve. Da me ima još; i da me još ima.
Voljela bih biti poput mačke, kojoj odjeća izrasta iz kože, a svejedno nije uvijek ista. Nego je uvijek ono što mačka jest, u svoj svojoj mačkastosti. Ali ja se moram "olinjati" za svaki izlazak... I zato jedva čekam onaj trenutak u danu kad me svijet može početi prestati zanimati, i ja njega, i kad se mogu vratiti u svoj šlafrok. I ono svoje biće koje sam ujutro ostavila u njemu. Blisko onome biću koje jesam, a nikad u potpunosti nisam.
30.09.2011. u 12:56 | Editirano: 30.09.2011. u 13:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Eh, ja bih samo rekla da nisi jutarnji tip i to je to. :) Dobro ti jutro!
Autor: boooocka | 30.09.2011. u 12:59 | opcije
Dobar dan, boooc! (Budna sam od 6.)
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:03 | opcije
Zato sam ga htjela ubiti, taxistu, kad sam narucila odlazak na aerodrom u 5 u jutro, a on je dosao u 4,30, kada je meni tek sat zvonio...preskocila sam sve faze budjenja, tusiranje takodjer, tako da sam se u minhenskom wc-u temeljito oprala vlaznim mekanim maramicama....cjelo tijelo....mrzim kad me netko pozuruje u jutro....moram proci prirodni proces, koji traje malo duze, prelaska s onog, na ovaj svijet
Autor: juicy-mama | 30.09.2011. u 13:03 | opcije
Ali sad sam opet u šlafroku :-))))
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:03 | opcije
Ajme, jadna Juicy, cijeli onaj put bez razbuđivanja??? Katastrofa!
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:04 | opcije
Ja mogu funkcionirati u bilo koje doba dana pod uvjetom da imam bar sat vremena za razbuđivanje: potpuno mi je svejedno je li to u 4 ujutro ili u 4 popodne, ali bez tog sata - miči mi se s puta, ide baba ljuta!
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:05 | opcije
Me too....kava + tuš (i ne diraj me sat vremena minimalno) i onda dan može početi :))
Autor: boooocka | 30.09.2011. u 13:06 | opcije
Ja imam nonu na glavi.
Autor: dudhaimurvimorus | 30.09.2011. u 13:06 | opcije
Nonu kao baku, ili nonu kao nokšir, Svileni?
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:07 | opcije
vega, isto ti dođe.
Autor: dudhaimurvimorus | 30.09.2011. u 13:15 | opcije
Tvoja nona, je ko moja Mrljica, tocno zna kad je jutro, pocne mi lizati facu uvijek u isto vrijeme (unlike tvoja nona)...zato je stavljam u basement po noci, inace bi me budila svako jutro, ko tvoja nona :))))
Autor: juicy-mama | 30.09.2011. u 13:21 | opcije
Nona mi je plava. Ko Hrvatima u Afganistanu.
Autor: dudhaimurvimorus | 30.09.2011. u 13:22 | opcije
Moji autentični dlakavci su naučili da mi nema smisla nametati ritam: znaju oni prosječno vrijeme buđenja, a tada uđu u moju sobu i budu tihi i neprimjetni sve do (valjda) promjene mojeg disanja, ili prvog protezanja: a onda, udri! Mrnjau, mmmm-mmmm, maz-maz! A onda opet tišina dok ne odem na zahod (drugi odlazak, prvi je odmah) - jebga, prije toga je fakat opasno!
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:24 | opcije
Svileni, ja sam ti opet u šlafroku, što će reći, tvoje slike su mi skorom pa sasvim nerazumljive jerbo su moje jasne i važnije. Hebga!
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:25 | opcije
(Btw., bloganje je jedan od mojih rituala ponovnog ušlafročenja.)
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:26 | opcije
Vega, pa kacigari i čeladarji. Kacigar je skriti pesnik.
Autor: dudhaimurvimorus | 30.09.2011. u 13:28 | opcije
Al' neka te ne brine smrt dječaka u Kabulu.
Autor: dudhaimurvimorus | 30.09.2011. u 13:29 | opcije
Previše svijeta za mene, Svileni.
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:34 | opcije
Zapravo, mislim da sam sretna uglavnom zato jer me svijet u meni zanima više nego ja u svijetu i svijet oko mene.
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:35 | opcije
Mi smo sretni što uopće postojimo. Pa i na iskrici.
Autor: dudhaimurvimorus | 30.09.2011. u 13:35 | opcije
Mene isto ne zanima svijet doli samog centra kad sam ja centar svijeta.
Autor: dudhaimurvimorus | 30.09.2011. u 13:37 | opcije
A i to što kažeš... :-))
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:37 | opcije
(Odnosi se na oba komentara.)
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:37 | opcije
A ručak gotov. Pozdrav do sljedećeg ušlafročenja!
Autor: vegavega8 | 30.09.2011. u 13:46 | opcije
Jebo vas, a ja bi se tek sad trebala probuditi, da me ne pere Jet lag (probudila se oko 4, mrdala po krevetu do 5)...sad je 7:48 AM, dakle cik zore.
Autor: juicy-mama | 30.09.2011. u 13:49 | opcije